Kolumne

DAVOR GJENERO ZA POLITIKAPLUS: Predsjednica je obavila važnu misiju u SAD, a šef diplomatske misije u Washingtonu ne radi svoj posao

INA: Koncept zasnovan na izdavanju državnih obveznica drastično povećava javni dug, a koncept holdinga državnih kompanija garantira neracionalno upravljanje i HEP-om, i INA-om, i svim kompanijama koje bi se našle u takvom koncernu.

Piše: Mislav Miholek

Nalazimo se u relativno vrućem političkom siječnju. Još jednom smo zamolili političkog analitičara Davora Gjenera da komentira događanja uz INA-u, recentne aktivnosti hrvatske diplomacije te mlaku proslavu 25 godina hrvatske neovisnosti.

PP: U središtu pozornosti je pokušaj trenutne vlasti da kupi INA-u od mađarskoga MOL-a. Puno je koncepata u zrak, od prodaje dijela HEP-a kako bi se namaknuo novac, pa do toga da HEP direktno kupi INA-u. Kako se Vama čini da će završiti ova komplicirana priča?

Davor Gjenero: Nemam dovoljno informacija. Ne znam je li financijski izvedivo preuzimanje polovine INA-e inicijalom javnom ponudom četvrtine dionica HEP-a. Ako jest, onda je to najbolja varijanta, ali prema izjavi mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjárta, tome nije tako. Koncept zasnovan na izdavanju državnih obveznica drastično povećava javni dug, a koncept holdinga državnih kompanija garantira neracionalno upravljanje i HEP-om, i INA-om, i svim kompanijama koje bi se našle u takvom koncernu, a predstavlja raj za politički klijentelizam.
Model potpredsjednice Dalić dobar je zato što u HEP uvodi privatne vlasnike i time kompaniju sili na restrukturiranje i postavljanje racionalnijega modela upravljanja. A i liberalizacija tržišta električne energije do neke će mjere utjecati na uvjete poslovanja i smanjivat će mogućnost da se na osnovu monopola i od države postavljene visoke razine cijene električne energije stvara utisak o uspješnom poslovanju.
Čini mi se da se je važnije baviti HEP-om nego INA-om. Veliko je pitanje je li moguće u kratkom roku osigurati preuzimanje kompanije, a pitanje je i to je li INA doista još uvijek vertikalno integrirana kompanija sposobna uspostaviti se kao igrač na srednjoeuropskom tržištu. Ako nije, onda je bolje tražiti model kohabitacije s MOL-om.

PP: Predsjednica je digla podosta prašine sa svojim odlaskom u SAD. Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova cure informacije. S obzirom na sve viđeno, koliko je ovo pridonosi ugledu hrvatske diplomacije i je li je razumno da diplomacija bude apsolutna javna u 21. stoljeću?

Davor Gjenero: Predsjednica je obavila važnu misiju u SAD, koja je bila potrebna zato što šef diplomatske misije Hrvatske u Washingtonu elementarno ne radi svoj posao. To, naravno, nije bio službeni posjet u smislu diplomatske nomenklatre, nego svojevrsna „fact finding misija“. Bivša veleposlanica u SAD, koja ima još žive kontakte na srednjim i nižim razinama u dosadašnjoj, ali i budućoj administraciji, otputovala je u SAD, održala neke formalne sastanke, a vjerojatno daleko više neformalnih i stekla uvide o sigurnosnim i vanjskopolitičkim prioritetima buduće američke administracije. Nije sporno da je netko trebao obaviti taj posao. Jedino što se može postaviti kao pitanje je li primjereno da taj posao obavlja Predsjednica Republike osobno. Upravo zato da u međunarodnoj političkoj areni ne bi postalo vidljivo kako nema na koga delegirati taj posao, pa ga radi sama, pokušala je obaviti ga u diskreciji.
Diplomacija još uvijek jest djelatnost koja se obavlja i u diskreciji, a u osjetljivim trenutcima, kao što je aktualni, nije razborito previše podataka iznositi u javnost. Još uvijek nije jasno kakve će biti preferencije nove američke administracije na Jugoistoku Europe, a pretjerana otvorenost mogla bi nas dezavuirati kod ključnog euroatlantskog partnera. U trenutku kad je sudbina cijelog partnerstva prilično neizvjesna, javnost diplomatskih dokumenata posebno je sporna. Za sada je u medijima unisono prst sumnje zbog objave dokumenata usmjeren na Predsjednicu Republike i njen ured. Međutim, znamo li njen modus operandi, još iz vremena dok je bila u diplomatskoj službi,znamo da ona nije običavala „trgovati“ diskretnim informacijama i klasificiranim dokumentima, a tako što se ne bi moglo reći za neke navodne „vrhunske profesionalce“, čiji je potpis na spornom dokumentu.

PP: Proslavili smo 25 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske. Izostala je ikakva euforija, čak su bivši predsjednici eskivirali proslavu. Postoji li više ijedna točka oko koje se svi mogu složiti u ovoj zemlji ili nas je sve preuzela želja za konfliktom do (političkog) istrebljenja?

Davor Gjenero: Čini mi se da nema razloga za takav pesimizam. Razdoblje ideološkog rata polako ostaje za nama, politički diskurs u domaćoj političkoj javnosti postao je bitno pristojniji nego u prethodnom razdoblju, a nova vodstva ključnih političkih stranaka ne generiraju sukobe radi sukoba. Stječe se dojam da bi se uskoro moglo početi i konstruktivno razgovarati. Uostalom, SDP-ova kritika vladine politike, čak i u slučaju koncepta preuzimanja INA, bitno je drukčija od ranijeg diskursa: iznesen je konkretan cjeloviti opozicijski prijedlog, koji je sukladan njihovu svjetonazoru i političkim vrednotama. Na stolu su dva prijedloga javne politike, a čini se da postoji spremnost za to da se razgovorima dođe do nečega o čemu bi bilo moguć i širi konsenzus. I u drugim otvorenim pitanjima odnosi su slični. Prisutnost lidera iz prošlosti na državnim godišnjicama stvar je političke kurtoazije, ali izostanak bivših ne utječe na odnose aktualnih aktera u političkoj areni.
 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

diplomacija, sdp, mol, ina, kolinda grabar kitarović, davor gjenero