Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Ovrha nekretnine - socijalistička svijest u kapitalizmu

Događaji devedesetih godina uzrokovali su tranziciju iz jednog političkog sustava u drugi, međutim ova tranzicija nije bila istovremeno popraćena tranzicijom svijesti.

Piše: Maroje Višić

Opsesija posjedovanja nekretnina i skupih pokretnina već duže vremena zaposjeda hrvatske građane. Ova opsesija očitovala se kroz tri faze. Prva faza je tzv. „građevinski procvat“ kada su se stanovi mahnito prodavali, a ljudi su čekali u redu da kupe stan. Kasnije se pokazalo da je većina stanova kupljena bez potrebnih dozvola, sa teretima ili čak od lažnih vlasnika.

Drugu fazu možemo opisno nazvati „slučaj švicarskog franka“. Treća faza je kupovina nekretnina preko kreditnih zadruga, a čijim posljedicama u vidu ovrha i deložiranih građana trenutno svjedočimo. Iz ovako izložene situacije nameću se pitanja o genezi opsesije posjedovanja nekretnine i skupe pokretnine i drugo kako to da se ovi problemi opetovano pojavljuju? Odmah ću istaknuti kako ovo nije ekonomska ili pravna analiza, već analiza koja polazi od društva i društvene svijesti. Također, kako ne bi bilo zablude redoviti čitatelj mojih kolumni već može znati stajalište koje imam prema ovrhama i deložacijama. Ali isto tako zbog imperativa objektivnosti moram izložiti situaciju iz perspektive odgovornosti građana uhvaćenih u mlin ovog problema.

Kapitalizam, s druge strane, favorizira socijalni darvinizam, odnosno zakon jačega. Stoga je parola kapitalizma svakome prema njegovim sposobnostima.

Krenimo od pitanja o genezi opsesije posjedovanja. Ponajbolji opis stanja jedne svijesti iz koje se porađa opsesija o posjedovanju pružio je autoru ove kolumne znani filozof preko primjera o tri nedosanjana sna: „San o tome kako smo svi zaposleni, a da nitko ne radi. San o nacionalizmu koji podrazumijeva da smo svi gospodari u svojoj kući (...) i treći san to je san o tradicionalizmu tj. san o nekad romantičnoj prošlosti i o svemu onome što projicira jedna svijest koja je u stanju nemoći da utječe na sadašnjost“. Ovi nedosanjani snovi su socijalistički atavizmi, predodžbe, koje su duboko ukorijenjeni u mentalnu strukturu individue. Događaji devedesetih godina uzrokovali su tranziciju iz jednog političkog sustava u drugi, međutim ova tranzicija nije bila istovremeno popraćena tranzicijom svijesti. Pojedinci su mentalnu strukturu, gotovo netaknutu, iz socijalizma prenijeli u kapitalizam i tu je osnovni uzrok današnjih problema. Socijalizam je bio takav sustav koji je (ekonomski) slabe štitio od samovolje onih ekonomski jačih, sustav u kojem je svakome bila zajamčena mogućnost rada i konačno sustav koji je svakom darovao ne samo pravo na već i dom. Dakle, svatko je dobio prema svojim potrebama. Kapitalizam, s druge strane, favorizira socijalni darvinizam, odnosno zakon jačega. Stoga je parola kapitalizma svakome prema njegovim sposobnostima. I dok je socijalizam bdijeo nad čovjekom, kapitalizam bdije nad posjedom. Većina pojedinaca danas se s negativnim ressentimentom odnosi prema bivšem režimu, prema tom istom režimu koji im je poklanjao stanove i koji je dijelio prema potrebama.

Takav stav je u redu samo onda neka bude dosljedan, a što nije. Naime, kada dođe do ovrhe i deložacije onda se u pomoć zove Živi zid, država, građanske udruge i susjedi kako bi spriječili deložaciju iz „vlastite“ nekretnine. Vidite, tu je očigledan taj socijalistički atavizam o zagarantiranom pravu na vlastitu nekretninu kao i predodžba o državi koja štiti pojedinca. Tu se eklatantno može primijetiti nedovršena i neuspjela tranzicija svijesti. Prije svega, nekretnina koja je kupljena na kredit nije vaša, jer je tek isplatom kredita trebate zaraditi. Drugo, svetost više nije nepovredivost pojedinca nego nepovredivost vlasništva, a država je dužna osigurati tu nepovredivost. Dakle, kada policija deložira onda ona samo osigurava temeljno pravo koje kreditoru garantira nepovredivost vlasništva. U SAD-u je bio identičan slučaj gdje su milijuni ljudi ostali bez krova nad glavom zbog „nepovoljnih“ hipoteka. Razlika je ta što Amerikanac u pomoć nije zvao niti državu niti nikakve udruge građana. On nije niti mogao nekoga zvati u pomoć, jer on nikada nije živio u socijalizmu, pa mu je u potpunosti strano da mu netko poklanja stanove i da materijalna dobra preraspodjeljuje prema potrebama. Otpočetka Amerikanac pozna samo jedno: tržišnu sposobnost, zakon privatnog vlasništva i nepovredivost istog. Amerikanac oči sudbine upire u Wall Street a ne u državu. To što mi zovemo u pomoć državu pokazuje da nismo razumjeli tranzicijski proces i promijenjenu ulogu države, ali još važnije pokazuje kako, ma što god mislili o bivšem režimu, u svijesti još uvijek imamo predodžbe oslobođenja. Stoga je svaki vapaj onih pred deložacijom zapravo nedosanjani san za minulim bivšim režimom koji je pružao osjećaj sigurnosti.

Ako vas je tržište progutalo znači da niste poduzetno sposobni. Osim toga kapitalizam impersonalno likvidira one nesposobne.


Cilj kapitalizma je što veća koncentracija ekonomskih dobara u što manje ruku. Stoga, da bi netko bio veleposjednik većina mora ostati bez posjeda, da bi se nekolicina obogatila većina nužno mora osiromašiti itd. To što su vas prevarili razni investitori, banke ili zadruge, pa to samo pokazuje upravo to kapitalističko poimanje sposobnosti. Tko je vama kriv što ste nesposobni ili manje sposobni? Tržište je jedini regulator na kojem uspijevaju sposobni, a oni nesposobni samo otpadnu. Ako vas je tržište progutalo znači da niste poduzetno sposobni. Osim toga kapitalizam impersonalno likvidira one nesposobne. Njih tržište natjera na suicid, a kako je tržište apstraktan pojam onda nemamo koga mrziti kao što recimo zbog likvidacija možemo mrziti vođe nekih režima. Nema uprljanih ruku, nema srdžbe naroda ili „no hard feelings it's nothing personal it's only business”. Je li ovo civilizacijski doseg i sukus humanizma današnjice?

Drugo pitanje odnosi se na opetovanost problema. Kako je moguće da nas najprije prevare investitori, potom lažni vlasnici, banke i zadruge? Odgovor potražite u knjizi Andrewa Keena „Kult amatera“. Mi smo društvo koje funkcionira po principu „sam svoj majstor“ i „uradi sam“. Kada hoćemo oličiti stan pogledamo nekoliko instruktivnih videa, kada nas nešto boli odmah googlamo simptome i postavljamo dijagnoze, kada treba promijeniti ulje na autu također pogledamo DIY video isječke. Kada imamo pravni problem posjećujemo pravne forume i „studiozno“ čitamo zakone premda možda čak i nismo pravnici po struci. Tako smo se isto bez ikakve pravne i financijske pismenosti upuštali sami u potpisivanje ugovora, a bez ikakvih konzultacija s odvjetnicima koji imaju prakse i iskustva u kupoprodajnim ugovorima. Čini se da nam je nepoznato da u društvu postoji podjela poslova i navika plaćanja usluga. Kada vas boli zub posjetit ćete stomatologa. Zašto onda kada potpisujete pravno obvezujuće ugovore ne posjetite odvjetnika? Zato jer očekujete da će, kada stvari pođu na vašu štetu, intervenirati socijalna država.

Odgovornost za ovakvu situaciju s nekretninama i deložacijama nije samo na pojedincima. Pojedinci su odgovorni utoliko što im je duboko u svijesti usađena socijalistička predodžba i što nemaju kulturu i naviku plaćanja usluga.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ideologije, Maroje Višić, ovrhe, kapitalizam, socijalizam