Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Ustaljeno je pravilo da neki turist ode planinariti na Velebit u japankama

Duž obale Francuske postoje tri zastave upozorenja: zelena, žuta i crvena. Dok vijori crvena zastava na plažu idete isključivo na vlastitu financijsku odgovornost. Postavlja se pitanje zašto hrvatske službe spašavanja ne naplaćuju svoje usluge?

Piše: Maroje Višić

U sezonskim mjesecima uvijek do izražaja dođu dva fenomena: fenomen individualne psihopatologije i fenomen čudotvorstva: hrvatske interventne službe uspješno spašavaju živote s neadekvatnom i zastarjelom opremom. Stihija ovosezonskih požara koji su zahvatili Dalmaciju razotkrila je posvemašnju spremnost vatrogasaca i zastarjelu opremu, a o čemu sam pisao u kolumni Požari i elementarne nepogode stvarni su neprijatelji životima, imovini, turizmu i državi.

Sada se pokazalo da niti pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja nemaju svu potrebnu opremu. Kako bi je i mogli imati kada živote turista spašavaju pro bono? Već je ustaljeno pravilo da svake godine neki turist ode planinariti na Velebit u japankama s pola litre vode. I nakon toga krene opsesivna višednevna pa i višetjedna potraga koja porezne obveznike košta stotine tisuća kuna. Na takav nepromišljen i neodgovoran izlet možete se zaputiti i u Francuskoj, Švicarskoj, itd. Oni također imaju izvrsne službe spašavanja koje će vam nakon što vas spase ispostaviti takav račun za koji ćete morati dignuti pozamašni kredit. Život svugdje ima cijenu osim u Hrvatskoj. To je ta naša famozna „gostoljubivost“ – sve za gosta.  Duž obale Francuske postoje tri zastave upozorenja: zelena, žuta i crvena. Dok vijori crvena zastava na plažu idete isključivo na vlastitu financijsku odgovornost. Postavlja se pitanje zašto hrvatske službe spašavanja ne naplaćuju svoje usluge? Od tih novaca moglo bi se uložiti u modernizaciju i nabavku nove opreme. Hrvatska je turistička zemlja i stoga je prijeko potrebno da ima vrhunske službe spašavanja.

Život svugdje ima cijenu osim u Hrvatskoj.

Još jedan primjer specifično hrvatske otočne gostoljubivosti bilo je pitanje „treba li gostima zabraniti spavanje i alkoholiziranje na javnim površinama, te šetanje ulicama bez odjeće?“ Pa zašto bismo im zabranili? Neka za 50 eura što plate smještaj i 20 eura ručak uriniraju po trgovima, šetnicama, spomenicima. Zašto bi turisti poštovali našu prošlost kada je se mi sami sramimo i želimo je revidirati? Za istu cijenu neka djevojke slobodno lelujaju golišavim grudima, neka se svi grupno alkoholiziraju i neometano kopuliraju i orgijaju na glavnom trgu nekog otoka. Sve za gosta i 50 eura. Žalosno je da ugostitelji i iznajmljivači nemaju samopoštovanja i poštovanja prema državi. Jer ovo je ipak država sa kakvim takvim zakonima. Nemam ništa protiv toga da žene i muškarci hodaju u toplessu. Takav zakon donesen je u New Yorku. No dok se takav zakon ne donese u Hrvatskoj, molim lijepo prikladno se odjenite. Zanima me kako bi takvo ponašanje bilo sankcionirano u centru Londona, Pariza...

Posljednji fenomen je patologija piromanstva pomiješana s patološkim nacionalizmom i mržnjom. Zaprepašćujuća je izjava djevojke u ranim dvadesetim godinama. „Revoltirana sam prema Srbima još od Domovinskog rata. Tada mi je zapaljen dom“. Premda taj čin za nju predstavlja najviši iskaz domoljublja, on je sve samo ne domoljuban. Počinjenim zlodjelom ona je spalila hrvatsku zemlju, hrvatsku šumu i riskira živote hrvatskih vatrogasaca i susjeda koji žive u Hrvatskoj, plaćaju porez i Hrvatsku smatraju domovinom, a nevezano za njihovu nacionalnu pripadnost. U konačnici njezin čin je protivan zakonima RH. Međutim, njezina izjava ukazuje na jedan dublji problem. Kako djevojka koja je rođena tek nakon rata može biti revoltirana Srbima? Zaključak koji se nameće jest da je odrasla u obiteljskom okruženju koje ju je od malih nogu zadojilo mržnjom prema drugom i drugačijem i nametnulo joj život u vremenu kojem ona ne pripada.

U zaključku mogu izvući parolu pod kojom živimo: „Za gosta stranca dajem vlastitu ženu i kćer, ali susjedu ću zato spaliti kuću, jer je stranac“.


* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

DALMACIJA, PIROMANI, VATROGASCI, HGSS, GOSTOLJUBIVOST, POŽARI, Maroje Višić