Vinka Drezga

EU(R)OLOGIJA : GORAN ALEKSIĆ: Aleksićev poučak—utilitarizmom do Sabora

Piše: Vinka Drezga

Goran Aleksić je parlamentarac nove kategorije. Sam je sebi utro put do hrvatskoga parlamenta—svojim radom, i uvjerenjem da ono što je krivo—„švicarski kredit“—treba ispraviti.  On dolazi odozdo. Bavi se konkretnim problemom na konkretan način: Svoj intelektualni aparat  upreže u rješavanje životnih pitanja.  Na korist   sebi i drugima.  Primjer je  općekorisnoga djelatnoga  pojedinca, koji se izdigao do kaste političara, a na temelju  izreke: „Uzdaj se u se i u svoje kljuse.“  I time je sebi i Udruzi Franak priskrbio široku prepoznatljivost.  Da si pojača politički profil, osnovao je i svoju vlastitu političku Stranku narodnog i građanskog aktivizma SNAGA. 

Aleksić je ušao u Sabor  jer predstavlja više stotina tisuća građana—„vojsku ljudi“, kako sam tvrdi, koji imaju srodnu egzistencijalnu tjeskobu: godinama se hrvaju s omraženim, uglavnom stambenim,  kreditom u švicarskim francima. Problem s takvim kreditom koji se svojedobno reklamirao na sva zvona—„jer „švicarac“ je oduvijek najstabilnija valuta“—jest taj što se opirao matematičkim zakonitostima: unatoč mjesečnim otplatama glavnica se slabo ili nikako smanijvala.  Upravo ta je nemilosrdna činjenica zaintrigirala Gorana te je on odlučio temeljito istražiti praksu na relaciji banke-potrošači.

Osobno iskustvo sa zajmovima bila mu je iznimno snažna motivacija da utre put  promjeni nabolje.Odvažio se na konkretnu aktivnost očekujući opipljiv, konkretan ishod koji se odražava na svakodnevni život: koristio je postojeće pravne procedure i propise da promijeni nepovoljne uvjete koji utječu na jedno od glavnih čovjekovih materijalnih prava: pravo na krov nad glavom.

Pravnim je kanalima stigao i do Hrvatskoga sabora. A parlament shvaća kao vrlo utjecajan forum za daljnje korake u mijenjanju zbilje, osobito u financijskom sektoru. Drugim riječima, Goran Aleksić  ne shvaća Sabor samo kao povlasticu, nego i kao obvezu. Sam je Aleksić o tome progovorio u svojoj objavi na Facebooku  od 14. ožujka, 2017., rekavši da će mu mjesto zastupnika omogućiti da nastavi „direktnu institucionalnu borbu za definiranje i ugovaranje početnih fiksnih marži u 200 tisuća ugovora o kreditu, što će u tim ugovorima smanjiti“ kamate (do tri posto)  i mjesečne rate (i do 20 posto).

   Imajući na umu da  je njegovo djelovanje po definiciji utilitarističko--nosi opipljiv rezultat za što veći broj ljudi, Aleksićeva se pozicija u hrvatskom parlamentu percipira kao potpuno zaslužena.

U mnogim je njegovim izjavama, a napose u aktivnostima, naglasak na velikom broju ljudi: “Mi nismo mali čovjek. S nama su desetine tisuća onih koji su imali identičan problem. A to onda nije čovjek već vojska ljudi.“ (Jutarnji list, 04. srpnja 2013.) 

Imajući na umu da  je njegovo djelovanje po definiciji utilitarističko--nosi opipljiv rezultat za što veći broj ljudi, Aleksićeva se pozicija u hrvatskom parlamentu percipira kao potpuno zaslužena. Aleksić je svjestan da se mjesto u zakonodavno  tijelu vlasti percipira kao neka vrsta dobroga namještenja—uhljebništva-- jer osigurava  siguran, a dobar izvor prihoda na određeno vrijeme, i niz povlastica k tome. Ako mu je pak to bio barem sekundarni cilj,  a sve ostalo je koristio kao metodu da si taj cilj postigne,  onda je to napravio iznimno umješno i pametno: skladno je uz  korist za veći broj uvezao i korist za sebe.   

Njegov je diskurs racionalan—operira brojevima, kalkulacijama, računima, formulama kako nepotreban trošak  pretvoriti u održivi. Inzistira  na proceduri, ne libi se stalno, ali uporno ponavljati da previsoke kamate na zajmove štete najširem krugu građana, da banke mogu zaraditi na zajmovima, ali ne tako da deru kožu građanima...Neumoran je u ponavljanju mantre o tomu da treba prosvijetliti  građane da budu ambiciozniji, da se zauzmu za svoju stvar tj. da ciljaju visoke kamatne stope, da tuže banke za preplaćene kredite i za zatezne kamate.

Na svom profilu na Facebooku redovito ponosno  najavljuje što novoga priprema za raspravu u Saboru i kako će nastupiti u obrani interesa građana koje su velike financijske kuće nadigrale. Kada ga suoče s pitanjima na koja nema odgovor, Aleksić se ne libi to jasno priznati. On nastoji biti pragmatičan; o pitanjima koje su u žarištu njegova interesa nastoji jasno i razgovjetno zboriti.   

Aleksić se uoči izbora politički pridružio tzv. trećoj opciji  Ivana  Vilibora  Sinčića, koji  je u fokus javnosti bio dospio zahvaljujući potpori sugrađanima kojima je prijetila deložacija,  izbacivanje iz stana. Ulazak praktički s ulice u formalnu strukturu vlasti takvi svjesni pojedinci shvaćaju iznimno ozbiljno i odgovorno. Za Aleksića, kao uostalom i za ostale trećeputaše poput Živoga zida, Mosta, ranije ORAHa,  Sabor predstavlja  društveno priznanje prema kojemu se odnosi s dužnim poštovanjem i nužnim samoprijegorom.

 


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

krediti, sabor, kamate, švicarci, vinka drezga, goran aleksić