Kolumne

DAVOR GJENERO ZA POLITIKAPLUS: Otvaranje arhiva je jedini dio lustracijskog procesa koji se kod nas još možda može provesti

U Hrvatskoj ne postoji niti jedan političar koji bi svoj politički imidž izgradio na borbi protiv korupcije.

Piše: Mislav Miholek

Za početak ove srijede porazgovarali smo s poštovanim analitičarem  Davorom Gjenerom o nekim gorućim temama koje su zadesile Hrvatsku i Europu, konrektno pitanje otvaranja arhiva iz komunističkoga doba, status kancelarke Merkel te prosvjede Rumunja.

PP: Opet smo u prošlosti, arhivi iz doba komunizma su središnja tema. Hoće li Most uspjeti u svojoj namjeri da se arhivi otvore? Arsen Bauk podrugljivo ističe da je to najveći problem za HDZ. Je li to stvarno tako?

Davor Gjenero: Otvaranje arhiva je jedini dio lustracijskog procesa koji se kod nas još možda može provesti. Ne vjerujem da bi HDZ mogao opstruirati taj proces. Arsen Bauk inteligentan je i duhovit političar, ali, budući da djeluje kao član stranke koja je baštinik autoritarne komunističke organizacije, morao bi u raspravama o novijoj prošlosti pokazivati više takta. Jasno je da današnja generacija koja vodi HDZ nema ništa s tih 80 tisuća dosjea, o kojima govori Bauk. Ružniji nastup od Baukova, koji je barem pokušao biti duhovit, onaj je odvjetnika Ante Nobila, koji djeluje kao svojevrstan zastupnik aktera iz tajnih službi staroga režima, koji žrtve autoritarnog režima nastoji prikazati kao krivce. Viktimizacija žrtava nešto je nezamislivo u demokratskom poretku. Nove demokracije koje su se ozbiljno suočile sa svojom totalitarnom prošlošću, arhive su otvarale tako da žrtva bude zaštićena, a da se ni na koji način ne štiti one koji su surađivali sa režimom i koji su djelovali kako konfidenti tajnih službi. Ono malo što je kod nas otvoreno tih tajnih arhiva, otvarano je tako da režimski konfidenti ostanu zaštićeni, a nije se baš vodilo računa o zaštiti žrtve. Takav pristup zagovara Nobilo, u ime svojih štićenika, i kao buduću praksu. Smiješan je taj spin prema kojem bi antikomunistička opozicija iz vremena komunističkog sustava trebala biti zainteresirana za zatvaranje arhiva, pa da će zato HDZ „izdati“ svoje koalicijske partnere.

PP: Po uvijek varljivim anketama, Angeli Merkel pada popularnost u Njemačkoj. Može li je Martin Schulz stvarno skinuti s trona?

Davor Gjenero: S europske, pa tako i s hrvatske pozicije, jedino je važno da u Njemačkoj uvjerljiva većina ostane u rukama stranaka „ustavnog luka“, a da desni i lijevi radikali ostanu marginalni. Teško je osvojiti četvrti mandat, to je uspijevalo samo dvojici povijesnih njemačkih kancelara Adenaueru i Kohlu. Ne čini se vjerojatnim da bi Merkel mogla istisnuti Kohla s pozicije najdugovječnijeg njemačkog kancelara nakon Bismarcka.

PP: Rumunjska prosvjeduje danima zbog političke korupcije. Jesu li slični prosvjedi mogući u Hrvatskoj? Što ako ih povede Ivan Pernar?

Davor Gjenero: Nažalost, u Hrvatskoj korupcija nije ozbiljna politička tema. Ovih dana je jedan od najuglednijih hrvatskih sudaca, ujedno predsjednik GRECO-a, središnjeg europskog protukorupcijskog tijela Marin Mrčela posve s pravom rekao: "Nakon pregovora s EU-om počeli smo se ponašati kao da je borba protiv korupcije gotova, ali nije. Izostala je politička volja, ali i utjecaj medija". Mrčela je u pravu kad apostrofira nedostatak političke volje za suočavanje s korupcijom. Ona je nestala na kraju mandata premijerke Kosor, a Milanovićeva vlada se ponašala kao da je pitanje korupcije riješeno smjenom vlasti, kao da ona nije strukturni problem. U Milanovićevu mandatu otupljeni su instrumenti tijela koje je trebalo biti neovisno tijelo za sprečavanje korupcije na najvišoj razini, a Eufemistički je nazvano povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Nakon što je tom tijelu oduzet ključan alat, s jedne strane uvid u sve bankovne transakcije državnih dužnosnika, a s druge pravo da dužnosnike pozove na ostavku, u slučaju uočavanja rizika korupcije u njihovu djelovanju, ono se pretvorilo u revijalnu instituciju koja se uglavnom bavi trivijalnim stvarima. U Hrvatskoj ne postoji niti jedan političar, poput rumunjske europarlamentarke Monice Macovei, koji bi svoj politički imidž izgradio na borbi protiv korupcije, niti jedan predsjedik Republike nije kao rumunjski i prethodni i sadašnji predsjednik protukorupcionizam postavio visoko među svojim prioritetima. Civilno društvo je slabašno, a i mediji se korupcijom bave sporadično i kampanjski. Državno odvjetništvo i sudstvo ne osiguravaju niti jednakost pred zakonom, niti brzu pravdu. Očite su političke afilijacije i u tužilačkim i u sudačkim strukturama.
Pernar je jednom pokušao voditi protukorupcijske prosvjede, i to paradoksalno, u jedinom vremenu kad se Vlada sustavno bavila protukorupcijskom politikom. I ti su se protesti, kao što se sjećamo, brzo ispuhali.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

rumunjska, ivan pernar, marin mrčela, angela merkel, anto nobilo, arsen bauk, sdp, davor gjenero, most