Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Hrvatska za koga: Stvaranje ideološki homogenog etosa

Piše: Dr. sc. Maroje Višić

Paradoksalna je činjenica kako iz Hrvatske zbog potrage za poslom iseljavaju mlade obrazovane osobe dok istovremeno useljava ili namjerava useliti obrazovana omladina hrvatskih iseljenika. Na okruglom stolu „Biti mladi povratnik i živjeti u Hrvatskoj“ predsjednica Kolinda Grabar Kitarović istaknula je „Svaki iseljenik koji se vrati u domovinu je izniman dobitak za Hrvatsku, iz koje se posljednjih godina sve više ljudi iseljava, pa svaki pojedini povratnik zaslužuje svu moguću pomoć nadležnih institucija, ponajprije lokalne zajednice, kako bi se što prije integrirao u gospodarski i društveni život Hrvatske“ (izvor: https://mojahrvatska.vecernji.hr/vijesti/kolinda-grabar-kitarovic-domovina-povratnik-iseljenik-okrugli-stol-1183992 pristupljeno: 21.07.2017. u: 19:53). I dok Predsjednica potiče povratak i integraciju u gospodarski život (zapošljavanje) mladih iseljenika, te takvu poruku odlazi odaslati službenim putovanjem u Australiju, situaciju s iseljavanjem tumači medijskim predimenzioniranjem tog akutnog problema.

Što je posrijedi? Za objašnjenje mogla bi se ponuditi teza o porađanju ideološki homogenog etosa u okvirima same demokracije. „Ideološko čišćenje“ neistomišljenika ne vrši se nikakvim autoritarnim metodama kakve su poznate iz povijesti. Upravo suprotno, ljude se primorava na napuštanje države krajnje liberalno, kroz slobodno i fluktuativno tržište. Ovršeni i blokirani s gladnom djecom prisiljeni su potražiti egzistenciju drugdje. Obzirom da ti ljudi iseljavaju u  heterogena (seksualno, spolno, rodno, itd.) ravnopravna društva, smatram da oni ne dijele ideologiju spolne, rodne i seksualne čistoće (jer bi ih takva ideologija onemogućila u iseljavanju i predstavljala nepremostiv problem za asimilaciju ili akulturaciju u nova društva) koja se nastoji kroz konzervativne udruge i pokrete nametnuti u Hrvatskoj.

Poznato je da je tada diktatorska Argentina pružila azil vojnom i političkom vrhu Trećeg Reicha, ali i njihovim kolaboracionistima iz Hrvatske, pristašama Pavelićevog režima. Nastajanjem ideološki homogenog etosa stvoreni su preduvjeti za „integraciju u gospodarski i društveni život“ onih iseljenika koji nisu prihvatili antifašističke državotvorne i europske zasade (Usporedi s kolumnomŽivimo u dominantno desnom miljeu). Spasonosna okolnost je katastrofalno ekonomsko i gospodarsko stanje u Hrvatskoj. Javni dug, nizak BDP, nerazvijeno gospodarstvo i slični ekonomski čimbenici koji nadvisuju domenu državničke volje ispriječit će se u uspješnoj „integraciji povratnika u gospodarski i društveni život“ isto kao što su se ispriječili onima koji su odselili ili odseljavaju. Stoga teza o ideološki homogenom etosu ostaje (za sada) samo na razini propagande i permanentne izborne kampanje desnice.

Ono što poziva na zabrinutost jest Hasanbegovićeva izjava „Vrijeme je da se prekine svaka povezanost s jugoslavenskim komunističkim nasljeđem“. Hasanbegovićevom izjavom pitanje naziva jednog trga dobilo je potpuno novu dimenziju. Prekid s jugoslavenskim naslijeđem znači reviziju povijesti i Ustava RH.

Ako Hasanbegović zaista želi radikalni raskid s prošlosti, cjelovitu lustraciju, onda iz Ustava treba ukloniti pojam „antifašizma“, treba revidirati povijesne udžbenike. Odmah treba promijeniti naziv Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Krležina djela ukloniti s popisa lektire, te  tom stilu iz centra Zagreba promijeniti naziv Ulice Andrije Hebranga. To su samo neki primjeri koji pokazuju što znači raskid s jugoslavenskim naslijeđem. Uostalom, ideja jugoslavenstva je navlastito hrvatska politička umotvorina (Srbiji je ideja jugoslavenstva potpuno strana i neprirodna, jer su Srbi imali državu i znaju što je država), umotvorina „austrijskih kmetova“ koji su željeli emancipaciju od vazalstva. Takav povijesni revizionizam nanio bi nepopravljivu štetu hrvatskoj kulturi, tradiciji, naslijeđu i povijesti hrvatskog političkog mišljenja.

Naposljetku, državne granice trebaju biti otvorene za povratak svakome tko poštuje zasade samostalne Hrvatske i tko želi doprinijeti razvoju zemlje, nevezano za politička ili religijska uvjerenja.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

predsjednica, iseljenici, hrvatska, jugoslavija, zlatko hasanbegović, Maroje Višić