Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Nemojmo dozvoliti da nas se zastrašuje pričama o Babarogi dok nas se istovremeno ovršuje

Hrvatska ima visoku nezaposlenost, nizak BDP, ovršene građane, građane bez krova nad glavom, iseljenu omladinu, nemamo proizvodnju i industriju, nizak natalitet, sveopću neperspektivnost, uništenu poljoprivredu, primitivnu privatizaciju, javni dug, korupciju, nepotizam, klijentelizam itd.

Piše: Maroje Višić

KPrečesto vidim Predsjednicu RH kako posjećuje razna događanja i skupove vojnog karaktera na kojima redovito održi govor bodrenja i podizanja morala. No to nije ništa neobično obzirom da je prema Ustavu RH Predsjednica Vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH pa se njezina prisutnost podrazumijeva. Ono što je donekle zabrinjavajuće jest što su ti govori utemeljeni na bipolarnoj opreci „mi – oni“, odnosno „prijatelj – neprijatelj“. Tako smo mogli čuti da Hrvatska mora ulagati u vojni apparatus kako bismo se mogli zaštititi od „vanjskog neprijatelja“ koji ugrožava naše granice, ali i od „unutarnjih neprijatelja“ koji su u jednom govoru okarakterizirani kao „stari neprijatelji prerušeni u novo ruho“.

Dakle, stječe se dojam kao da nam je integritet konstantno ugrožen, te kako stalno moramo biti na oprezu. Ova retorika poznata nam je i korijene vuče još iz devedesetih godina. Netko bi promislio da smo u ovih dvadesetak godina samostalnosti i (pokušaja i učenja) demokracije malo i odrasli i prestali vjerovati u Babarogu („crvene, žute i zelene vragove“) i ostale likove iz bajki kojim su nas u djetinjstvu pokušavali zaplašiti kako bismo bili poslušni. No očigledno je da nismo prerasli period djetinjstva, pa nas se još uvijek mora držati u strahu od imaginarnog neprijatelja kako bismo i dalje bili poslušni građani.

Za one koji se zaista žele oduprijeti imaginarnom neprijatelju savjetujem da kao oružje obrane uzmu „proton-pack“, jer se to oružje u filmu „Ghostbusters“ pokazalo efikasnim u hvatanju duhova.

Međutim, nemojmo imati dječju naivnost pa promisliti kako političke elite vjeruju u postojanje neprijatelja, jednako kao što su naši roditelji vjerovali u postojanje Babaroge. Diskurs o neprijatelju nije nikakva novina niti hrvatski specifikum već iskušana formula kojom političke elite u nedostatku političkog programa i vizije razvoja zemlje, nastoje naciju održati na okupu mobilizirajući i unificirajući je u „borbi protiv neprijatelja“ koji nam stalno prijeti i nikada ne spava. Taj imaginarni (bilo vanjski ili unutarnji) neprijatelj uvijek je prikazan kao onaj drugi i drugačiji, kao onaj koji krade naše zadovoljstvo, koji nas ugrožava i onemogućuje nam da budemo sretni i imamo prosperitetnu državu. Instruira nas se da se protiv te utvare moramo boriti i oduprijeti joj se. Za one koji se zaista žele oduprijeti imaginarnom neprijatelju savjetujem da kao oružje obrane uzmu „proton-pack“, jer se to oružje u filmu „Ghostbusters“ pokazalo efikasnim u hvatanju duhova.
    
Žao mi je ako ću nekome razbiti iluziju, ali moram saopćiti kako Hrvatska nema niti unutarnje, a niti vanjske neprijatelje. Hrvatska ima visoku nezaposlenost, nizak BDP, ovršene građane, građane bez krova nad glavom, iseljenu omladinu, nemamo proizvodnju i industriju, nizak natalitet, sveopću neperspektivnost, uništenu poljoprivredu, primitivnu privatizaciju, javni dug, korupciju, nepotizam, klijentelizam itd. Za razliku od duhova koji nas navodno stalno ugrožavaju i prijete, ovo su konkretni i opipljivi problemi. Naravno, suočeni s gravidnosti i nepremostivosti problema jednostavnije je okriviti nekog drugog pa makar i imaginarnog neprijatelja duha, nego se uhvatiti u koštac s problemima. To je, dakako, osnovni psihološki obrambeni mehanizam. Ako se ipak inzistira na suočavanju s problemima, kao što bi nas i psihoterapeut savjetovao, onda se inzistira na suočavanju s problemima iz prošlosti umjesto s problemima sadašnjosti. I tako nas naš psihoterapeut potiče da iznova proživljavamo i ostajemo u prošlosti prijeteći nam duhovima iz budućnosti. Machiavelli je rekao da je „politika umijeće mogućeg“. I zaista umijeće je skrenuti ljudima pažnju od konkretnih problema prema imaginarnom neprijatelju i centralnim političkim problemom prikazati naziv jednog trga.
    
Ostajući pri pojmu neprijatelja i argumentirajući iz takvog jednog diskursa onda ipak mogu prokazati jednog od tzv. unutarnjih neprijatelja i time otjelotvoriti duha. Sve one skupine, udruge, pokreti, stranke i pojedinci koji smjeraju prema netoleranciji, ne uvažavanju razlika i različitosti, prozivaju na podjele nose jedan predznak neprijateljskog. Oni bi se mogli nazvati protivnicima progresa. A progres nije teško odrediti. Pogledajmo samo neke od razvijenijih zemalja pa ćemo vidjeti da su ekonomski prosperitet i društvena ravnopravnost međusobno pretpostavljeni.
    
Nemojmo dozvoliti da nas se zastrašuje pričama o Babarogi dok nas se istovremeno ovršuje i nasilno istjerava iz naših domova. Založimo se da Hrvatska bude percipirana kao tolerantna i moderna država, a ne kao rezerva globalne radne snage. U vremenu znanosti kada je sve poznato, kada smo na tragu individualizirane genomske terapije, vjerovati u folklor prilično je suludo.

* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni
su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

NEPRIJATELJ, BABA ROGA, OVRHE, Maroje Višić