Kolumne

AKTUALNI KOMENTAR: Kakvu televiziju trebamo, kulturna revolucija i vojni rok?!

Iznenada kao grmljavina po sunčanom vremenu u javni prostor utisnula se vijest kako je MOST za to da se otvore arhivi KPJ-SKJ-SKH, zanimljivo je kako njihov stariji partner to (samo) podržava, kao da žele ostati anonimni ...

Piše: Darko Marinac

Uskoro u Saboru očekujemo izbor članova Programskog vijeća HRT-a, birat će se između trideset i jednog kandidata, kao i izbor  Glavnog ravnatelja HRT-a, između osam ili devet kandidata. Iako je Programsko vijeće jedno tijelo kojim bi se trebalo omogućavati ostvarivanje javnog interesa u proizvodnji programa u javnom informativnom servisu, iz medija se moglo  čuti kako je potpredsjednik  Odbora za informiranje informatizaciju  i medije rekao  kandidatu, koji je i Izvršni predsjednik Hrvatskog crvenog križa, kako ne vidi vezu između njega i medija, osim što je Hrvatski crveni križ dao šator, a sada je ono najbolje, pobunjenim hrvatskim braniteljima, protiv legalno izabrane hrvatske vlasti. Rekao je dotični to i ništa, prenijeli neki mediji i ništa.

Glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, odgovoran je za zakonitost rada i djelovanja, kao i za financijsko poslovanja HRT-a i potpisuje nekakav ugovor s Vladom RH. Da li je sazrelo vrijeme da na mjesto Ravnatelja javnog informativnog servisa kao što je to HRT, dođe vrhunski menadžer, sa profesionalnim i javnim integritetom, vidjet ćemo uskoro. Sa programskim vijećem stvar je još maglovitija, jer ne samo da nije moguć javni utjecaj na programsku politiku, pa se polovica članova vijeća bira svake dvije godine, kako bi se izbjegao neposredni utjecaj politike na programsko vijeće, nego kao rezultat imamo činjenicu, koja ipak nije moguća na komercijalnim televizijama, da preveliki dio novinara radi sukladno ciklusima političkih izbora.

Kakvu onda javnu televiziju trebamo? Televiziju koju će uređivati javni interes kao prvo. Od prvog političkog predsjedničkog sučeljavanja 1960. kada je preplanuli i televizični Kennedy pobijedio neobrijanog i sumornog Nixona, do sadašnjosti kada sve američke televizije nisu mogle odlučno politički naštetiti kampanji Donalda Trumpa, prošlo je dosta vremena. Jednostavno jasno je vidljivo kako je nekadašnji veliki i zastrašujući utjecaj televizije, pao na neočekivano mizeran učinak kako televizije, tako i masovnih medija općenito.

Tehnologija danas dozvoljava da uredništvo u realnom vremenu u nekom društvenom trenutku, zna očekivanja javnosti u odabiru teme i da ju vodi u smjeru interesa javnosti, a sve u javnom interesu. Istraživanja u više zemalja pokazuju kako javnost želi razgovore o korupciji, gospodarstvu i obrazovanju, zato što ih politika upravo u tim temama najmanje „sluša“.  Sada upravo imamo javi razgovor, na forumu ispred Rumunjske vlade, ali je smjer komunikacije obrnut od smjera kako komuniciraju masovni mediji, ali komunikacija je živa i masovna.

HRT je obavezan tri posto od ubrane pretplate dati u Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, ali i jedan dio tih javnih sredstava dati i za Hrvatski audiovizualni centar. No u HAVC-u je državna revizija našla svašta, a slanje državnih revizora bilo je posljednji potez bivšeg ministra kulture ili svojevrsno kukavičje jaje (u javnom interesu). No to nije osnovni krimen ove ustanove i njegovog ravnatelja. HAVC je sve suprotno od onoga što je rekla ministrica kulture, a rekla je  kako je ova ustanova najbolja kulturna reforma, no valjda ni sama nije svjesna koliko je u pravu jer HAVC je perjanica „kulturne revolucije“ u Hrvatskoj, ovaj put ne kao krvavi obračun s neistomišljenicima, nego kao javna egzekucija neistomišljenika.

Kako pojam „kulturne revolucije“ nikako nije pretjeran,  zorno nam pokazuje i činjenica kako ravnatelj ustanove koja se financira javnim novcem, a suočen sa sramnim nalazom državne revizije, pojavljuje čak i ne braneći se  javnoj televiziji, a oni koji su bili najuporniji i u ovom slučaju su, trublje javnog interesa, na lokalnoj televiziji, ograničenog javnog dometa. A to nije sve, jer ravnatelj HAVC-a, neizravno je optužio čak šest ministara kulture, jer kako kaže, nikome do sada, to što je sada revizija ustanovila, nije bilo problem.

Kako objasniti, kako će tek možda sada institucije proraditi u svijetlu činjenica kako je Hrvatska financirala dokumentarni film "15 minuta - Masakr u Dvoru", a koji je već prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta, a na kraju filma se prikazuje kako su pripadnici Hrvatske vojske odgovorni za smrt štićenika doma za hendikepirane osobe tj. za ubojstvo sedam osoba  i to se potkrepljuje izjavom osobe sa Interpolove tjeralice. Zašto političke elite i institucije nemaju refleks ili ambiciju ozbiljno provjeravati činjenice koji kriminaliziraju Domovinski rat, ali i provjeravati osobe i institucije koje takve lažne informacije šire.  Nije prihvatljivo vjerovati kako je bitno biti dužnosnik/ca u bilo kakvoj Hrvatskoj ili čak to,  nije niti uvjet.

Iznenada kao grmljavina po sunčanom vremenu u javni prostor utisnula se vijest kako je MOST za to da se otvore arhivi KPJ-SKJ-SKH, zanimljivo je kako njihov stariji partner to (samo) podržava, kao da žele ostati anonimni, a friški čelnik SD Partije, više kao krilnik, bi to rado izbjegao uvjetujući to prvo da kako kaže, prvo maknemo ministra obrazovanja i znanosti. Pozitivno je jedino što su ovi zadnji, ipak za brzu istragu po reviziji ureda Vlade u njihovom mandatu i ne misle kako je sama revizija namještena od političkih suparnika.

U vremenu obljetnice osnutka demokratskih političkih stranaka u nas, postoji svojevrstan strah kako bi mogli spoznati kako kao društvo nismo baš efikasni. Jer uzmimo npr. sada Rumunje oni prijenos vlasti riješiše streljačkom desetinom, u samo praskozorje demokratskih promjena u srednjoj i istočnoj Europi, a sada imaju velike šanse odnijeti pobjedu u „građanskoj revoluciji“ protiv korupcije. Zanimljivo je kako izgleda u nas, nije bilo novinarskog refleksa za vidjeti i izvještavati o tome izbliza.

Više nekako kao goreći probni cepelin u javni prostor odaslana je namjera odmrzavanja vojnog roka u Oružanim snagama RH. Pa ko bi rekao kako nas to opet dovodi do kulture?!. I Kultura i obrana ili sigurnost su javna dobra, ali osim toga i sigurnost i kultura su i meritorna dobra, osim što su javna. E sad, kritičari govore i pišu kako uvođenja vojnog roka militarizira društvo, no mnogi ozbiljni autori iz tog područja kažu, kako se vojnim rokom ustvari podruštvljuje obrana. Pa sad kada znamo da su mnoge nacije ili narodi opstajali i bez države, ali njegujući svoju kulturu i identitet. Uz to, ako znamo kako su narodi bez države gotovo bez iznimke najbolji ratnici (Gurke, Kurdi i dr.), trebali bi u nekom tjeskobnom osjećaju zebnji nalik spoznati, kako najviše militarizira društvo, upravo baš ili stoga upravo  „kulturna revolucija“, kao takva.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

havc, hdz, sdp, most, arhivi, sabor, htv, Darko Marinac, hrt