Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Novoosnovanu stranku GLAS potresa sindrom Zorana Milanovića!

Moglo bi se reći kako patimo od deluzija grandioznosti smatrajući kako smo toliko moćna država da smo u stanju hirovito mijenjati međunarodne ugovore...

Piše: Dr. sc. Maroje Višić

Hrvatska politička scena fragmentiranija je za još jednu političku stranku Građanskog-liberalnog saveza (GLAS). Novoosnovana stranka, očekivano, pružila je političko utočište HNS-ovim disidentima nezadovoljnim koalicijom HDZ-a i HNS-a, a o čemu sam pisao u kolumni Stier želi preuzeti vodstvo stranke od Plenkovića i time vratiti HDZ demokršćanskim vrijednostima?! Predsjednica stranke je Anka Mrak Taritaš, kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba čiji se neuspjeh dijelom može tumačiti HNS-ovim koketiranjem s HDZ-om tijekom gradonačelničke kampanje. Također, u predsjedništvu GLAS-a službeno nema politički istrošenih figura poput Vesne Pusić čime GLAS želi bolje pozicionirati imidž stranke u javnosti nudeći navodno nova politička lica.

Sasvim je razumljivo kako GLAS ne može ići samostalno na lokalne i parlamentarne izbore. Stoga slogan „Ili mi ili on“ (koji je doprinio porazu Anke Mrak Taritaš za gradonačelnicu) dobiva određenije značenje ovoga „mi“. Naime, na osnivačkoj skupštini bili su predstavnici SDP-a, Nove ljevice i HSU-a. Dakle, za pretpostaviti je kako je na pomolu nova koalicija okupljena pod kapom pasiviziranog i disperziranog SDP-a. Koaliciono „mi“ sačinjavat će SDP, GLAS, Nova ljevica i možda HSU.

Međutim, treba istaknuti kako GLAS nema nikakav konkretan i u odnosu na druge stranke iz istog spektra distinktivan politički program. Program GLAS-a prenijet u različitim medijima zasniva se na borbi za prava LGBTIQ+ skupinama, socijalnoj pravednosti, slobodnom tržištu uz socijalnu osjetljivost i reviziji Vatikanskih ugovora. Čini se kao da GLAS potresa sindrom Milanovića. Prisjetimo se da je bivši premijer Milanović u maniri menadžera neuspjelo pokušao revidirati Vatikanske ugovore. Uzgred, sadašnji premijer Plenković ustraje na ne priznavanju odluke međunarodnog arbitražnog suda. Moglo bi se reći kako patimo od deluzija grandioznosti smatrajući kako smo toliko moćna država da smo u stanju hirovito mijenjati međunarodne ugovore i ne priznavati međunarodni sud.

No vratimo se (nepostojećem) političkom programu GLAS-a. Uspoređujući program GLAS-a i Nove ljevice nije moguće uočiti nikakvu bitnu razliku. Obje stranke se zalažu za bolji društveni tretman LGBTIQ+ osoba, socijalnu pravednost, zaštitu manjina, slobodno, ali humano tržište, itd. Postavlja se pitanje koji je to onda ključni društveno-politički problem koji traži osnivanje nove stranke, a da već prethodno nije zastupljen u nekim drugim strankama? Također, ako već dijele identičan program s Novom ljevicom zašto je onda bilo potrebno osnivanje nove stranke i kolizija s postojećom, te zašto jednostavno nisu pristupili Novoj ljevici? Odnosno, u čemu se očituje ključna diferencija GLAS-a od Nove ljevice?

Za objašnjenje poslužit ću se pojmom poznatog kritičara američkog društva šezdesetih godina Davida Riesmana „marginalna diferencijacija“. Marginalnom diferencijacijom Riesman je opisao one marketinške metode koje utječu na potrošača tako da on uočava umjetne (nepostojeće) razlike između dva ista proizvoda različitih proizvođača. Dakle, marginalnu diferencijaciju, kaže Riesman: „ekonomisti primjenjuju na napore neke firme da proizvode razlikuje ne pomoću cijene, nego pomoću malih razlika koje su (...) dovoljne da proizvod izdvoje iz neposredne konkurencije s drugim (...) sličnim proizvodima. Tako se jedna vrsta cigareta pravi malo duža, druga skoro ovalna, dok se nekoj trećoj vrsti daje pri vrhu omotač od pluta ili zelena kutija (...) Tako rade i ljudi koji konkuriraju za mjesta u hijerarhiji gospodarskog, administrativnog i profesionalnog života ...“ (Riesman,1965:108-109).

Ako dakle, pojam marginalne diferencijacije proširimo pojmom marginalne političke diferencijacije, cijenu zamijenimo političkom strankom, a različite (a ipak slične) cigarete zamijenimo političkim programom stranke, odmah ćemo uočiti kako nema bitne ideološke i političke distinkcije između ove dvije stranke.Stvar se svodi na razliku u ukusu: preferiraju li birači više Anku Mrak Taritaš ili nekog od predstavnika Nove ljevice. S druge strane Bernardić očekuje da će dezorijentiranom SDP-u Nova ljevica i GLAS donijeti svježi priljev birača.

Temeljem navedenog smatram kako nije postojala nasušna politička potreba za osnivanjem nove stranke koja se po ničemu ne razlikuje od ideološki sličnih stranaka. Stoga ovaj potez tumačim utilitarnim nastojanjem da se HNS-ovim disidentima pronađe prostor i mogućnost ostanka na političkoj sceni. Mišljenja sam da će GLAS biti replika HNS-a i ne samo to, nego čini se da će preko GLASA uskrsnuti (zbog koalicije s HDZ-om) u budućnosti politički mrtvi HNS. Time je pokazano kako neuspjeh političke trgovine ne znači nužno kraj neke stranke. Dovoljno je otvoriti istu stranku pod novim imenom.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala. 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

SDP, NOVA LJEVICA, Maroje Višić, hns, GLAS