Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Što nam pitanje Ubera otkriva? To da je svatko zamjenjiv i smjenjiv...

Piše: dr. sc. Maroje Višić

Slijedeći primjer zagrebačkih taksista, dubrovački taksisti prosvjedovali su protiv Ubera koji im u sezoni (nelojalnom i nereguliranom) konkurencijom oduzima posao i time direktno ugrožava egzistenciju u zimskom periodu kada posla nema za one koji žive za i od turizma. Zahtjevi prosvjednika uporište imaju unutar pravnog okvira obavljanja djelatnosti prijevoza putnika, te na toj osnovi taksisti zahtijevaju ukidanje Ubera ili primjenu zakonskih regulativa koje se odnose na obavljanje ove djelatnosti. No u ovoj analizi nastojat ću pokazati šire reperkusije i novi moment kapitalističke proizvodnje.

Povijesne momente proizvodnje i njima imanentne načine društvenog uređenja možemo podijeliti na faze: agrarna proizvodnja (feudalizam), manufaktura (primitivni kapitalizam), industrijska proizvodnja (kapitalizam) i post-industrijska proizvodnja (post-kapitalizam ili informacijsko društvo). Prijelazi iz jednog načina proizvodnje u drugi, odnosno iz jednog društvenog uređenja u drugo (Premda se govori o industrijskoj i informacijsko-tehnološkoj revoluciji, ovdje namjerno ne upotrebljavam pojam revolucije, jer ga ostavljam pripadnim (neo)marksističkoj teoriji u smislu revolucije onih eksploatiranih, te time nastojim očuvati izvorno značenje tog pojma) kao posljedicu imali su osiromašene i izvlaštene (od sredstava za osobnu proizvodnju npr. zemlje) slojeve društva koji preko noći nisu imali niti znanja niti tehničkih vještina koje bi se mogle prodati na novonastalom tržištu. Recimo, prelazak iz feudalnog u kapitalističko društvo industrijske proizvodnje stvorio je široku rezervu najamne radne snage poznatiju kao proletarijat.

Proleter je zapravo nekvalificirani radnik koji radno mjesto ne može pronaći u jednom dijelu industrijske proizvodnje jer ne zna rukovati dijelovima stroja. Daljnjim napretkom tehnologije stroj je počeo obavljati one poslove koje je nekoć obavljao čovjek, a što je doprinijelo daljnjoj proletarizaciji. Globalni kapitalizam otišao je korak dalje dislociravši vlasnike od radnika, radnike od procesa proizvodnje i proizvoda (za primjer pogledaj način i lokacije proizvodnje jednog aviona Airbus kompanije ili način i lokacije proizvodnje jednog para traperica). Tako je recimo moguće da jedna kompanija ima sjedište u jednoj zemlji, proizvodnju u drugoj, a korisničku pomoć i podršku u trećoj zemlji.

Post-kapitalizam ili, kako ću ga još nazvati, internetski kapitalizam otkriva daljnji smjer razvoja kapitalističke proizvodnje. Ono što razlikuje prethodne oblike kapitalizma od internetskog kapitalizma jest stvarno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje. U internetskom kapitalizmu ne prodaje se proizvod (pa stoga i ne treba vlasništvo nad sredstvima proizvodnje), nego se posreduje u prodaji usluge preko sredstava kojima je netko drugi vlasnik i koje je taj svojim radom morao zaraditi. Primjer jedne takve kompanije je Uber. Dakle, došlo je do promijene od proizvodnje i prodaje proizvoda do proizvodnje i posredovanja u prodaji usluga. Na koji način Uber proizvodi uslugu? Otvorivši platformu „taksiraj ako imaš vozačku dozvolu i auto“ Uber je potezom proizveo sve one pojedince koji udovoljavaju ovim uvjetima u taksiste. To proizvođenje ujedno može dovesti do „proletarizacije“ i ukidanja ili tržišne bespotrebnosti taksističke profesije. Pri tome treba imati na umu kako Uber nije vlasnik niti uredno servisira ijedan automobil niti je uložio jednu lipu u edukaciju vozača, niti snosi ikakav rizik u slučaju nezgode.

Primjer Ubera otkrio je novi moment kapitalističke proizvodnje. Zadovoljen je poduzetnički ideal smanjenja ulaganja (jer Uber nema nikakvih ulaganja), posreduje se u prodaji usluga preko tuđih sredstava i tuđeg minulog rada, ne snosi se nikakav poduzetnički rizik početnog ulaganja i stvaranja mreža i tržišta. Sve to odradio je netko drugi, a Uber zaradio. Dakako, Uber nije jedina firma koja posluje na tom novom principu, ali je u ovoj kolumni korišten kao ogledni primjer koji potkrepljuje tezu o daljnjem razvoju kapitalizma.

Solidarnost na koju svi stalno pozivamo u ovom slučaju značila bi solidarnost sa taksistima, onim pojedincima koji su radom stekli automobil, uložili u obrazovanje i edukaciju i poštovali pravne regulative RH. Naravno, čovjek zaslijepljen sitnim ekonomskim interesom ne vidi dalje od vrha nosa, samorazumljivo će se pitati: „zašto bih plaćao skuplje kada mogu jeftinije?“ Odgovor je zato što smo solidarni s onim ljudima koji su investirali u taksi usluge, zato što želimo spriječiti propadanje profesija, zato što želimo očuvati radna mjesta naših sugrađanki i sugrađana, zato što želimo pružiti otpor „divljanju“ kapitalizma. Naravno, ovo je altruistički odgovor. Ako netko ne želi djelovati iz empatije i altruizma (solidarnosti), onda neka barem djeluje iz sebičnog interesa, jer danas su taksisti, a sutra to može biti vaša profesija i vaše radno mjesto.

To da je svatko zamjenjiv i smjenjiv pokazao je povijesni primjer stroja koji smjenjuje čovjeka.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala. 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Maroje Višić, TAXI, UBER