Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Nacrt novog Obiteljskog zakona - pokušaj i promašaj definiranja onog što izmiče definiranju

Novi Zakon više ne izjednačava izvanbračne supružnike s bračnim supružnicima što je još jedna gruba diskriminacija.

Piše: Maroje Višić

Nacrt novog Obiteljskog zakona sadrži spornu konzervativnu definiciju obitelji: „U smislu ovog Zakona obitelj čine: majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive“. Postoji nebrojeno socioloških definicija obitelji. Ono što je svim definicijama zajedničko jest nemogućnost konačnog definiranja ove temeljne i važne ljudske zajednice, jer kao što to biva sa svim ljudskim tvorevinama, tako je i obitelj jedan dinamičan društveni konstrukt.

Prvotni pokušaj određenja obitelji nalazimo u Antičkoj Grčkoj gdje je obitelj shvaćena kao zajednica (oikos) muškarca, žene i djece. Kasnije, Aristotel u Politici pojam oikosa proširuje na sve ukućane koji dijele isti životni prostor (domaćinstvo) što je u tadašnjim prilikama uključivalo sluge (robove) pa čak i kućne ljubimce. U antičkoj političkoj teoriji oikos je subjekt (nositelj) određenih prava. Čak i Platon u Državi potiče sklapanje brakova, te funkciju obitelji vidi kao rasadnika iz kojeg se potomci trebaju regrutirati u staleže koji sačinjavaju platonističku državu. S tim da kod Platona ne postoji ekskluzivnost braka u smislu seksualne odanosti i isključive pripadnosti djece roditeljima. Moderna politička i pravna teorija na mjesto zajednice postavlja pojedinca kao nositelja neotuđivih prava. Jedno od najvažnijih prava kojih je pojedinac nositelj je slobodnost za dobrovoljno sklapanje obostrano obvezujućih ugovora. Tim iskorakom i brak se pokazuje samo još jednim od društvenih ugovora kojim se nastoji ozakoniti zajednički suživot.

Obitelj je, osim toga, i ekonomska zajednica kroz koju se ostvaruje nasljedno pravo.

Ako pomnije promotrimo i osuvremenimo Aristotelovo shvaćanje oikosa kao zajednice pojedinaca koji žive u istom domaćinstvu, Platonovo otvoreno i utilitarno shvaćanje obitelji i moderno razumljenje slobodnosti pojedinca za sklapanje društvenih ugovora, vidimo da obitelj nije jednoznačna tvorevina kakvom se nastoji odrediti u nacrtu novog Zakona. Ono što je zajedničko Aristotelovom oikosu i modernoj teoriji ugovora, a što je od značaja za pokušaj određenja obitelji, jest jedna otvorenost tog konstrukta. Naime, obitelj bi bila zajednica onih pojedinaca i pojedinki koji su dobrovoljno i ugovorno stupili u zajedničko domaćinstvo. Iz takvog poimanja obitelji, slijepog na spol i rod, nikako se ne može izvući definicija da je obitelj zajednica muškarca, žene, djece ili jednog od roditelja i djeteta.

Obiteljski zakon je krovni Zakon koji, kao što sama riječ govori, regulira prava i obveze u temeljnoj instanci na kojoj počiva društvo – obitelji.

Definicija obitelji koju novi Zakon predlaže diskriminira, stoga, istospolne i istorodne obitelji. Osim toga, novi Zakon više ne izjednačava izvanbračne supružnike s bračnim supružnicima što je još jedna gruba diskriminacija. Naime, ugovori mogu biti pisani i usmeni, stoga je sasvim moguće da se pojedinci usmeno dogovore o zajedničkom suživotu, odnosno braku. Ključno, u prethodno spomenutim određenjima braka i obitelji, pokazuje se boravišnost, dakle suživot u zajedničkom domaćinstvu koji može biti reguliran usmenim ili pisanim ugovorom. Zakon prilikom utvrđivanja postojanja braka i obiteljskog života u obzir treba uzimati upravo pojam boravišnosti, odnosno zajedničkog suživota u domaćinstvu.

Obitelj je, osim toga, i ekonomska zajednica kroz koju se ostvaruje nasljedno pravo. Stoga bi definicija braka koju novi Zakon predlaže ekonomski naštetila partnerima, partnericama i potomcima u ostvarivanju nasljednog prava.

Obiteljski zakon je krovni Zakon koji, kao što sama riječ govori, regulira prava i obveze u temeljnoj instanci na kojoj počiva društvo – obitelji. Stoga je potrebna dužna pažnja (due diligence) prilikom izrade jednog takvog Zakona. Zakonodavac bi se trebao ostaviti bilo kakvog redukcionističkog s primjesama biblijskog određenja obitelji, jer moderna država počiva na modernim oblicima obitelji i partnerstva (braka).

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

SABOR, OBITELJ, MAROJE VIŠIĆ, OBITELJSKI ZAKON, Nada Murganić