Kolumne

DENIS AVDAGIĆ ZA POLITIKAPLUS: Od Ane Brnabić očekuje se da Srbiju vrati Zapadu, to je tektonska promjena koja i Hrvatskoj donosi stabilnost

'Nemamo neposrednu opasnost da dižemo sve što može stajati na oružje i na spremnost, ali ako ljudi imaju volju omogućimo im da sudjeluju. Pa bilo to u služenju vojnog roka, civilnoj zaštiti ili vatrogastvu.'

Piše: Mislav Miholek

Amerika i Njemačka se svađaju, Srbija dobiva novu premijerku, Pavle Kalinić iznosi neke zanimljive prijedloge u javnost. Povodom ovim tema porazgovarali smo s Denisom Avdagićem, stručnjakom za sigurnost i vanjsku politiku iz Zagreba.

PP: Očito da postoje nesuglasice između Washingtona i Berlina? Kao će to utjecati na hrvatsku sigurnost?

Denis Avdagić: Nesuglasice koje većina glavnostrujaških medija naglašava zapravo su prije svega rezultat sukoba jake osobnosti, američkog predsjednika Trumpa s iskusnim političarima u Americi, Europi i šire. Trump je lider bez iskustva u politici, i njegove izjave su često nediplomatske. Međutim, osim izjava i tweetova, treba gledati i ukupnu američku politiku, a ona je uglavnom tu negdje na tragovima stabilnog tradicionalnog usmjerenja. Naravno, razlika ima, pogotovo naspram Obamine politike i administracije, ali to je bila demokratska, a ovo jedna sigurno u nekim segmentima i konzervativnija republikanska politika. No ona je republikanska, a ne neovisna, jer uz nju staju republikanski lideri, a oni nisu nepoznanica.

NATO je dominantna organizacija i kao takva i dalje drži stabilnost Europe.

Službeni Berlin i Washington imaju nesuglasice koje su više ekonomske nego ideološke. Trump želi pokazati rezultate, posebno one koje će jačati američko gospodarstvo. Međutim, čini mi se da je njegova "oštrica" pogrešno usmjerena. Američke korporacije i dalje "drmaju" svijetom, a to što je proizvodnja prebačena u druge zemlje je stvar globaliziranog svijeta. Problem je to koji je strateški, filozofski, puno veći od toga tko je na čelu koje zemlje i kakav je balans uvoza i izvoza jer kremu tog financijskog kolača i dalje kupe tvrtke i pojedinci iz SAD-a. Njemačka tu nešto bolje stoji od brojnih drugih zemalja jer je zadržala kod brojnih proizvoda i proizvodnju, a ne samo intelektualno vlasništvo. To je dakle svakako i europsko pitanje, a ne samo odnos Merkel i Trumpa. I u Europi se mora otvoreno pričati o doduše malo drugačijem problemu. Činjenici da neki imaju početnu nedostižnu ekonomsku prednost naspram drugih. Ako želimo zajednicu onda moramo te pozicije ujednačiti, a onda ćemo zajednički moći razgovarati i sa SAD-om. U suprotnom njihove nesuglasice jednog dana mogu postati doista samo njihove, govoreći o Berlinu i Washingtonu.

Ti problemi nisu od jučer, pa ni rješenja ne treba čekati sutra, ali treba ih naglašavati i očekivati akcije jer godine prolaze, one su brzi trenutci za države, ali naporne godine za pojedince čiji životi plaćaju cijene problema.

Što se sigurnosnog aspekta tiče. Ne treba za sad brinuti. NATO je dominantna organizacija i kao takva i dalje drži stabilnost Europe. Bez obzira na kritike iz Washingtona, sve prethodno planirane aktivnosti na stabiliziranju-jačanju sigurnosti se nastavljaju. Pojačana prisutnost na graničnim prostorima je ostvarena. Poslane su simbolične snage u države koje graniče s Rusijom i svi saveznici u tom sudjeluju. Znači kad je potrebno, svi se iskažu što ne znači da nema nesuglasica. Kao i u svakoj obitelji. Prema vani smo ipak opet jedinstveni. Ono što zajednički moramo je raspraviti i donijeti jasne stavove prema prijetnjama izvana i iznutra. Govorimo o onim asimetričnim, terorizmu, koji izvor ima zapravo izvan našeg teritorija, ali ne i posljedicu, a svakako ne i promociju jer ona se ostvaruje kod nas i uz pomoć spomenutih glavnostrujaških, ali i onih novih medija.


PP: Srbija je dobila novu premijerku hrvatskog podrijetla, koja je uz to i lezbijka. Kako će se to odraziti na srbijansko-hrvatske odnose?

Denis Avdagić:  Ovo je jako značajan događaj. Ne samo za Srbiju. Ulazi u povijest, ne toliko zbog toga što je u pitanju žena pa čak niti zbog spolne orijentacije. Nego zato što se radi o osobi od koje će se očekivati da Srbiju vrati Zapadu. To je tektonska promjena koja i Hrvatskoj donosi stabilnost ne samo u direktnom odnosu nego će to djelovati posve sigurno i na bosanskohercegovački manji entitet, Republiku Srpsku.

Dakle, žena koja je obiteljskog porijekla iz Hrvatske, na čelu Srbije, mijenjat će odnose u regiji, ali prvenstveno zbog svog pristupa, pogleda, obrazovanja. I to je sjajna poruka. Na žalost, realno, očekujem da će se mediji masovno ipak baviti površnim, njenim spolom, spolnom orijentacijom ili obiteljskim pedigreom.

Ipak, naglasimo da je ovo i dalje Vučićeva vlada. On drži sve konce, on ju je i doveo. Naglašavam i kako ovo ipak ima i određenu poruku Hrvatskoj. Siguran sam da je predsjednik Aleksandar Vučić i to imao na umu.

Srbija trenutačno ima ekonomski uzlet. Nova premijerka bi unutrašnjim reformama taj uzlet mogla i pojačati i to bi bilo moje očekivanje od nje.
 

Dakle, ovo je i želja za normalizacijom odnosa među našim državama. To je ispružena ruka koja se mora prihvatiti pogotovo jer naš premijer ima stabiliziranu vladu, a HDZ praktično kao i Vučić u Srbiji, drži sve poluge vlasti. Pravo je vrijeme za brzinsko rješavanje svih otvorenih pitanja.  Ukoliko ovu priliku ne iskoristimo, mogli bi godinama žaliti.

Srbija trenutačno ima ekonomski uzlet. Nova premijerka bi unutrašnjim reformama taj uzlet mogla i pojačati i to bi bilo moje očekivanje od nje. Tu joj treba i dobro okruženje, dobri odnosi sa susjedima, a posebno s Hrvatskom. I vrijeme je dobro. Međusobno bi se mogli okoristiti ovom situacijom. Susjedi su osuđeni na suradnju pa i kad i ako se ne vole. Važno je samo da stane napadačka retorika jer od nje nema koristi, tomu smo svjedočili godinama iza nas.

PP: Pavle Kalinić je u srijedu na emisiju "Iza zavjese" zazvao na militarizaciju države po izraelskom modelu i jačenje sigurnosti po ruskom modelu. Ima li potrebe za to?

Denis Avdagić: Osobno se ne slažem s time. Jednostavno sam pristalica posve drugačijeg modela sigurnosti i ne vidim potrebu za uvođenjem pristupa sigurnosti koje imaju Izrael i Rusija. Te dvije zemlje i njihovi pristupi sigurnosti su rezultat dnevnih realnih prijetnji. Radi se o zemljama drugačije veličine i posve drugačijeg okruženja, ali i odnosa sa susjedima.

Njihove sigurnosne tehnologije mogu biti interesantne našem sigurnosnom aparatu jer zbog većeg iskustva je njihova industrija tu dinamičnija. Jednako kao što smo mi dobili tvrtku lidera u strojevima za razminiranje jer smo imali tu nesreću da smo ugroženi tim problemom. S druge strane sigurnosni problemi koje mi imamo nisu niti blizu onima u tim zemljama. I ne treba "izazivati vraga".

Sigurnost je važna. I o tome kako ćemo ju strukturirati treba stalno razgovarati i prilagođavati se. Ima puno onih koji mogu i trebaju javno govoriti o ovom sektoru.

Izrael ima problema i sa požarima, ali ipak su mu trebali naši Canadair zrakoplovi, i cijene naše pilote. Oni su se fokusirali na svoj ključni problem kao i mi na naš. Mi smo postali uzori za zračno gašenje požara jer su realno požari bili naš ključni problem-izazov, a ne terorizam.

To kako smo se opremili sa zračnim vatrogasnim letjelicama i kako smo organizirali zaštitu od požara govori da nismo "za baciti". Imamo da ponovim i tvrtku lidera u razminiranju. Znači kad nam nešto prijeti, mi znamo na to odgovoriti.

Znam da naše službe rade aktivno i na prijetnjama od terorizma. Nismo ni tu "za baciti". Znalo se kako treba raditi i na prevenciji odlaska pojedinaca u redove kancerogenog ISIL-a. Jedna mala zemlja poput naše, s tako malo stanovnika može biti ponosna na dostignuća poglavito u sigurnosnom sektoru. Možda nemamo najnovije borbene lovce, ali zato imamo protupožarne zrakoplove i pilote koji osiguravaju ključnu gospodarsku granu, turizam.

Sigurnost je važna. I o tome kako ćemo ju strukturirati treba stalno razgovarati i prilagođavati se. Ima puno onih koji mogu i trebaju javno govoriti o ovom sektoru. Ima puno različitih mišljenja i to je dobro.

Osobno sam pristalica jakog civilnog sektora. Jake i sposobne policije. Male, mobilne i profesionalne vojske i velike volje, a pod tim mislim na potporu pričuvnih i dobrovoljnih snaga poput dobrovoljnih vatrogasnih društava. Nemamo neposrednu opasnost da dižemo sve što može stajati na oružje i na spremnost, ali ako ljudi imaju volju omogućimo im da sudjeluju. Pa bilo to u služenju vojnog roka, civilnoj zaštiti ili vatrogastvu. To je dakako moje viđenje o kojem sam uvijek spreman imati dijalog. Poanta brige za svoju zemlju je da se bira najracionalnije rješenje, koje će doći iz dijaloga svih koji mogu doprinijeti u tom pogledu. Isto tako, u vremenima ograničenih sredstava trebamo financijski dobiti maksimum za uloženo. Stoga ponavljam, nisam za radikalna rješenja.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, izrael, rusija, PAVLE KALINIĆ, SRBIJA, ANA BRNABIĆ, DENIS AVDAGIĆ, NJEMAČKA, AMERIKA