Damir Gašparović

KRUHA, RADA I SLOBODE!: Kako se uopće moglo dogoditi da moramo razmišljati o kruhu. I o gladi?!

Piše: Damir Gašparović

Prošle su mnoge godine od kada se u Lijepoj našoj zazivalo kruha, rada i slobode. Jer bilo je svega pomalo – i kruha i rada i slobode. I mislili smo da je stvar zauvijek riješena i da sve tri stvari nikada više nećemo morati zazivati. Ali, povijest je učiteljica života i došlo je vrijeme da mi od svoje učiteljice života naučimo novu lekciju. Jer 127 godina je prošlo od kada su hrvatski radnici prvi puta slavili Međunarodni praznik rada.

Kruha, kruha, gospodaru...

Nevjerojatno je u stvari kuda je potonula Hrvatska i njeni radnici. Nakon tolikih godina mi smo opet na početku. Ne samo što možemo citirati Ivana Mažuranića – Harač rajo, harač treba! Hljeba, hljeba gospodaru, ne vidjesmo dugo hljeba, već moramo razmišljati o tome kako se uopće moglo dogoditi da moramo razmišljati o kruhu. I o gladi. Kako je moguće da je danas u Hrvatskoj 70 tisuća djece gladno? I kako je moguće da gotovo milijun građana živi na rubu siromaštva? Ili ispod njegovog ruba.. Ali da se i godišnje baca 250 tisuća kilograma kruha i pola milijuna tona svih vrsta prehrambenih artikala! A baca se jer zakonodavci iz Hrvatskog Sabora ne znaju pronaći zakonsko rješenje a niti ga Hrvatska Vlada zna predložiti.

Rada!

Iako nam statističari vole govoriti o pristojnoj stopi nezaposlenosti koja se zahvaljujući sezonskim poslovima konstanto smanjuje, o nečemu puno bitnijem niti oni niti političari nerado govore. A to je da je broj zaposlenih u Republici Hrvatskoj manji bio tek 60-ih godina 20-og stoljeća ili  da pojednostavimo, tako malo zaposlenih Hrvatska je imala prije više od 60 godina. Hrvatska je zemlja s najnižom stopom zaposlenosti u cijeloj Europskoj uniji. Švicarska primjerice sa 7,3 milijuna stanovnika ima 4,3 milijuna radnih mjesta. Po tome, trenutno nam nedostaje 1,1 milijun radnih mjesta, a jedva da ih nešto više uopće imamo.   Naravno da će na ovo aktualni ministar rada (koji se radom nikada u životu nije bavio) reći da nas eto čeka 430 milijuna eura koje nam daje Europska unija za poticanje zapošljavanja. Poanta i je u tome što nas čeka, a da ta sredstva  ni on niti njihovi prethodnici nisu znali povući i nezaposlene zaposliti.

Sloboda..

Kao što bi stari Dubrovčani rekli – O lijepa, o draga o slatka slobodo...Živimo u demokraciji a nikada manje slobode. Jer nema načina da probijete kontrolu nametnutu od bogataša. Jer su državne televizije privatne televizije a dnevne novine isključivo privatne novine. I većina portala živi od reklama bogatih i moćnih. Pa nema i ne smije biti kritike, ne smije se govoriti istina i ne smije se  „o malim ljudima“. Jer su si oni sami krivi što su im uništili firme, podijelili otkaze, jer su nesposobni pa su im djeca gladna i odlaze u Irsku...I tako redom. A mora biti kontrola, jer bogati novac nisu stekli svojim predanim radom, jer suci sude kako im oni kažu, zakonodavci donose zakone kakve oni žele, a ustavni suci tumače Ustav onako kako baš njim odgovara.

Tako da, treba nam KRUHA, RADA I SLOBODE!   

I dostojanstva običnog čovjeka, poštovanja njegovog rada i njegove obitelji, njegovih prava i njegove domovine. Jednako kao i 1890. godine kada su ga hrvatski radnici prvi puta obilježavali. Treba nam i sindikata koji bi trebaliznati zašto postoje i političara koji su bar 5 minuta nešto radili u životu, jer ovako i jedni i drugi ostaju gluhi i slijepi na nepravdu i težak život hrvatskog radnika.

No ne odustajte i ne bojte se, jer kao što je rekao velečasni Jessy Jackson – Najtamnije je prije svitanja! Stoga, sretan nam Praznik rada hrvatski radnici i građani Lijepe naše...

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

sindikati, političari, radnci, praznik rada