Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Hrvatski Bog Politikos!

Za donošenje velikih i teških odluka, potrebno povjerenje i politički kapital...

Piše: Darko Marinac

Sada već tradicionalno, Božićno okupljanje po julijanskom kalendaru u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, dobrano se odmaklo od kršćanskog slavlja. Ovo događanje je  sjajno brendirano, pa je ono postalo gotovo zavjetno za hrvatsku političku elitu, prema srpskoj manjini u Hrvatskoj. Ono -Hristos se rodi od strane Bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera utrlo je put.

Pod određenim uvjetima, a prema kršćanskim principima, koji uistinu nisu teški pogotovo za ljude koji dolaze na jedno takvo događanje, moglo bi biti izuzetno društveno korisno, posebno za nacionalne  odnose Hrvata i Srba u Hrvatskoj, što je najbitnije ali i šire. Odnosi Srba i Hrvata i obrnuto izuzetno su bitni za ovaj dio Europe.

Istup i govor izaslanika predsjednika Vlade Republike Srbije Vladimira Božovića, drastično je iskakanje od dobrosusjedskih odnosa, diplomatske prakse i međunarodnih odnosa.  Na osobnoj razini takvo bi ponašanje ocijenili nepristojno drsko i primitivno. Zamislimo samo kada bi svekrva „nazdravila“ rođendan kćeri, pogrdama i uvredama, prema zetu i njegovima u njihovoj kući. Snahi bi tada bilo jako neugodno, pa bi se ispričala, a hrabrija bi majci rekla da prestane ili da ode kući. Domaćini bi bili s razlogom ljuti. Kćeri bi život u muževoj kući bio skoro pa nepodnošljiv.

Naravno ovdje se radi u javnom događanju i tu nema mjesta ljutnji i pogrdama. Ali kada izaslanik predsjednika Vlade Srbije na kraju svog čitanog govora obećava Srbima u Hrvatskoj, kako će ih matična država Srbija, kada god budu ugroženi braniti svim raspoloživim sredstvima. Ovo bi u svakoj normalnoj zemlji bio prvorazredni političko-diplomatski skandal, i uz sav sprdalački i komični potencijal.

Ovdje jedna nevladina organizacija koja djeluje i sredstvima hrvatskih građana pred političkom elitom plaćenom od istih hrvatskih građana, ugošćuje izaslanika premijera susjedne države, a ovaj obećava kako će država koja je povela ratove s gotovo svim susjedima braniti nacionalnu manjinu koju je instrumentalizirala potičući ih na rat i zločine, da bi se na kraju ta manjina brojčano smanjila nakon toga, za više od pola.

Na kraju to više zvuči kao kletva Hrvatima ali i Srbima. Te riječi izaslanika zvuče svim nesrbima u regiji kao na Miloševićevo obećanje na Gazimestanu, gdje se to više ne može učiniti, kako ni oružani sukobi nisu isključeni. Ova izjava izaslanika iz Srbije, nanijela je bol mnogim stradalnicima Domovinskog rata i njihovim obiteljima i ljutnju i bijes velikog dijela hrvatskih građana.

Ovakav oblik politički džetsetovskog obilježavanja Božića po kalendaru naše braće po Kristu pokazao se nepogodan uvredljiv, ali i nepraktičan. Jednostavno moramo tražiti novi oblik ili i aktere, za kršćansko čestitanje Božića, pa bili to i braća po Kristu. Evo npr. na jedan takav domjenak pozvati 40 % hrvatske elite, 30% nešto kao viđenijih Srba iz Hrvatske i 30% društvene elite iz Srbije, a da nikome nije zagarantiran mikrofon kako nitko, pa ni izaslanik Premijera ne bi unaprijed pripremio političku provokaciju, znajući kako mu je protežnost poruke zagarantirana. A zašto ne bi bio organiziran Božićni domjenak za sve pravoslavne vjernike?

Kako bilo da bilo, politički je nakazno i neprihvatljivo da vlast države  koja je nastala u pobjedničkom i obrambenom Domovinskom ratu i njenih građana od kojih su dobar dio stradalnici tog rata u miru slušaju packe predstavnika vlasti koja je i neposredno nasljednica pokreta koji je kriv za ubojstva i strahote ostalih naroda u okruženju.  Ta neprihvatljiva situacija mogla se izbjeći i jednim diplomatskim uzusom razmjene govora uzvanika.

Osnovnu krivicu, ali ne jedinu, za ovaj nemio i uvredljiv događaj na Božićnom domjenku u organizaciji Srpskog narodnog vijeće je njen predsjednik Milorad Pupovac, on kao domaćin trebao je paziti na ugled i autoritet svih svojih gostiju, pa i javnosti.  No on je kao nekakav nedodirljivi izabranik dijelio lekcije kao, ne može se tražiti susjeda na drugom kontinentu umiješavši se protom u sferu hrvatske vanjske politike i strategijskih savezništava hrvatske vanjske politike.

Dalje je u tom tonu nastavio izaslanik iz Srbije kako se od naroda koji u duši i srcu ima jasenovački cvijet, ne može tražiti da pogne glavu. Ovdje on u maniri predstavnika izabranog naroda, jasno naglašava da za neke ne trebaju vrijediti pred pristupni kriteriji za članstvo u EU, iako se više puta pozivao na europske vrijednosti. Tako i ovdje imamo pojavu kako se koriste vrijednosti jedne zajednice, kako bi se djelovalo usuprot  osnovnih vrijednosti te zajednice. Pa sve zajedno s njegovom zadnjom spornom izjavom ne možemo drugačije zvati nego, političkim terorizmom. Ovdje se ne radi i o nepriznavanja zločina nad Srbima, već potpunom izostanku krivnje nad zločinima koje su počinili Srbi, a jedan bjanko oprost, a da se taj oprost i ne traži nije suočavanje s prošlošću, već se treba bojati kako utire put novim krvoprolićima.

Drugi a nipošto ne manji krivci su u uredima  Vlade. Što je radio ured predsjednika vlade i njegov predstojnik? Taj neprofesionalizam u savjetodavnim i stručnim tijelima vlasti u Hrvatskoj je upravo frapantan i ne vodi ničem dobrom. No taj segment određuje i izvršna vlast i nije jasno kako naše političke elite imaju potrebu slabo ekipirati, do mizerije, administrativni kapacitet svojih ureda, kao i svoj savjetodavni segment.

Predsjednica Republike Hrvatske u jednoj čudnoj posjeti SAD-u, dala je izjavu otprilike kako želi postići da hrvatska politika više ne slijedi nego da proaktivno vodi. No slika ograde Bijele kuće ovu izjavu dovele su do besmisla. Nije jasno zašto je baš predsjednica morala ići na razgovor s pokojim kongresmenom ili u Atlantsko vijeće ili u RAND ili drugdje, to je mogao učiniti i savjetnik ili u suradnji s ministarstvom vanjskih poslova, ovako to izgleda kao neprofesionalizam. Jednostavno ured predsjednice trebao je Hrvatskoj javnosti komunicirati značajke putovanja i dati ključne informacije, kako ne bi došlo do glasina i  prijave Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa

Prije nekog vremena Premijer je u jednom priopćenju za tisak, pred Božić, izjavio kako je stav Vlade, poslije nepovoljnog rješenja arbitraže, koje nigdje javno nije obznanjeno, kako će  krenuti u otkup cijelog paketa INA-e, od mađarskog MOL-a. Uz to je rekao kako otkup neće opterećivati proračun tj. uvećavati javni dug. Nakon nekoliko dana puštena je informacija kako Vlada razmatra prodaju četvrtine HEP-a za kupovinu dijela INA-e.

Razvila se polemika i kritike. Pa zato baš u vezi s tim treba reći, kako je za donošenje velikih i teških odluka, potrebno povjerenje i politički kapital. To je jedna od loših odlika našeg političkog sustava, nepovjerenje u političke aktere i stoga ne može svatko donositi velike odluke. To posebno važi za naše najveće stranke, pa stoga svaku odluku ili potez valja kvalitetno komunicirati, a za to je opet potreban kvalitetan Vladin ured. Jednostavno javnost od hrvatske Vlasti traži, da Vlast radi svoj posao i to profesionalno.

Na kraju Božićnog ozračja Patrijarh Irinej je progovorio o odnosu Hrvata i Srba, Republici Srpskoj i Kardinalu Stepincu u Jutarnjem listu. Jednostavno se ne može ostati ravnodušnim na njegovo pismo koje se čitalo za Uskrs u pravoslavnim crkvama u dijelu gdje se kaže „ ako jedni drugima ne oprostimo, neće se ni nama oprostiti, a ako osuđujemo, već smo sami osuđeni“. Pa je onda istina oprezno upozorio na išarane pravoslavne crkve uvredljivim natpisima.

Sada se treba pitati zašto u Hrvatskoj ne postoji novinar, koji bi rekao, Vaša Svetosti ili kako drugačije, da li možda znate koliko je crkava vjernika katolika ostalu u toj Krajini poslije 95. Ako mislite da je pitanje preteško, treba reći, jako malo …. malo. Crkva u Plaškom je jedna rijetkost, a na mjestu npr. crkve u Okučanima niknuo je stočni sajam.  Ili koji bi pitao gospodine Pupovca kako ste mogli dozvoliti ovakvu Božićnu čestitku Hrvatskim vjernicima, bježao on iz studija ili mikrofona ili ne, jer i bježanija je stav tj. komunikacija. Kako bi lijepo bilo da su  u jedinstvu Srbi i Hrvati mogli zajedno krečili sve išarane crkve, svim sredstvima unatoč.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

SPC, MILORAD PUPOVAC, VLADA, HDZ, DARKO MARINAC, KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ