Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Temelj političkog programa ljevice u političkom djelovanju desnice!

Stranke desnice prepoznale su i preuzele te probleme, te su počele kreirati politike za njihovo rješavanje. Zašto bi onda prosječni građanin pružio otpor prema desnim pokretima i politikama?

Piše: Maroje Višić

Opisni odgovor na pitanje o razlici između ljevice i desnice bio bi: ljevica je više usmjerena na stvaranje socijalne države preko društvene pravednosti i ravnopravnosti, a kroz različite socijalne politike kojima se nastoji ublažiti rascjep između bogatstva i siromaštva. Desnica, pak, je više orijentirana na tradiciju i održanje postojećeg kroz različite konzervativne politike i sklonija je slobodnom tržištu. Premda politike socijalne države uključuju skup različitih mjera, prijedloga i zakona kojima se nastoji pomoći ekonomski najslabijim stratumima, ipak kao najznačajniji pokazatelji socijalne države mogu se izdvojiti dostupnost javnog zdravstva svim društvenim slojevima i olakšano ostvarivanje prava na dom.

Očekivano bi bilo da će stranke ljevice u srži političkog programa i djelovanja (ukoliko zadobiju vlast) imati upravo pitanje zdravstva i stambeno pitanje. No posljednji primjeri pokazuju suprotno tome. Izgleda da stranke desnice preuzimaju pitanja i probleme koji su tradicionalno okupirali i bili ishodišne točke stranaka ljevice. To preuzimanje posebno se ogleda u subvencioniranju države stambenih kredita.

Stranke desnice prepoznale su i preuzele te probleme, te su počele kreirati politike za njihovo rješavanje. Zašto bi onda prosječni građanin pružio otpor prema desnim pokretima i politikama? Praktičnog razloga za to nema.

Subvencioniranje stambenih kredita s povoljnim uvjetima socijalna je politika kojom se nastoji omogućiti mladim osobama i obiteljima olakšano stjecanje prve vlastite nekretnine. Zar nije to pokušaj smanjivanja ekonomske nejednakosti? Štoviše, socijalna država desnice u tome ide i dalje, pa će subvencionirati kredite dodatne dvije godine ukoliko korisnici subvencije dobiju dijete. Time se nastoji potaknuti i porast nataliteta čije opadanje je uvelike uvjetovano ekonomskim problemima s kojima se suočavaju mlade obitelji. Može se to nazvati i „populističkom politikom“, ali činjenica je da je to jedina proaktivna socijalna politika do sada poduzeta.

Obzirom da bi desnica trebala biti konzervativna, odnosno zalagati se za očuvanje tradicionalnih vrijednosti poput braka i obitelji (a desnica u Hrvatskoj definira obitelj kao bračnu zajednicu muškarca i žene) za pretpostaviti bi bilo da će sufinanciranje stambenih kredita biti omogućeno samo bračnim partnerima. Međutim, u uvjetima za subvencioniranje kredita obuhvaćene su različite koncepcije braka, obitelji i partnerstva: „... koji u trenutku podnošenja zahtjeva kreditnoj instituciji nije stariji od 45 godina te koji, odnosno čiji bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner u vlasništvu nema stan (...)“ (Zakon o subvencioniranju stambenih kredita, NN broj: 65/17). Ova formulacija ukazuje na propulzivnost i otvaranje desnih stranaka prema svim društvenim skupinama i to upravo na socijalnim pitanjima i politikama, domeni tradicionalno pripadnoj strankama ljevice.

A što je sa strankama ljevice? Primjer subvencioniranja stambenih kredita ukazuje na to da u političkom programu i političkom djelovanju stranke desnice postaju sveobuhvatne. U svakidašnjem političkom životu stranke desnice promoviraju tradicionalne vrijednosti, dok na ključnim socijalnim i ekonomskim pitanjima postaju inkluzivne. Time je prostor političkog djelovanja ljevice, a samim time i mobiliziranja lijevog biračkog tijela skučen. Za pretpostaviti je da bi nakon subvencioniranja stambenih kredita i zadržavanja dosadašnje zdravstvene zaštite uz minimalne korekcije moglo doći do odlijeva birača ljevice ka desnici. Jer prioritet nad „akademskim i apstraktnim pitanjima“ imaju pitanja praktičnog zbrinjavanja života.

Prosječnog hrvatskog građanina ne zanima „stakleni strop“, jer je njegova supruga već odavno dobila otkaz ili je poduzeće otišlo u stečaj pa i nije mogla doći u nepriliku da joj je napredovanje onemogućeno zato jer je žena. Niti mu je posebno stalo do sekularizacije države, jer utjehu još jedino može pronaći u bogu. Prosječnog hrvatskog građanina ne zanima antinacionalistička edukacija, jer nakon što je sve izgubio pri tome izgubivši i sebe, identitet još jedino može pronaći u osjećaju pripadanja naciji. Prosječni hrvatski građanin strepi hoće li ga ovršiti, hoće li moći platiti kredit, režije, prehraniti obitelj, hoće li se moći liječiti besplatno i hoće li moći kupiti stan. To su konkretni i opipljivi socijalni problemi s kojima je prosječni građanin suočen. Stranke desnice prepoznale su i preuzele te probleme, te su počele kreirati politike za njihovo rješavanje. Zašto bi onda prosječni građanin pružio otpor prema desnim pokretima i politikama? Praktičnog razloga za to nema.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

DESNICA, ZDRAVSTVO, LJEVICA, stanovi, stranke, Maroje Višić, IDEOLOGIJA