Mislav Miholek

PANONSKI VIDICI: Ujedinjeni jugouhljebi u potrazi za novim zajedničkim jezikom, recimo im NE!

Nitko od tih jugouhljeba nikada nije morao raditi na slobodnom tržištu, a mi danas moramo. Oni su cijeli život uhljebi, skoro svaki od njih. I zato misle da ako se stvore novi 'jezik', da će opet oni biti kulturni policajci Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i Crnogorcima. To je najgora potreba za totalitarizmom, svi ti ljudi preziru sve demokratsko i liberalno, svi ti ljudi preziru sve te narode.

FOTO: Kula babilonska
Piše: Mislav Miholek

Hrvatski jezik je prastar i kao književni jezik ne mora nikome ništa dokazivati. Jedino su na ovom području reformaciju imali Slovenci i Hrvati. Hrvatske protestantske knjige sredinom su 16. stoljeća stumačene v hrvatski jazik, kada nikakva Jugoslavija nije postojala, a i pojedina prijašnja katolička izdanja jednako tako suvereno koriste naziv hrvacki.
    

Fascinira me što 2017. postoji skupina naivaca i/ili zlotvora, neka biraju što im je draže ili bliže stvarnom mentalnom stanju, koji se zalažu da se srpskohrvatska lešina diže iz mrtvih. Većina tih koji su za ovaj frankeštajnski jezik, na državnoj su sisi širom bivše Jugoslavije. Naravno da se bivši narodi Jugoslavije sasvim dobro razumiju, jednako tako se razumiju Česi i Slovaci, pa zatim Danci, Norvežani i Švedi, a svejedno nije dansko-švedski službeni jezik u Norveškoj, štoviše, noževi i puške bi se vadile da je tome slučaj.
    
Jezik je oduvijek pitanje lingvistike i politike. Računajući da je Hrvatska prva ušla u EU, da se hrvatski koristi kao službeni jezik EU-a, koliko je to Srba spremno prihvati hrvatski kao svoj službeni jezik, uštede radi? Koliko je to Srba spremno letiti zrakoplovom, igrati nogomet, slušati zapovijedi od satnika i bojnika, te jesti dobru staru horvatzku juhicu i grickati dobar stari kruh? Uostalom, a zašto i bi? Hrvati Srbima nikada nisu nametali jezična rješenja.    

Ali zašto bi se govorilo o demografiji, kada možemo tandrkati (p)o jugoslavenskoj kulturnoj lešini? Čemu sadašnjost, kada možemo vječno u prošlost?

Svaki Hrvat, Srbin, Bošnjak i Crnogorac sasvim se dobro razumiju bez ikakvog zajedničkog književnog jezika. Ali ti jugokomunistički mozgovi, oni traže strogu kontrolu jezika. Pa dosta više jugoslavenskog nacional-šovinizma!

To su ostarjeli dosadnjakovići koji žale za jugoslavenskom mladosti, a pritom ne žele vidjeti da danas kilometri mladih ljudi napuštaju Hrvatsku, tražeći svoju egzistenciju u Irskoj ili Njemačkoj, a napuštaju Hrvatsku jer je ekonomski upropaštena, a upropastili su je kćeri i sinovi raznih partijaca i udbaša, baš istih onih koji su koristili zvanični srpskohrvatski jezik, onu ogavnu federalnu verziju beogradskih struktura, TANJUG-a i JNA. Sinovi i djeca tih jugouhljeba ne moraju nikamo, van idu djeca poštenih ljudi.

Nitko od tih jugouhljeba nikada nije morao raditi na slobodnom tržištu, a mi danas moramo. Oni su cijeli život uhljebi, skoro svaki od njih. I zato misle da ako se stvori novi 'jezik', da će opet oni biti kulturni policajci Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i Crnogorcima. To je najgora potreba za totalitarizmom, svi ti ljudi preziru sve demokratsko i liberalno, svi ti ljudi preziru sve te narode.
Ne samo da žele uništiti vašu kulturu, nego žele i vaš porezni novac za to.
  
   
Ali zašto bi se govorilo o demografiji, kada možemo tandrkati (p)o jugoslavenskoj kulturnoj lešini? Čemu sadašnjost, kada možemo vječno u prošlost? Vrijeme je da kažemo NE napornim dosadnjakovićima koji ne mogu preboljeti Jugoslaviju. Pustite sve poštene ljude na miru, učinili ste od 1945. do 1990. toliko štete da se još stoljećima nećemo oporaviti od kulturnog silovanja i ekonomskih ludosti. Apage, vade retro!