Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Za domovinu i dom uvijek treba biti spreman

Ali što točno znači biti za dom spreman i kako se ta ljubav prema domovini iskazuje?

Piše: Maroje Višić

Pitanje identiteta jedno je od najznačajnijih pitanja, jer ono daje čvrsti smisao egzistenciji čovjeka i služi kao orijentir u svijetu. Kada nas se upita ma gdje god se nalazili, tko smo, gdje smo rođeni i odakle dolazimo spremno ćemo se predstaviti, kazati odakle dolazimo i gdje nam je dom. Zamislite sada da kuće, grada i države u kojoj ste rođeni nestane. Kako bismo se onda predstavili? Nažalost, ovo pitanje nije misaoni eksperiment, nego realnost koju su osjetili mnogi etniciteti kojima je identitet prisilno oduzet i za koje nije bilo mjesta u monstruoznoj fašističkoj viziji 1940-tih. Čovjeku je intuitivno dana spremnost da čuva dom i domovinu, jer time štiti temeljena pitanja vlastitog identiteta: tko sam, što sam i odakle dolazim.

Ali što točno znači biti za dom spreman i kako se ta ljubav prema domovini iskazuje? Biti spreman za dom sigurno ne znači pohoditi razne koncerte i na njima iskazivati simbole koji ne pripadaju našoj domovini. Pozdravljati „za dom spremni“ neprikladno je suvremenom kontekstu i ne iskazuje ljubav prema sadašnjoj domovini. Štoviše, takvim pozdravom iskazuje se nepoštovanje prema domovini i priziva se jedan drugi povijesno propali projekt. Zamislite kako bi čudno, pa čak i suludo djelovao Talijan koji svog premijera pozdravlja riječima: „Ave Imperator morituri te salutant“ ili da netko njemačku kancelarku pozdravi nacističkim pozdravom: „Heil Angela“.

Pozdravljati „za dom spremni“ neprikladno je suvremenom kontekstu i ne iskazuje ljubav prema sadašnjoj domovini.


O ljubavi prema domovini i tome kako se ona voli govori nam Kranjčević u domoljubnoj pjesmi „Moj dom“. Kranjčević piše: „Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol (...) Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more (...)“. U ovim stihovima Kranjčević nam ljubav prema domovini otkriva očuvanjem i ulaganjem u razvijanje njezinih prirodnih resursa (poljoprivrede, ribarstva, turizma...). Iskaz izvornog domoljublja i onog što stvarno domoljublje jest pronalazimo u slijedećem Kranjčevićevom stihu: „sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše“. Ovdje Kranjčević domoljublje pokazuje kao univerzalno nediskriminacijsko osjećanje čovjeka prema drugom, drugačijem i stranom: prema lezbijki, homoseksualcu, pripadniku manjine, svakome tko živi u Hrvatskoj ili ju posjećuje.

I zaista, nakon Kranjčevićevih riječi mogu samo reći da za domovinu i dom uvijek treba biti spreman, jer treba spremno obraniti dom od bilo kakve diskriminacije čovjeka, od bilo kakvih retrogradnih ideologija, od isticanja neprikladnih i uvredljivih simbola. Jer ljubav je uvijek spremnost, spremnost da se onom voljenom pomogne. Domoljublje je spremnost za stvaranje moderne domovine, jer to naš je, naš je dom!

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika