Mislav Miholek

PANONSKI VIDICI: Hrvatski građani su krava muzara, bankomat za različite vlasti, aparatčike i privatni interes

Sve dok ne bude jeftinih i brzih referenduma, sve dok ne bude informatizirane države, mi ćemo bacati novac u vatru u korist korumpiranih političara i u korist privatnog interesa.

Piše: Mislav Miholek

Sabor se danas bavi ministrom Barišićem, znamo da neće pasti, a ne raspravlja o tome da je porezni novac hrvatskih građana često jeftini kredit za razne poduhvate nadobudnih pojedinaca iz različitih garnitura vlasti. Kada neki muškarac ili žena hoda sa sponzorušom, prije ili kasnije presuši pipa, pa će jednako tako, prije ili kasnije, porezni novac hrvatskih građana jednostavno presušiti. Alanfordovski princip o tome da su ideje vaše (vlastodršci), a lova naša (poreznih obveznika), živi punim životom u Hrvatskoj. Nevjerojatna je količina bahatosti i bacanja naših novaca niz bunar.
    

Relativno nedavne 2014. kada je Milanovićeva vlast odlučila pokrenuti arbitražni postupak protiv MOL-a, svaki student diplomskog studija prava, politologije ili ekonomije mogao je reći da je to propala stvar. Prvo, države izrazito rijetko kada dobivaju sporove protiv velikih međunarodnih koncerna koje obično imaju bolje pravnike nego državna administracija. Drugo, očekivati da će npr. MOL-ova uprava ili Ivo Sanader inkriminirati sami sebe na domaćim sudovima ili na samoj arbitraži bilo je krajnje naivno. Ako će po čemu politička povijest pamtiti Tomislava Karamarka, onda po tome da je bio u pravu da se trebalo ići direktno dogovarati s Mađarima. Dodatni postupak žalbe u ovoj arbitraži je suluda stvar, jer je čak akademik Jakša Barbić glasao protiv "nas", a glasao je protiv jer jednostavno su dokazi bili takvi. Ovo nas je u navodnicima, jer nitko nije pitao hrvatske građane jesu li za suludi arbitražni postupak.   

Kada je Milanovićeva vlast odlučila pokrenuti arbitražni postupak protiv MOL-a, svaki student diplomskog studija prava, politologije ili ekonomije mogao je reći da je to propala stvar.

Jeftina cipelaranja drugoga čovjeka HAZU-a zvuče gotovo nadrealno. Iskreno, ne znam koliko će koštati dodatni sudski troškovi, ali za razliku od Bože Petrova, ja sam polagao međunarodno pravo i imam odličan iz dotičnog predmeta, pa mogu reći da će troškovi biti astronomski. I zasigurno nema toga arbitražnog suda koji će ići protiv ugleda Jakše Barbića.
    
Dubrovčani se pak lagano bune oko izgradnje putničkoga terminala u dubrovačkoj gradskoj luki. Dio građana kaže da će tursko-francuski koncesionar dignuti oko 300 milijuna eura profita u 40 godina, od kojih gospari baš neće imati previše koristi. Naravno, profit je u redu, nitko normalan ne ulaže da bi bio u gubicima, to zdravi razum nalaže, svako normalan je za strane investicije. Ali, po svemu sudeći, čini se da je trenutni koncesionar Gruža došao je do zlatne koke u nekoj čudnoj proceduralnoj zavrzlami, koja se vodila od rujna 2014. pa sve do siječnja ove godine, a nijedna druga ponuda nije imala šanse. Dubrovčani vole svoje republikanske tradicije i bore se za svoja lokalna prava, najbolji primjer je upravljanje dubrovačkim zidinama koje su ponos Hrvatske i koje su čak za socijalizma izgledale jako dobro. Problem nije da će strani koncesionar zaraditi, nego da je postupak bio relativno zatvoren, da se opet nije ništa pitalo lokalno stanovništvo, a upleteni su i Grad i Ministarstvo prometa, za čak tri premijera. S druge strane, ako je stvarno Gruž takva zlatna koka, zašto se država sama nije pobrinula da iskoristi potencijal? Ovo nije gubitak, nego grijeh propusta. Znajući gosparski ponos, još ćemo pisati o ovoj temi.  

Ovdje se referendumi organiziraju u papirnatom obliku i s puno članova referendumskih komisija, umjesto da se informatizira država.
 
Što točno misle građani teško je dokučiti bez referenduma. I sad dolazimo do apsurda, da bi se došlo da mišljenja građana, bilo da je riječ o arbitraži MOL-INA, bilo da je riječ o Gružu, bilo da je riječ npr. o vojnom ospobljavanju (skraćeni vojni rok), bilo da je riječ o mirovinama pripadnika HVO-a ili pak o financiranju nevladinih udruga, trebalo bi organizirati referendum. Koji pak košta previše, jer se ovdje referendumi organiziraju u papirnatom obliku i s puno članova referendumskih komisija, umjesto da se informatizira država. Nove osobne iskaznice imaju čipove koji ničem ne služe, a zamišljeni su baš za to da se čitačem kartica lako glasa, da se lako vade dokumenti, ali onda se ne bi moglo manipulirati glasovima i ubacivati listiće nepostojećih glasača u kutije.

    
Sve dok ne bude jeftinih i brzih referenduma, sve dok ne bude informatizirane države, mi ćemo bacati novac u vatru u korist korumpiranih političara i u korist privatnog interesa. Vrijeme je da konačno Hrvatskom vlada javni interes. Ako mogu Švicarci, koji su tijekom povijesti bili jednaka plaćenička sirotinja kao i mi, onda može i Hrvatska!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

dubrovnik, mislav miholek, referendum, INA MOL, gruž