Damir Gašparović

KOLUMNA DAMIRA GAŠPAROVIĆA: Slovenski poučak #2

Kako smo tada i najavili, slično je završila i arbitraža. Sporna i nevažeća a kada bi bila i važeća, Slovenci i dalje nemaju otvoreni pristup teritorijalnom moru, moraju vratiti Svetu Geru (ili kako oni kažu Trdinov vrh) i poštovati katastarku granicu uzduž kopna. Naravno, kada bi i sami vjerovali da će se arbitraža provesti samoinicijativno bi trebali napustiti Svetu Geru u roku od 24 sata.

Piše: Damir Gašparović

U prošlom „poučku“ - kolumni prije dvije godine objasnili smo rezultate slovenske tvrdoglavosti i njihvog kontraproduktivnog ponašanja – jer što se više inate gore prolaze! Pa tako, samo za podsjetnik, Slovenci su nam pokušali zapriječiti i ulazak u NATO, zatim ulazak u EU no bezuspješno. Isto tako, gotovo 25 godina su filozofirali oko povratka novca štedišama Ljubljanske banke, rezultat je da moraju svim štedišama isplatiti novac s kamatama, ne velikim ali svakako s kamtama. Naravno, pokušali su dočepati se i do većinskog vlasništva nad Nuklearnom elektranom Krško no niti to im nije uspjelo.                                 

Kako smo tada i najavili, slično je završila i arbitraža. Sporna i nevažeća a kada bi bila i važeća, Slovenci i dalje nemaju otvoreni pristup teritorijalnom moru, moraju vratiti Svetu Geru (ili kako oni kažu Trdinov vrh) i poštovati katastarku granicu uzduž kopna. Naravno, kada bi i sami vjerovali da će se arbitraža provesti samoinicijativno bi trebali napustiti Svetu Geru u roku od 24 sata.

Pri svemu tome, važno je naglasiti da je u svakoj kritičnoj situaciji trenutna adminnistracija Sjedinjenih država oštro intervenirala u prilog Hrvatske. I već su nešto iz toga trebali naučiti, a ne da sami od sebe prave smješne likove trpajući danas u Poljskoj u ruke Donaldu Trumpu svoj stav o arbitraži. Kao da o službenoj dugoročnoj strateškoj američkoj politici odlučuje Melani Trump a ne trust mozgova u brojnim tajnim službama Amerike. Priličan politički dilentantizam, reklo bi se. Uvjeren sam, osobno poznavajući sadašnjeg premijera Miru Cerara iz mladih dana da on ovakvu glupost ne bi napravio da nije pod stalnim pritiskom slovenskih genijalaca koji nikako ne mogu shvatiti da se sustavno „klade na pogrešnog konja“.

Naravno, ni hrvatska pozicija se ne čini baš ugodnom kada Europska komisija ustvrdi da se rezultati arbitraže provedene pod špijunskom paskom trebaju uvažiti. Osobno, volio bih vidjeti kako bi reagirala Francuska da neko odluči da Monte Carlo pripada Italiji ili Njemačka da dobije odluku da bi „bilo pošteno“ da Poljacima daju još 20 kilometara obale zbog kvalitetnijeg izlaska na Atlanski ocean. Vjerojatno bi prihvataili sugestiju Europske komisije da bi to bilo u redu...

O pozadini odnosa Njemačke i Rusije ili točnije Angele i Putina neka se bave druge službe i nije im mjesto u ovoj kolumni. Treba isto tako biti svjestan da Europska unija s Velikom Britanijom ili bez nje nije isto.


No, ne samo Slovenci i ne samo Hrvati već i mnogi drugi u Europi danas bi trebali biti svjesni toga tko je tko u Europskoj uniji.  A Europska unija je danas Angela Merkel pa preporuka Eurospke komisije nije niti mogla biti drugačija. O pozadini odnosa Njemačke i Rusije ili točnije Angele i Putina neka se bave druge službe i nije im mjesto u ovoj kolumni. Treba isto tako biti svjestan da Europska unija s Velikom Britanijom ili bez nje nije isto. Velika Britanija po svim ekonomskim pokazateljima preteći će Njemačku već 2020-te godine i odluka Velike Britanije o izlasku nije baš tako slučajna kako ju se želi prikazati. Za manje od 20 godina pitanje je da li će njemačko gospodarstvo biti i među deset najvećih gospodarstava svijeta a sama Europa ni priblično ne može pratiti tempo rasta Kine i Indije i ostalih brzo rastućih svjetskih gospodarstava. Ne može ga pratitai niti Rusija koliko god Putin iskazivao agresivan stav.            

Stoga u sadašnjoj konstelaciji snaga dolazi do podjele u Europskoj uniji ne između onih s dvije brzine već do onih koji ovise o gesotrateškoj politici Sjedinjenih država i jezgre država oko Njemačke. Naša pozicija je tu jasna i nama iznad svega trebaju ogromne strane investicije da očuvamo narod i zemlju. Sjedinjene države pri tom nisu prepreka za suradnju s drugima već mogući most da se dignemo s gospodarskgo dna prema kojem ubrzano klizimo. Tako da i u budućnosti od Njemačke možemo očekivati šamare a od Sjedinjenjih država zaštitu naših nacionalnih interesa i nacionalne granice prema svim susjedima. Još kada bi ubrzano izgradili LNG terminal, nizinsku prugu od Rijeke do mađarske granice, unaprijedili proizvodnju hranu i podigli konkurentnost prehrambene i (pre)ostale industrije imali bi taman sve ono što Hrvatska treba za novi i zdravi početak.