Kolumne

KOMENTAR DARKA MARINCA: Tako puno pitanja, a tako malo odgovora i lakoća pripremanja papira

Oglašivačka ucjena snažno je gušila slobodu medija i u razvoju situacije. To je bio osnovni alat upravljanja uređivačkom politikom, tako kontroliranih medija, pa nije bilo potreban neki poseban odnos s medijima. Za svaki slučaj tu je još bila i distribucijska zapreka u Tisku.

Piše: Darko Marinac

Cijela ta situacija s Agrokorom i Konzumom, a riječ situacija upotrebljavamo kada se ne smije ili iz nekoga razloga neće, stvari nazvati pravim imenom, ili kada ustvari ni ne znamo što se točno dogodilo ili događalo.  U ovom slučaju bilo je svega pomalo i malo je tko nevin.

Desetljećima se mjeri vrijeme aktivne,  ili bolje, glasne šutnje medija o situaciji. Malo novinara pisalo je o tome, a ako su i pisali, to su činili  kratko ili zbog toga što su ih vratari, lakaji i njihovi vlasnici slobodnih medija, oslobađali od posla ili pak kada bi pokrenuli neku tiskovinu ili drugi medij, to bi ubrzo izdavački propalo u našem otvorenom medijskom društvu. Jedna o rijetkih novinara koja je u više navrata pisala o gazdi ili predsjedniku Ivici Todoriću, kako su ga suradnici zvali je Vedrana Milas i kao novinarka i kao urednica. Pa je  jednom dijagnostički rekla, Agrokor je „Zabranjeni grad“ hrvatske ekonomije.

Oglašivačka ucjena snažno je gušila slobodu medija i u razvoju situacije. To je bio osnovni alat upravljanja uređivačkom  politikom, tako kontroliranih medija, pa nije bilo potreban neki poseban odnos s medijima. Za svaki slučaj tu je još bila i distribucijska zapreka u Tisku.

O Koncernu se nisu oglašavali niti ekonomisti, nitko nije htio komentirati krizu koja je nastajala, za koju su svi znali ili naslućivali, poput neke rodbinske sramote ili nepodopštine. Tako  uslijed funkcionalne cenzure oglašivačko-distribucijske prirode, nije bilo ni moguće govoriti, pisati ili analizirati poslovanje Koncerna. Pa smo bili i ponosni kada je kupljen Mercator.

Po bitnim elementima stvara se ista situacija i sa odvjetničkim kraljem ovrha u Zagrebu, s kojim grad ima posebne odnose, a i pravim medijskim mogulom vlasnikom  Hanza medije.

U oba slučaja ne može se govoriti o idealtipskoj vertikalnoj, niti horizontalnoj koncentracijama u medijima ili oko medija. Ovdje se radi bolje bi se reklo o funkcionalnoj okupaciji medija, smjesom financijske i političke moći ili možda bolje sada je taj izraz u modi, radi se o hibridnoj moći u Hrvatskoj.

Tu hibridnu društvenu moć u Hrvatskoj omogućavao je naš politički sustav potpomognut, političkom socijalizacijom i kulturom, a umnožen i pronošen funkcionalnom neslobodom medija.  Valjda stoga, što imamo nove aktere na političkoj sceni, imamo u njih procjepa u političkom ponašanju i njihovom osobnom ponašanju. Neki naši političari tako dolaze u prave procjepe savjesti, pa npr. sudjeluju u izglasavanju nekog zakona, a oda podižu krivične prijave ili pak ministarstvo nešto javnim novcem financira, ali ne podržava.

No, najviše zabrinjava što nema javnih informacija iz Koncerna. Građane zanima da li je upucavan javni novac, da li se to planira, ima li istrage i do kuda je došla, pa zatim i pitanje vlasništva. Nešto je dao ispunjavajući informacijski vakuum iz Vlade, ministar Goran Marić o tome kako je Agrokor iscrpljivao tvrtke kao Ledo, Jamnicu i Tisak. Vlada i njen povjerenik za Agrokor Ante Ramljak imaju šanse riješiti znatan dio krize poglavito pravodobnim i kvalitetnim komuniciranjem s građanima, djelatnicima, kupcima, dobavljačima, vjerovnicima i investitorima.

To može izgledati u nekim dijelovima i kontraproduktivno, govoriti istinu o stanju u Koncernu, a ne uplašiti investitore. Ali, ne govoriti ništa ili parcijalno, znači hraniti glasine, o tome kako su Gazda i njegovi otišli, kako je helikopter često letio u i iz dvorca, kako se u Meksiku ili gdje  već priprema ili djeluje Konzumos i slično.

I onda rušenje Vlade RH

I baš onda kada smo trebali informiranu javnost i snažnu Vladu s jasnim ciljevima, zbog vanjskih i unutrašnjih događanja, predsjednik Hrvatske vlade netom poslije glasovanja o povjerenju nestranačkom ministru financija, bez da ih pogleda dao je nalog tajnici Vlade da pripremi papire za razrješavanje tri MOST-ova ministra iz Vlade, a sutra dan i četvrtog koji tog dana nije bio na sjednici. Tako da sada osim u Saboru raste mogućnost markiranja, samo ovaj puta ministara, kao danas ne idem, danas se glasuje, a sve legalno po javnom savjetu premijera.

Nekoliko dana prije, njegov šef ureda, a koji je bio i šef ureda bivšeg predsjednika Mesića, dao je veliki intervju u Globusu, zagovarajući svog šefa pokazujući i tzv. ratnu sobu gdje se odlučivalo o krizi u Koncernu, pa kako od njegovog šefa u Europi puno očekuju i sl. Jednostavno to treba smatrati početkom operacije, kako bi se podigla razina ugleda, povjerenja i javnog pristanka, za ono što je premijer namjeravao napraviti, što je i najavio novinarima, dan prije.

Odmah netom, po sjeći ministara, dan prije međunarodnog Dana rada u najmanje dva od tri Dnevnika različitih medijskih kuća osjetio se Vladin, točnije premijerov urednički rukopis u najgledanijem terminu. Tako je u prva dva Dnevnika, od kojih je jedan emitiran ja javnoj televiziji, čak i za naše prilike izuzetno nekreativno gostovao je premijerov šef ureda.

Na Novu TV ili nisu stigli ili ovi na to nisu pristali, već su emitirali anketu koja Vladi i vladajućima, baš i ne ide u prilog i zamislite emitirali su razgovor s ministrom financija Marićem, a koji je i srž prijepora i zbog kojega je premijer kolegijalno smijenio ministre. Ministar Zdravko Marić, branio se sam hrabro, znalački i s argumentima , da bi na kraju u javnosti ostavio bolji utisak, nego što je hrvatska javnost o njemu imala prije ovog razgovora.

Istina je kako je MOST nezavisnih lista u prošloj Vladi inzistirao na ostavci potpredsjednika Vlade Zbog INA-e, a ovaj je onda srušio Vladu. To je dovelo do promjena u vodstvu HDZ-a. Novi predsjednik HDZ-a, na idućim izborima prema njegovim riječima trebao je sastaviti vladu HDZ-a i MOSTA, jer je tada govorio kako je MOST strateški partner HDZ-u, što god to značilo. No sama postavka tj. podjela kao kad HDZ vodi Vladu, a Saborom predsjedava MOST-ov čovjek, iziskivala je veliko povjerenje, utakmice u nogama, kvalitetnu komunikaciju i viziju, ali trebala je upozoravati na oprez.

Koalicijski partneri sada je očito, nisu komunicirali, usuglašavali se i kreirali zajedničke politike,  nedostajalo je i  političkog iskustva, političke kulture uslijed katastrofalne političke socijalizacije u strankama. Tako da sada nije došlo do razlaza došlo bi kasnije. Evo na primjer oko otvaranja arhiva Partije i sigurnosnih službi bivše države, Most je zakon gradio kroz Sabor, dok je HDZ to pokušavao u okrilju Ministarstva kulture, možda je ovdje sretna okolnost bila sam razlaz, pa su izglasane izmjene i dopune Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, dopunjen zakon o HRT-u, u smislu smanjivanja zarade za posredovanja pri prinudnoj naplati tj. ovrsi. No trebali bi biti svjesni kako su spomenuti arhivi očerupani barem u dva navrata, a kako se potpuni, sređeni i ažurirani nalaze u Beogradu.

No, nije probijena zastupnička prepreka, ozakonjenja, kako bi u Hrvatsku narodnu banku ušla revizija. Predsjednica Republike Hrvatske u Vukovaru održala je u nas rijetko viđen državnički govor, a netom prije po završetku razgovora sa svim političkim akterima uslijed političke krize, između ostalih osvrnula se na nepravedan ovršni Zakon i apelirala na Premijera da što je moguće prije Saboru predstavi ministre i za njih zatraži povjerenje.

Događaji koji su se ovijali pred nama, sa nama, a posljedično i u nama ne mogu jasnije pokazivati kako se nalazimo u sveopćoj društvenoj krizi. Pa značajnom dijelu hrvatske javnosti, posebno teško je padao način prikupljanja većine bilo da se radilo o ministru ili predsjedniku Sabora, neki akteri su to nazvali moralnom kaljužom. Borci, takmičari borilačkih vještina, znaju reći: „Onakav si kako se boriš“. Ne može se za nekakvo opće dobro ili ideju imati kao odlučujući glas osobe koja je optužena za kaznena djela i koja je pod istragom, jer politika je stvar i povjerenja. Jednostavno to je katastrofalna društvena simbolika.

Predsjednik HDZ-a, makar se trudi to ne pokazati, nalazi se pred velikim problemima pred lokalne izbore. Prvo HDZ je opet u izbornima za gradonačelnika Zagreba gubitnik, a dva kandidata koja u stvari ne sudjeluju u stvarnim izborima za Zagreb, sudjeluju u specifičnim izborima u HDZ-u, gdje će se na jedan način vidjeti što članstvo ima za reći, kada ima priliku nešto reći. Nije jasno kako će HDZ proći u cijeloj Hrvatskoj na lokalnoj razini no napredovati sigurno neće. Velike su šanse da MOST bude još jači u svojim utvrdama. Gotovo je sigurno kako će na narednim izborima doći do političke fragmentacije i novih lista. To ne mora neizostavno biti u smjeru nestabilnosti, ali ne sa pozitivne strane, jer bi oni mogli biti još potkupljiviji, kao proporcionalni demokratski paradoks.

On kao predsjednik Hrvatske Vlade, također će se nalaziti pred  izazovnim stresnim i frustrirajućim situacijama. Stanje u zemlji ja tako, da ova Vlada ne bi trebala biti vlada kontinuiteta. Već bi pred njome trebale biti teške zadaće i promjene što traži veliko javno povjerenje, zato što će se odluke vlade ticati mnogih građana. Ovakav razvoj događaja i tanka promjenljiva tj. namjenska većina, preveliki je sijač sumnje.

Postavlja se pitanje što je Premijera natjeralo na značajnu smjenu ministara da manjinski zastupnik s pravom govori o rekonstrukciji Vlade. To je možda bila smjesa unutrašnjih i vanjskih čimbenika. Unutrašnji je zasigurno objektivna činjenica kako je partner glasovao  povjerenju ministru na valu SDP-ove inicijative. Jednostavno to je morao znati i razgraditi da je htio.

Da li su na njega utjecali tzv. nevidljivi zaštitnici tzv. -prinčevi socijalizma, koji u bankama i gospodarstvu imaju snažan utjecaj, oni vrlo živo rade privređuju i grade, a sada i u krizi sa Koncernom imaju interese? To može izgledati bajkovito, no u jednom našem malom mjestašcu u primorju jedan princ socijalizma gradi marinu, a u presudi za politička ubojstva u Njemačkoj,  njega se spominje kao sastavnicom motiva. Svojevremeno u Hrvatskoj zbog zaštite, prinčev ćaća i Hrvatski komunisti spriječiše istragu za kako se onda govorilo privredni kriminal, iz Beograda kao unitarističke napade, pa su bili i slavljeni, kao naši.  Ovo samo kao studija slučaja, koji to i nije.

Naravno kako su i vanjskopolitička događanja u regiji dala svoj obol ovim premijerovim odlukama. Aleksandar Vučić u Srbiji je toliko politički ojačao, da je postao poželjan politički partner, posebno ga u igru baca Angela Merkel. Pa je moglo i to ostaviti ožiljke u ego tkivu, proeuropskog političara koji je kao Briselska nada.

Uz sve navedeno uz jedan oblik savjetničke izolacije od stvarnosti, što je priča sama po sebi, došli smo do ozbiljne političke krize uslijed nepromišljenosti i nedostatka ciljeva i ambicija Vlade, premijera i većinske vladajuće stranke. Vodstvo je snažan pojam u politici i značajan dio vodstva izgrađen je i od efikasne komunikacije, ali bitan je i sadržaj same komunikacije. Kod nas politički akteri u nas govore najčešće samo zato,  što tako pokušavaju stvoriti dojam o sebi, a mediji im u tome zainteresirano pomažu.

Evo upitajte nekog našeg političara, građanina, novinara ili člana neke političke stranke, da vam za jednu minutu iskažu koje su naši nacionalni ciljevi i društvene ambicije, ili nešto o politikama koje kani zastupati, ili zastupa Vlada, najvjerojatnije bi bili iznenađeni kako u idućoj minuti vi ne bi znali ništa ponoviti i to zato što je ništa, uistinu izostanak ičega. Govorimo nešto o Strategiji nacionalne sigurnosti i Domovinskoj sigurnosti, a kada bi provodili npr. neko istraživanje  o tome kolike su žrtve građani spremni podnijeti u obranu neke vrijednosti ili nacionalnog cilja, trebali bi ispitivačima savjetovati to raditi samo u telefonskim anketama i s velikom upornošću, kao i izgraditi mjerila za očitavanje načina prekidanje veza, kako u smjeru, tako i u intenzitetu i to sa otvorenim mjestima za kreativne odgovore, najbolje snimanim. Jer stabilna u nas samo nestabilnost jest, koliko god mi šutjeli o tome, jer nestabilnost je stanje rezultata, ali i moćno sredstvo.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

konzum, vlada, agrokor, Darko Marinac