Mislav Miholek

PANONSKI VIDICI: Iza nas je politički teška godina, rastu populisti, a nitko ništa ne čita

Trenutna svjetska nevolja proizlazi iz čudnovatog braka krupnoga kapitala i salonske ljevice. Salonska ljevica patološki mrzi nacionalne države.

Piše: Mislav Miholek

Godina iza nas bila je teška za cijeli svijet, pogotovo u političkom smislu. Lijeve elite čude se pred maršom desnih, ali i lijevih populista. Da američka demokratska elita nije prčkala po izbornom procesu, pitanje izbora bilo bi između Trumpa i Bernija. Ono što se prešućuje, njihovi programi nisu toliko različiti koliko se čine, usmjereni su prema uništenoj srednjoj klasi.


Ovdje u Hrvatskoj bili smo godinu i pol u neprekinutom izbornom procesu. Padale su kapitalne političke glave. Sjajan igrač iz pozadine, Tomislav Karamarko nije se snašao u igri interesa lobija i vanjske diplomacije. Kao moralna zadovoljština ostaje mu činjenica da je bio u pravu da se trebalo dogovarati s Mađarima. Karamarko jednostavno nije imao lice koje bi mase obožavale. Andrej Plenković nije također nešto pretjerano karizmatičan, ali ima jednu jako važnu crtu, donosi smirenje. Plenković je cool lik. Zamjena na čelu desnice je najvažniji događaj u prošloj godini, a za sad, premijerova budućnost je sjajna.

Manjinski dio desnice ne može dalje od NDH i od ustaša. Problem u toj desnici je da je neuka i nepismena.

Andrej Plenković miljenik je starih sila u HDZ-u. Zapravo, ima dosta sanaderovskog u njemu. Ali to je jedini način da se država pacificira od luđačkih ideoloških sukoba, to je jedini način da ljevica na vidi ustaše u svemu što miriši na hrvatsko. Izgleda da uvijek mora HDZ poklopiti desnicu koja je desnija od HDZ-a. Iskreno, bilo bi lijepo da uz HDZ postoji još jedna desna stranka, čisto zato da postoji zdrava konkurencija. To je kao ona luda činjenica da ako dva kioska stavite jednoga do drugoga, bolje posluju nego da su sami. Isto tako bi bilo puno bolje stanje na hrvatskoj desnici da postoje dvije jake desne stranke.


Ali ovaj manjinski dio desnice ne može dalje od NDH i od ustaša. Problem u toj desnici je da je neuka i nepismena. Jer da išta hoće čitati, onda bi uzeli madridska izdanja Hrvatske revije i vidjeli što su pisali ljudi koji su bili u političkom i vojnom aparatu NDH. I vidjeli bi da je većina ljudi koji su bili nešto u NDH, koji su se borili za NDH, da su se odrekli Pavelića, odrekli Jasenovca i u krajnjoj liniji odrekli su se ustaštva. Zašto? Čitajte Tuđmana, čitajte Gotovca, čitajte bilo što, sve će vam biti jasno. Dokle god 'desničari' budu 'brijali' na NDH, neće proći izborni prag.

Da baš nema pretjeranog razuma i na ljevici, pokazuje pojava tzv. Nove ljevice i Dragana Markovine. Lijevi ekvivalent ustaša sa svojim penzionerskim društvom koje cendra za Jugoslavijom, organizirao je alternativnu stranku SDP-u. Davor Bernardić, unatoč svim problemima koji napadaju SDP (a ima ih mnogo), može biti sretan da mu je Markovina konkurencija. Nova ljevica duboko je zakopana u prošlosti, zajedno sa svojim filoustaškim pajdašima. Kakvi radnici, kakva radno pravo, to je sve zastarjelo. U najboljoj maniri europske i američke ljevice, neprijatelj broj jedan je Isus Krist. Tj. Crkva. Ali kako je Crkva Tijelo Kristovo, dakle neprijatelj je Isus. I naravno radnici. Jer ne prihvaćaju genijalne zamisli koje nudi salonska ljevica.

Da baš nema pretjeranog razuma i na ljevici, pokazuje pojava tzv. Nove ljevice i Dragana Markovine. Lijevi ekvivalent ustaša sa svojim penzionerskim društvom koje cendra za Jugoslavijom.
 

Trenutna svjetska nevolja proizlazi iz čudnovatog braka krupnoga kapitala i salonske ljevice. Salonska ljevica patološki mrzi nacionalne države, koje su navodno slučajno nastale povijesnim razvojem, tek nakon Francuske revolucije. Ali zajednički identitet baziran na narodnoj bliskosti i teritorijalnoj povezanosti malo su stariji od 1789. Židovi su živi dokaz što znači povezanost zemlje i narodnosti. Odabir Donalda Trumpa potvrđuje tu činjenicu, dovoljno je pogledati tko je glasao za njega. Bijeli američki radnici, oni koji Ameriku osjećaju starosjedilačkome.

Salonska ljevica je žrtvovala radništvo u ime krupnoga kapitala i ova godina najbolje svjedoči što se dogodi kada se države odreknu socijalnog blagostanja. Preveliki sustavi jednostavno ne funkcioniraju. Ujedinjena Europa nacija itekako ima smisla, jer meni srce zaigra kada čujem Odu radosti, ta njemačka popevka jednako je moja, kao što je od nekoga Nijemca ili pak Austrijanca. Ali, taj Europljanin nije moguć bez toga da sam Hrvat.

Ova godina je najbolje pokazala da uništavanjem nacionalnih država i države blagostanja može se samo dignuti ekstremnu desnicu. Hrvatska je sretna zemlja jer ustašoidi i društvo Dragana Markovine ne mogu nikako preći izborni prag. Ipak ima nešto u glasačkim glavama ove prastare zemlje.