Kolumne

DAVOR GJENERO ZA POLITIKAPLUS: Slovenija Hrvatsku doživljava kao konkurenta, a glavnina problema u razgraničenju proizlazi upravo iz tog odnosa

Predsjednica je vertikalnu integraciju EU prepoznala kao odličnu šansu, a projekt je sad već i 'prohodao', napunio se sadržajem, strateškim, ali i ekonomskim smislom. Danas se vidi da smo mi, koji smo tvrdili da je odmah poslije prošle Nove godine Predsjednica bila u svojevrsnoj fact finding misiji u SAD. *** Jasno je bilo da će Bandić uspjeti formirati većinu, kad se pokazalo da je njegova stranka najveća pojedinačna politička opcija u Gradskoj skupštini. ***

Piše: Mislav Miholek

U ovome vrućem srpnju, politika je isto na visokoj temperaturi. Opet smo porazgovarali s poštovanim analitičarem Davorom Gjenerom o trenutnim temama, od arbitraže koja je na svim naslovnicima, preko diplomatske ofenzive Kolinda Grabar-Kitarović, sve do sveprisutnog zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića.

PP: Neuspjela arbitraža sa Slovenijom danima ne silazi s naslovnica. Zašto se slovenskim i hrvatskim političarima tako teško dogovoriti oko granice?  Ispada da su Hrvatska i Slovenija trenutno najgori neprijatelji, ali zar ne bi trebali biti prirodni saveznici?

Davor Gjenero:
  Godinama sam zagovarao strateško savezništvo Hrvatske i Slovenije, ali sam danas prilično uvjeren da ono nije ostvarivo. Slovenija Hrvatsku doživljava kao konkurenta, a glavnina problema u razgraničenju proizlazi upravo iz tog odnosa. Slovenija je luku Kopar razvila kao ključnu luku Srednje Europe u vrijeme dok je Hrvatska bila u ratu, u razdoblju hrvatskog nesnalaženja poslije završetka rata i u devet godina prednosti u pristupanju Europskoj uniji. Pitanje dodira s otvorenim morem vezano je prije svega uz status koparske luke, i unatoč tome što Hrvatska niti jednom u povijesti nije zaustavila neki brod koji plovi za Kopar u svojim vodama, u Sloveniji je razvijen strah da pravo neškodljivog prolaza nije dovoljna zaštita njihova statusa pomorske države.
Slovenija sustavno gradi položaj ključne države za izlaz Srednje Europe na Jadran, zato forsira „drugi kolosijek“ pruge Kopar Divača, i sustavno se brine kako Rijeka ne bi postala ozbiljnim konkurentom. Oni su arbitražom ostvarili najviše što su mogli, neku vrstu međunarodno garantiranog prava neškodljivog prolaza kroz hrvatske vode do slovenskih, i to za brodove svih zastava, dakle režim sličan onome u Gibraltaru. Hrvatska time ne gubi ništa, jer je ionako bila spremna dati takav status Sloveniji.
Borba koja će se nastaviti između Hrvatske i Slovenije samo će formalno biti vezana uz slovenski zahtjev za provođenje arbitražne odluke. Slovenija je tako dobila argument za svoje protivljenje pristupu Hrvatske schengenskoj zoni, a stvarni razlog slovenskog interesa da Hrvatska ostane izvan schengena je jačanje povoljnijeg logističkog položaja i potiskivanje Hrvatske kao konkurenta na vratima Srednje Europe prema Mediteranu.


PP: Unatoč sustavnom podcjenjivanju dijela medija i dijela javnosti, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uspjela je Hrvatsku dovesti u središte diplomatske pozornosti. Kakva je budućnost Inicijative triju mora i hoće li Njemačka srušiti realiziranje gotovo stoljeće stare ideje?

Davor Gjenero:
  Nekima unutar EU ne odgovara niti to da su zemlje Višegradske skupine odnosno baltičke države, nastavile međusobnu koordinaciju prije svakog zasjedanja Europskog vijeća i nakon pristupanja EU, jer su neki mislili da će ta suradnja završiti njihovim pristupanjem Uniji. Ne treba zaboraviti da V4 unutar Europskih institucija ima jednak ponder glasova kao i Njemačka i Francuska zajedno. Povezivanje Poljske, kao ozbiljne velike članice EU, s baltičkim republikama i Srednjom Europom, dugoročno može stvoriti novu ravnotežu utjecaja unutar EU. Predsjednica je vertikalnu integraciju EU prepoznala kao odličnu šansu, a projekt je sad već i „prohodao“, napunio se sadržajem, strateškim, ali i ekonomskim smislom.
Danas se vidi da smo mi, koji smo tvrdili da je odmah poslije prošle Nove godine Predsjednica bila u svojevrsnoj fact finding misiji u SAD, i da je u tome jedino „škakljivo“ to što bi bilo bolje da je imala u svom timu nekog iskusnog diplomata, kojem bi povjerila taj posao, a da ga nije morala raditi sama, bili u pravu, a da je napad na nju bio neukusan i promašen. Žalosno je da, iako je njen glavni međunarodno-politički projekt zaživio, u Hrvatskoj bivši predsjednik njenu međunarodnu aktivnost opisuje tek kao naguravanje, i to nakon mandata u kome sam na međunarodnom parteru nije ostavio nikakav, niti najmanji trag.



PP: Milan Bandić se pokazuju opet klasom za sebe. Sasvim je izvjesno da će sklepati koaliciju u Gradu Zagrebu. Politološka struka izbjegava pisati o očito dugoročno najuspješnijem hrvatskom političaru, ako ne računamo pojavu Vladimira Šeksa, gdje je tajna uspjeha gradonačelnika Bandića?


Davor Gjenero:
  Jasno je bilo da će Bandić uspjeti formirati većinu, kad se pokazalo da je njegova stranka najveća pojedinačna politička opcija u Gradskoj skupštini. Razlika između Bandića i njegovih konkurenata u tome je što je on profesionalac, a oni često nastupaju kao nevježe, dakle diletanti, a ne amateri. Bandić ispravno procjenjuje tko mu je u kom trenutku ozbiljan konkurent, vješto iskorištava nezajažljive ambicije diletanata kako bi zatvorio manevarski prostor ozbiljnim konkurentima, i onda stvara utisak kao da nije moguće uspostaviti alternativu strategiju njegovoj. Najbolji primjer toga ponašanje je gospođe Anke Mrak Taritaš, koja je još nedavno pozivala u  boj parolom ili mi, ili on, a nakon poraza svoju ambiciju okrenula nacionalnoj politici, pritom se niti ne ispričavši građanima što je nastupom u drugom krugu onemogućila političko djelovanje kandidatkinji koja je mogla provesti smjenu vlasti i promjenu paradigme vladanja u Zagrebu. Formalni saveznici Bandiću sad će biti neki drugi, ali on ovaj gradonačelnički mandat stvarno duguje gospođi Mrak Taritaš, za koju je bilo jasno da ga ne može pobijediti.