Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Možemo li pratiti i implementirati posljednje društveno-političke dosege ili moramo ostati duhovna i ekonomska autarkija?

Možemo li išta naučiti iz kanadske ekonomije različitosti?

Piše: Maroje Višić

Recentna progresivna događanja na svjetskoj pozornici ponukala su me da napišem ovaj (sjetan) osvrt. Naš susjed s kojim se toliko volimo uspoređivati, Republika Srbija, dobila je prvu premijerku Anu Brnabić. Hrvati kao jedan mali narod koji se na svjetskoj pozornici, još od vremena Tita kojeg se najednom toliko sramimo, nije uspio s ničim pozitivnim istaknuti odmah je u premijerki Brnabić pronašao „hrvatske korijene“ baš kao što ih uvijek pronalazimo u uspješnim ličnostima (glumcima, znanstvenicima, sportašima itd.) koje smo uspješno najprije onemogućavali, a potom i protjerali iz zemlje. Kada „nekim čudom“ te osobe dođu u medijski plan prvi smo da prokažemo i „izmislimo“ njihovo navodno hrvatsko porijeklo i proglasimo ih nacionalnim ponosom. Sitnog oportunizma i licemjerstva očito nam ne nedostaje.

Izbor premijerke Brnabić progresivan je događaj iz cjeline tri aspekta: patrijarhalnog društva, ravnopravnosti i različitosti, te političkog aspekta . Prije svega srušen je stoljetni mit o politici kao dominantno muškoj djelatnosti i području. Srbija je pokazala da popuštaju patrijarhalne stege te raste spolna i rodna ravnopravnost. Prisjetimo se samo šovinističkih izjava muških protukandidata poput „lutke“ i „barbike“ na predsjedničku kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović.

S druge strane premijerka Brnabić ne skriva (a niti bi itko trebao skrivati rodni identitet i seksualnu orijentaciju) njezinu lezbijsku orijentaciju. Kada su je oporbenjaci pokušali diskreditirati na osnovu seksualne orijentacije Brnabić im je poručila da (pr)ocjenjuju njezin politički program, dakle njezinu političku personu. U toj izjavi sumirana je sama bit državnika u demokratskom poretku. Time je Brnabić odmaknula političko odlučivanje na personalnom dojmu prema odlučivanju na temelju političkog programa. Načelno, birači bi trebali birati primarno između političkih programa, a izabrana vlast obvezala bi se provesti program koji su birači izabrali. Nakon završenog mandata birači bi procijenili koliko je uspješno ili neuspješno vlast sprovela program, te na toj osnovi odlučiti produžiti povjerenje istoj vlasti ili izabrati novu. Demokracija počiva na uzajamnom odnosu povjerenja građana u vlast i odgovornosti (accountability) vlasti prema građanima.

Ono što je premijerka Brnabić poručila jest da je se smatra odgovornom za program koji predlaže i da joj se na temelju te odgovornosti (i isključivo na osnovu te političke odgovornosti) ukaže povjerenje, a to je u konačnici demokratski sukus. Lekcija koju možemo izvući iz srbijanskog primjera jest da političare držimo odgovornim za povjerenje koje smo im dali, te da kandidature procjenjujemo na temelju političkog programa, a ne na temelju ideološkog rascjepa iz 1945. godine.

Kanada je obilježila 150 godina neovisnosti. Kanadu ne treba posebno predstavljati obzirom da je ta zemlja postala sinonim za spas egzistencije i jedno od utočišta hrvatskoj iseljenoj omladini. Ekonomski uspjeh Kanade zasnovan je upravo na ravnopravnosti različitosti. Kanađani su 150 godina neovisnosti i života u blagostanju obilježili slavljenjem svih oblika različitosti. Dočim kod nas svjedočimo zatiranju svakog oblika individualnosti koja ne dijeli vrijednosti utemeljene u kršćanstvu, patrijarhalnoj obitelji i heteroseksualnoj sklonosti. Prečesto sam već spominjao uzajaman odnos društvene ravnopravnosti i ekonomske jednakosti. Možemo li išta naučiti iz kanadske ekonomije različitosti?

Zakonom o istospolnim brakovima Njemačka je učinila temeljit pomak prema liberalnoj koncepciji braka. Koncepciju braka tematizirao sam u kolumni Jesmo li politički odrasli ili nam je potrebna država da nam govori kako se trebamo ponašati? Ovim Zakonom Njemačka se pomaknula od religijskog poimanja braka kao zajednice muškarca i žene prema liberalno građanskom poimanju braka kao društvenog ugovora dvoje individua. Od feudalnog vremena pa do uspona buržoazije brak je bio zakonita zajednica unutar koje se ostvarivalo pravo nasljeđivanja. Time su iz nasljedstva isključeni svi potomci koji su nastali kao plod avantura i strasti. Stoga je pravna intencija braka u osnovi zaštititi imovinu kako kroz generacije ne bi došlo do osipanja i osiromašenja.

Zbog tog ekonomskog razloga poznato je da su kraljevske dinastije međusobno sklapale brakove. Donošenje ovog Zakona konačno je ekonomski izjednačilo istospolne i heteroseksualne parove. Dakako, Zakon ima i humanu stranu jer će sada istospolni parovi moći usvajati djecu i time im pružiti perspektivniji život i odrastanje u osjećaju voljenosti i sigurnosti obiteljskog doma. Po ovom pitanu valja primijetiti i popuštanje stranačke stege. Naime, Angela Merkel (koja smatra da je brak zajednica muškarca i žene) sugerirala je stranačkim kolegama da glasuju prema vlastitom nahođenju bez straha od posljedica. U Hrvatskoj, barem deklarativno, ustrojstvo stranaka je demokratsko, dok se praktično predsjednici stranaka ponašaju u maniri diktatora isključujući iz stranke sve neistomišljenike. Iz njemačkog primjera možemo naučiti što je to unutarstranačka demokracija. Također, mogli bismo uočiti kako se pojam braka mijenjao kroz stoljeća i možda konačno i po tom pitanju zakoračiti u 21. stoljeće.

Možemo li pratiti i implementirati posljednje društveno-političke dosege ili moramo ostati duhovna i ekonomska autarkija?

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ana brnabić, kanada, istospolni brakovi, maroje višić