Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Ovu vladu od dosadašnjih razlikuje 'imidž demokratske odgovornosti'

U svakom slučaju zamjetna je razlika u javnim nastupima između premijera Plenkovića i bivšeg premijera Milanovića. Rekao bih kako je komunikacijski stil premijera Plenkovića bliži komunikacijskom stilu bivšeg predsjednika Josipovića.

Piše: Maroje Višić

Ako išta razlikuje Vladu HDZ-a od bivše SDP-ove vlade onda je ta razlikovnost u političkom komuniciranju premijera Plenkovića i ministara. Javne nastupe premijera Plenkovića karakterizira odmjerenost u onome što treba reći, koliko treba reći i kako treba reći. Također, premijer Plenković koristi se (ponekad van konteksta i bespotrebno) stručnim, ali i iz engleskog jezika pohrvaćenim riječima poput „notificirati“, a za što imamo sasvim primjerenu hrvatsku riječ obavijestiti.

Nesumnjivo je da je komunikacijska intencija ostaviti dojam učenosti i stručnosti. No isto tako dogodi se da u izjavama premijera Plenkovića dolazi do redundancije pojmova. Na primjer, povodom sastavljanja Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije premijer Plenković je u istoj rečenici pojmove „pluralni konsenzus“. Konsenzus je uvijek dogovor između dvoje ili više političkih dionika, stoga je samorazumljivo da je konsenzus pluralan, te nema potrebe spominjati „postizanje pluralnog konsenzusa“. Riječ je o redundanciji pojmova, a u konačnici i tautologiji.

Izgleda da je hrvatsko društvo barem po pitanju političkog komuniciranja napravilo iskorak

U svakom slučaju zamjetna je razlika u javnim nastupima između premijera Plenkovića i bivšeg premijera Milanovića. Rekao bih kako je komunikacijski stil premijera Plenkovića bliži komunikacijskom stilu bivšeg predsjednika Josipovića. I tu treba istaknuti kako je predsjednik Josipović zbog odmjerenih i neutralnih javnih nastupa dobio epitet „kuhane noge“. Izgleda da je hrvatsko društvo barem po pitanju političkog komuniciranja napravilo iskorak, te se pokazuje kako bahatost, arogantnost i pričanje po principu „što na umu to na drumu“ može kratkoročno podrivati sitne političke strasti , ali izgleda kako su građani ipak počeli više preferirati komunikaciju opisno nazvanu „kuhana noga“, odnosno odmjerenost i umjerenost u obraćanju javnosti.

No HDZ-ovu vladu (od svih dosadašnjih vlada) razlikuje i ono što ću opisno nazvati imidžom demokratske odgovornosti. Naime, temeljno demokratsko načelo jest da političari odgovaraju javnosti, odnosno oni su odgovorni za propuste. To znači da je svaki ministar ne samo moralno obavezan nego i politički dužan ponuditi ostavku u slučaju većih propusta. Mi smo naravno svjedočili potpuno drugačijoj praksi.

Naime, uz svu konfuziju koju je požar izazvao u zapovjednoj hijerarhiji, smatram da nije došlo do takvog propusta koji bi nalagao bezuvjetnu ostavku ministra Krstičevića. Posrijedi su zapravo odnosi s javnošću.

Međutim, s novom Vladom je drugačije i tu se uklapa priča o ostavci ministra Krstičevića čija ostavka se može u najboljem slučaju tumačiti preventivnom ostavkom. Naime, uz svu konfuziju koju je požar izazvao u zapovjednoj hijerarhiji, smatram da nije došlo do takvog propusta koji bi nalagao bezuvjetnu ostavku ministra Krstičevića. Posrijedi su zapravo odnosi s javnošću. Naime, ministrovo posipanje pepelom i ostavku tumačim imidžom demokratske odgovornosti kojim se javnosti želi poslati poruka kako je ova Vlada odgovorna i vjerodostojna. Zanimljivo je da je ministar Krstičević ostavku uputio kroz medije i televiziju, umjesto protokolarnim putem. Takva „ishitrena“ reakcija mogla bi se, kada bismo bili politički naivni, pripisati konfuziji koju je izazvao požar. Posipanje pepelom ministra Krstičevića nije ostalo samo na tome. Na novinarsko pitanje „zašto ste podnijeli ostavku“ on odgovara: „ja sam vojnik koji izvršava zadaće“. To je imidž požrtvovnog, odgovornog i vjerodostojnog političara, imidž koji javnost želi vidjeti. Međutim, vatrogasci su se u svečanoj povorci vratili kućama i konfuzija se polako slegnula. Stoga je moje pitanje, zašto ministar Krstičević kaže da je „vojnik koji izvršava zadaće“? Ministar Krstičević je upravo to – ministar, a ne vojnik. Ministar koji s ministarskim kabinetom treba kreirati javne politike (zadaće), a ne ih izvršavati. Svakako, preventivna ostavka dobra je za političke odnose s javnošću i imidž demokratske odgovornosti.

Nadajmo se da će sadašnji i budući ministri s jednakom vjerodostojnošću nuditi ostavke kada stvarno bude riječ o političkoj odgovornosti, a ne o prividu odgovornosti.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

MORH, ivo josipović, VLADA, andrej plenković, damir krstičević, Maroje Višić, POŽARI, HDZ, SDP