Kolumne

AKTUALNI KOMENTAR: Dva slučaja, a jadan tat ili Zorica i Juka otjeraše vuka

Saborski zastupnik, koji je bio predstojnik Ureda predsjednika Vlade, završio je u istražnom zatvoru zbog dnevnica, bez putovanja, posebnim savjetnicima u iznosu od nekoliko stotina tisuća kuna.

Piše: Darko Marinac

U javnom prostoru imamo dva slučaja optužbi, za malverzacije i otuđivanja javnog novca. Ravnatelj … audiovizualnog centra u nekoj tamo zemlji, dao je ostavku, uz komuniciranje optužbi kako se protiv njega vodila Gebelsovska haranga i kako je u opasnosti cijeli budući hrvatski filmski opus.

Jedan u javnosti poznati režiser u maniri uličara, poziva na prosvjede i napominje, pozvani su svi koliko god je tko dobio ili uzeo, jamio ili nije jamio. Braniteljske udruge predvođene medicinskom sestrom, za što je ona i javno optužena i to na javnoj televiziji, Zoricom Gregurić koja ustraje u obrani svojih tvrdnji o malverzacijama i to pazite u javnom interesu, ipak su zainteresirale dio javnosti za dosadašnja događanja u ovoj ustanovi.

Ministrica kulture govorila je kako je Audiovizualni centar u Hrvatskoj, reforma kulture u Hrvatskoj, pa kako su to tamo bile, neke sitne nepravilnosti, da bi kako ona misli završila priču u velikom intervjuu, kao ne mogu se udruge, a misli na braniteljske, miješati u kulturu. Prije toga se, kako se u medijima piše ili čuje postala član političke stranke. Ovdje nije jasno da li je to posljedica jednog obiteljskog razgovora ili savjet dugogodišnjih prijatelja obitelji, ili je jednostavno samo shvatila kako se tako odmah dobiva na težini, a ne šteti odmah zdravlju.

Tako je glavni problem što ovu temu prati i obilato oblikovanje medija i to ne u svojoj benignijoj varijanti kao spin, nego zloćudniji oblik medijske manipulacije poznat kao framing ili po (da  budemo politički korektni i izbjegnemo pridjev hrvatski) naški okvir. Okvir je u tome što se u javni prostor većinom zaslugom medija tj. novinara nametnula teza kako se ovdje radi o umjetničkoj šteti, o šteti po kinematografiju, a ne  materijalnoj šteti na teret hrvatskih poreznih obveznika.

Saborski zastupnik, koji je bio predstojnik Ureda predsjednika Vlade, završio je u istražnom zatvoru zbog dnevnica, bez putovanja, posebnim savjetnicima u iznosu od nekoliko stotina tisuća kuna. Povodom toga je bivši Premijer održao konferenciju za novinare u javno prostoru na Markovom trgu, ispred Sabora. Iako je to za naše prilike manji iznos, javnost zapanjuje visoki položaj tj. mjesto događanja ove financijske malverzacije.

No, baš takvo visoko mjesto radnje osim što zapanjuje, između ostalog i zbog faktora nevjerojatnosti, je zbog toga i idealno mjesto za nenamjensko trošenje javnog novca. Iskustvo nas uči kako je to idealno mjesto, za plaćanje usluga koje se ne smiju na taj način plaćati, od novinarskih pa na dalje. Biti će zanimljivo kako ističe novinar Gordan Malić, kamo će skrenuti istraga i koliko će biti opsežna, jer i sama istraga komunicira javnosti ozbiljnost djelovanja institucija.

Zanimljivo pitanje postavlja medicinska sestra Zorica Gregurić koja se pita: Zašto se uvijek ovakve afere ponajprije pokušavaju zataškati, one koji ih otkriju javnosti nesmiljeno progoni, blati, kleveta, financijski uništava ne bi li odustali i povukli se?! Ona i upozorava „gospodu“ da ovaj puta ne računaju na povlačenje, jer ovaj puta pred sobom imaju branitelje.

Točno do sada smo uvijek imali patnje „zviždača“, a prozvanima se uglavnom gotovo ništa nije događalo. Sada imamo jednu skupini društveno angažiranih branitelja i pokazuje se zašto su branitelji društvena elita i zašto je dobro da to i jesu. Hrvatski branitelji, ne zato što su bili ratoborni ili skloni avanturama, već je to biti branitelj u najvećoj mogućoj  mjeri značaj karaktera i dokaz snage nepresušnog ideala slobode.

Jer, kako objasniti da netko sa radnog mjesto u bolnici u Zagrebu  ode u Vukovarsku bolnicu u vrijeme najvećih razaranja ili napusti svoju obitelj i prigrli pušku ili napusti udobnost doma, pa za domovinu i sve njene građane, ode na kamenitu čuku ili blatni rov, a svakodnevne iskrice ljubavi ukućana, zamijeni za metke i granate koje padaju na njega/nju ili blizu uokolo.

Unatoč svemu u prevelikom dijelu medija ili kroz medije se presporo komunicirala bit problema s HAVC-a, za većinu njih je to bio umjetnički a ne financijski i moralni problem. Tek poneki su vidjeli ono što on i je. Tako je bivši ravnatelj ove ustanove koji je  uslijed nalaza državne revizije bio prisiljen dati ostavku pozvan u gledanu emisiju Nedjeljom u 2. Tamo je on pokazao svoje pravo lice i voditelje je imao problema s njim i vjerojatnu je u panici i zazvao manji tehnički prekid.

Naime govorio je o navodnoj bolesti redateljice Ivone Juke, jer ga je ona prozvala za brojne malverzacije, kao dodajemo jedna od rijetkih iz filmskog kreativnog sektora. Nisu poznata mjerila po kojima je g. Hribar bio pozvan u emisiju. Jasno je da je dio njegovog govora utuživ, a dobar dio sudske prakse i zakonske osnove govore kako kod ovih stvari odgovornost snosi urednik, a odštetu plaća medijska kuća u ovom slučaju najvećim djelom hrvatski građani tj. pretplatnici. Ispunili su se svi uvjeti da se emisija na javnoj televiziji jednostavno prekine.

Ovdje nitko nije profitirao, jer je i javna podrška onome tko je i najvjerojatnije pozvan u emisiju, kako bi mu se uvećao potencijal javne obrane, rapidno pala i kod njegovih najvećih pristalica. Kojih ima jer su mediji, urednici, vlasnici, novinari, opet vjerojatno pod utjecajem „kreativnih“ interesa u našem filmu, trubili samo o jednom, o sudbini hrvatskog filma. Kad su se u nas i šire masovno krali golfovi, nitko nije strahovao za automobilsku industriju, ali inženjeri su unaprijedili brave i policija je radila.

Zašto medijima prečesto primiče sama bit javnog interesa i opet zbog interesa, ali ne javnog.  Sutra imamo promociju knjige -Služiti istini, o novinarskom opusu  Luke Brajnovića, u nas nepoznatog novinara, Bokelja i Kotoranina. U Španjolskoj se gdje je, živio, predavao i  pisao, dodjeljuje novinarska nagrada koja se naziva njegovim imenom. On je karakterističan po tome, što je na novinare i novinarstvo gledao holistički, da ne kažem homeopatski, pa je tvrdio kako samo vjerodostojna osoba može biti vjerodostojan novinar, koji u biti služi istini. Kako poučno, a zašto je on u nas nepoznat!?

Novi ravnatelj HAVC-a, za kojeg govore da je filmoljubac daje shodno tome i slične izjave, kako bi nesagledive posljedice bile prekinuti financiranje, a ni riječi o radu koji će ispraviti negativnosti iz nalaza državne revizije. Kao da se šalje poruka, ovakva revizije se više neće dogoditi, samo naprijed. U kinu Europa održana je deračina koju nazvaše –Puko nam je film, kao oblik FFA (filmski-financijski aktivizam), a nema načina da im javnost poruči krpajte ga kako znate, ali bez naših novaca.

Novi ravnatelj filmskog tj. audiovizualnog javnog novčanika, poručuje braniteljima onima koji su ocrnjeni u od HAVC-a financiranim filmom, gdje ih se optužuje za ubojstvo bolesnih osoba, kako više ne trebaju računati na filmove kao –Bitka na Neretvi. No, zašto ne film kao –Rambo! Bar kao ideja. Zašto je taj film bio i je gledan i prihvaćen kod publike? To nije ni zbog nasilja, a ni glume.

Nego zbog svoje osnovne poruke. Ratnik je mirno ušao u grad, onda ga lokalna vlast posredstvom šerifa tretira kao kriminalca, što on nije. Nakon toga moćnikov mali raj postaje za njega veliki pakao. Pogađate publika navija za ratnika, a ta riječ kumulira poštenje i kad bi se sve stavilo u naš kontekst, bilo bi aplaudiranja ko u Zrinjskom kada u operi hrabri ratnici izlaze sa svojim barjakom. Tko to nije vidio i čuo u sedamdesetim i osamdesetim godinama u krasnoj zemlji, ne zna što je aplauz.

Naučene lekcije iz navedenog trebale bi poučiti javne djelatnike i dužnosnike, kako film o tome kako branitelji neće moći javno nastupati i zagovarati javni i nacionalni interes, neće gledati. A na sreću bio bi negledljiv za širu javnost, naravno bez netransparentnog financiranja.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

zorica gregurić, IVONA JUKA, hrvoje hribar, Tomislav Saucha, HAVC, Darko Marinac