Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Nadam se da građani neće zamijeniti jedan totalitarni režim s drugim nakon poruka iz Ludberga!

Zadaća religije je da se bavi dušom i srcem vjernika: ubogima, uharnima, patnicima i siromašnima obećava bolji život u kraljevstvu nebeskom. Zadaća države je da siromašnim, deprivilegiranim građanima kroz politike jednakosti i ravnopravnosti, ublaživanje rascjepa bogatstva i siromaštva, omogući kraljevstvo nebesko na zemlji.

Piše: dr. sc. Maroje Višić

Poruke izgovorene na slavlju Svete nedjelje u Ludbregu ukazuju na nedopustivo jedinstvo Crkve i države, a neke od tih poruka pozivaju na opću zabrinutost. Biskup Živković poručuje: „Ne bavite se kamenim i limenim pločama i sekularizmom. Bavite se ljudskim srcima i optimizmom“. Sekularizam kao pojam i praksa je najvažnije pitanje. Razgraničenost crkvene i svjetovne vlasti ne samo da je nužnost ili zahtjev na kojem treba inzistirati svaka moderna država, nego sekularizam uopće tek omogućuje ono što se u političkoj teoriji shvaća pojmom i značenjem države. Sekularnom državom smatra se ona država koja građanima garantira odsutnost religijskog učenja i dogmi iz političkog djelovanja (zakona, javnih politika, itd.) – tih istih dogmi i učenja koja su vatri izručila Giordana Bruna, Galileo Galileija, djecu u križarski rat... To se je događalo dok se smatralo da vlast proizlazi iz boga, a ne iz naroda, u eri isprepletenosti crkvene i svjetovne vlasti. Osim toga sekularizam garantira da država neće favorizirati neke vjerske zajednice (ili religije) naspram drugih, te da su pred državom svi pojedinci jednaki bez obzira na njihovo religijsko opredjeljenje. Nema i ne smije biti službene državne religije (funkciju religije u državi, doduše, preuzela je i zamijenila ideologija koja počesto ima znamenje religijskog). Ljudska srca nisu predmet politike. Sekularizam je i tu jasno odijelio pastoralnu skrb od skrbi suverena.

Zadaća religije je da se bavi dušom i srcem vjernika: ubogima, uharnima, patnicima i siromašnima obećava bolji život u kraljevstvu nebeskom. Zadaća države je da siromašnim, deprivilegiranim građanima kroz politike jednakosti i ravnopravnosti, ublaživanje rascjepa bogatstva i siromaštva, omogući kraljevstvo nebesko na zemlji.

Međutim, slijedeća izjava biskupa Živkovića zaista je jezovita: „Ne gledajte tko je koje krvna grupa, gledajte samo tko pripada RH + (pozitivno) i RH - (negativno), što znači tko su u Republici Hrvatskoj 'pozitivni' i 'negativni', ne bavite se prebrojavanjem krvnih zrnaca, ali se čuvajte parazita i kompromitiranih koju truju zdravu krv u društvu, narodu i domovini“. Kako je moguće da netko (i to biskup!) nakon njemačkog nacizma uopće može izgovoriti ovakvo nešto? Kako je moguće da se netko usudi ovo izreći nakon što je pod identičnom izjavom i politikom počinjen genocid nad 6 milijuna Židova, invalida i mentalno oboljelih za koje se također smatralo da truju „zdravu njemačku krv“? Zar je moguće da nakon holokausta nešto poput ovog može biti izrečeno i to s oltara? Nažalost ova izjava je na tragu jedne isključive („totalitarne“) politike koju katolička Crkva provodi od kada ju je Sv. Petar sagradio na stijeni, politici koja je smrću kažnjavala žene, misaona razilaženja, sve različitosti i drugosti. Što bi, dakle, za biskupa Živkovića značila arijevska čistoća na koju u izjavi poziva? Možda „čišćenje“ vjerskih i etničkih manjina, LGBTIQ osoba, odnosno svih onih koji nisu rimokatolici u crkvenom braku?

Jednako zaprepašćujuće su izjave vlasti i oporbe koji su prisustvovali na ovoj duhovnoj obnovi. Pozicija koja se za zadobivanje i održanje na vlasti uvijek oslanjala na potporu Crkve izjasnila se sasvim očekivano. Prvi čovjek opozicije je iz citirane izjave iščitao da biskup poziva na borbu protiv korupcije i nepotizma.

Propovijed je uvijek namijenjena širokim masama ili da upotrijebim crkveni izraz stadu. Iz studija o psihologiji mase jasno nam je da se individualni um utapa u osrednjosti kolektivnog uma. Pa ipak uvjeren sam da u ovoj državi žive građani, a ne stado. Građani koji žele civilnu državu uz istovremeno pravo na religijsko opredjeljenje i privatno prakticiranje vjere. U obzoru beskrupuloznog i grubog razračunavanja građana s ostacima bivšeg režima, nadam se da građani neće zamijeniti jedan totalitarni režim s drugim, pa makar i na razini misaonog opredjeljenja.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.
 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

SEKULARNA DRŽAVA, MAROJE VIŠIĆ, CRKVA, BISKUP