Mislav Miholek

PANONSKI VIDICI: Glas vapijućeg mladog Hrvata koji viče s kolodvora nitko ne čuje

Većina političara kod nas su neznalice. Boli me srce što to moram napisati, ali kada jedan od glavara SDP-a i sveučilišni nastavnik nema pojma tko je Andrija Hebrang Stariji, onda jednostavno postaje bistro zašto tapkamo na mjestu već godinama. Što onda tek ti ljudi znaju o ekonomiji, menadžmentu, suvremenim tehnologijama i sličnim temama?

Piše: Mislav Miholek

Dok na vanjskom planu, za razliku od prošlih godina, stvari dobro funkcioniraju (predsjednica se rastrčala po SAD-u, a premijer putuje u Izrael, kako bi se politički došlo opet u SAD), na unutarnjem lagano se vraćamo u prošlost, dok sadašnjost nesmiljeno gazi po demografskoj slici Hrvatske, a budućnost države čini se tmurna jer neće biti djece koja će naslijediti nas koji trenutno imamo (ne)sreću da ovdje živimo i prebivamo u ovoj predivnoj zemlji koja se zove Hrvatska.
    
Gorući demografski pad Hrvatske najvažnija je stvar koja tišti hrvatsku realnost. Bez (radno) aktivnog stanovništva jednostavno nema države, gotovo apsurdno zvuči da tako nešto uopće moram pisati. Općenito se radnim ljudima svagdje u svijetu loše piše, tko nije vrhunski obrazovan za trenutne tehnologije i tko se ne zna njima služiti, taj je osuđen na propadanje. Ljudi bez nade doveli su Donalda Trumpa na vlast. Politička korektnost se ne može jesti, osim ako niste član specijalizirane nevladine organizacije, koja je eto financirana državnim ili lokalnim proračunom, što je čini sastavnim dijelom državne birokracije, pa stvarno više nema smisla NVO tako zvati.   


Jednostavno treba poubijati papirologiju, ubrzati birokraciju, sustavno uništavati poreze i namete i dati priliku da se s jednim papirom pokrene biznis.

U Hrvatskoj umjesto gospodarskih i demografskih tema i dalje je aktualna HOS-ova ploča u Jasenovcu. Ako će postojati za 400 godina još koji Hrvat, taj nikako neće shvaćati o čemu je tu bila riječ. Također, vrlo su popularne i druge teme vezane uz Domovinski rat. Bojan Glavašević je nestvarno probao predriblati Andriju Hebranga s pozivom na vlastitu obiteljsku tragediju, pritom pokazavši da nema pojma o Andriji Starijem i Olgi Hebrang.
    
I tu dolazimo do stvarnoga našega problema, većina političara kod nas su neznalice. Boli me srce što to moram napisati, ali kada jedan od glavara SDP-a i sveučilišni nastavnik nema pojma tko je Andrija Hebrang Stariji, onda jednostavno postaje bistro zašto tapkamo na mjestu već godinama. Što onda tek ti ljudi znaju o ekonomiji, menadžmentu, suvremenim tehnologijama i sličnim temama?
    
Mnogi s lijeva su spremni kriviti Margaret Thatcher za današnji ekonomski model, ali Velika Britanija je u sedamdesetim godinama bila umiruća država bez ikakve perspektive, nešto kao Hrvatska danas. Osamdesete su bile optimističnije godine, iako su primjerice britanski rudari nestali s političke i radne scene, ali je procvjetala srednja klasa, a jakost države se mjeri njezinom srednjom klasom. Mrs Thatcher je imala model permanentne preraspodjele kapitala, pa kada je početkom devedesetih ponovno htjela uzdrmati gospodarstvo i dati priliku novim ljudima, onda su je srušili baš oni koje je sama obogatila u osamdesetima, ljudska sebičnost je fascinantna stvar.
    
Hrvatska je daleko od britanskih tržišnih sloboda, ali ako želimo nekakvu budućnost Hrvatske onda se treba ugledati na zemlju gdje Hrvati masovno odlaze, a to je Irska. Jednostavno treba poubijati papirologiju, ubrzati birokraciju, sustavno uništavati poreze i namete i dati priliku da se s jednim papirom pokrene biznis, bez toga da se ide na sve moguće ustanove, primjerice na Državni zavod za statistiku (DZS) koji je nevjerojatna moćna ustanova u hrvatskom gospodarstvu. Čak da se sve državne birokrate ostavi na punoj plaći i da ništa ne rade, a da se pritom uvede irski model, bilo bi bolje od ove lude situacije u kojoj su poduzetnici neprijatelji br. 1, a radnici najnesretniji ljudi u Hrvatskoj.

HDZ i SDP hitno se trebaju prebaciti iz 1941. i 1991. u 2017. jer nas jednostavno za nekoliko godina neće biti.
 
HDZ i SDP kao da uživaju u temama iz prošlosti, a ne primjećuje da Ivan Pernar i njegov Živi zid jedini govore o sadašnjosti. Kakav je Pernarov stav spram državnopravnog poretka govori činjenica da bez kompleksa upada u srednje škole. Ono što HDZ i SDP ne primjećuju da ga klinci dočekuju vrlo pozitivno i vrlo otvoreno. Što sve može pasti na pamet poštovanom zastupniku Pernaru u njegovom pohodu prema vlasti, nije teško za pogoditi.

    
HDZ i SDP hitno se trebaju prebaciti iz 1941. i 1991. u 2017. jer nas jednostavno za nekoliko godina neće biti. Dovoljno je otići na autobusne kolodvore širom zemlje i gledati koliko autobusa ide za Njemačku. I to svi papagajski pišemo, ali glas vapijućeg koji viče s kolodvora nitko ne čuje. Hrvatska politička scena mora konačno ući u 2017. i pozabaviti se trenutnim problemima.