Mislav Miholek

PANONSKI VIDICI: Lijevi naivci u Hrvatskoj i dalje ponavljaju KOS-ovske budalaštine

Zastava o kojoj je riječ nije ustaška, već je prva zastava Republike Hrvatske u SFRJ, koja je bila u službenoj upotrebi od srpnja 1991. do kraja te iste godine. Ista se zastava koristila u međuratnoj emigraciji, ne nosi nikakve ustaške simbole, korištena je od svih hrvatskih organizacija, masovno je prihvaćena od naroda 1990.

Piše: Mislav Miholek

Ako je nečega nedostajalo u bivšem režimu i u bivšoj državi, onda je to bila zdrava doza samokritike. Moglo se udariti po onim blesavim lokalnim sekretarima koji su stvarno pretjerali u hapavanju društvene imovine na sitno, ali ne dao ti dobri Bog da se dirnulo u Tita ili po JNA. Protivnika nikada nije nedostajalo, bilo da je riječ o vanjskom ili unutarnjem neprijatelju, a ono od čega stvarno boli glava činjenica je da više od 25 godina poslije pada komunizma, neki mediji u Hrvatskoj i dalje se ponašaju kao da su produžena ruka Saveza komunista, kao da je glavni grad Beograd, a sve što miriši na hrvatsko jednostavno se mora medijski zatući.

Prema političarima na najvišim položajima ne treba imati milosti. Predsjednica nikada nije ustrojila Kabinet za mlade i to joj stvarno treba prigovarati. Premijerova porezna reforma očito pogoduje onima s višim plaćama, ali udarati po Kolindi Grabar-Kitarović i po Andreju Plenkoviću zbog vanjske politike mogu samo naivci ili zlonamjernici, trećega nema.

Iako je to mnogim Jugoslavenima teško za probaviti, RH je 2009. ušla u NATO, RH je 2013. ušla u EU.


Hrvatska kao zemlja i politički entitet pripada Zapadu od 879. To je doba kada Mađara nije bilo u Panoniji, a nešto slično što bi se moglo zvati protorusija u državnom još nije ni postojalo. Hrvatska je kao dio Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva bila dio Zapada, Hrvatska kao dio Habsburške Monarhije također je bila Zapad, čak pod Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatska je bila Zapad. Nikakav Istok, nikakva turska provincija, nikakva ruska gubernija, nego politički entitet na Zapadu.

Iako je to mnogim Jugoslavenima u hrvatskom javnom prostoru teško za probaviti, RH je 2009. ušla u NATO savez, RH je 2013. ušla u EU. Ta dva događaja, pogotovo onaj prvi, smješta nas na Zapad, smješta Hrvatsku kao saveznicu zemalja Zapada, primarno SAD-a. Ne postoje nikakvi Nesvrstani, prijatelj Hrvatske Boris Jeljcin odavno je mrtav, postoji real-politika u kojoj Vladimir Putin sustavno destabilizira Europsku uniju s korisnim budalama u obliku ekstremno-desnih stranaka, ali također tu su ljudi koji iz ideala zastupaju ruske interese, kao što je Ivan Pernar. Jednako se tako po kuloarima već dugo priča da postoji više desetaka hrvatskih novinara koji pišu pozitivno o Rusima, a ne rade to baš iz ideoloških i sentimentalnih razloga, već iz vrlo konkretnih. Kakvih, nije teško za pogoditi.

Najnoviji izmišljeni skandal o navodnoj ustaškoj zastavi u Kanadi i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović primjer je medijskog smeća koje je plasirao u devedesetima KOS kroz grupu Labrador i operaciju Opera Orientalis. Zastava o kojoj je riječ nije ustaška, već je prva zastava Republike Hrvatske u SFRJ, koja je bila u službenoj upotrebi od srpnja 1991. do kraja te iste godine. Ista se zastava koristila u međuratnoj emigraciji, ne nosi nikakve ustaške simbole, korištena je od svih hrvatskih organizacija, masovno je prihvaćena od naroda 1990. i mnoge su je postrojbe neslužbeno koristile čak i u Oluji. Zastava nije protuustavna, niti je na bilo koji način protupravna. Samo za Jugoslavene i neuke budale ta zastava može biti ustaška.

To što je taj nacionalni interes ujedno protivan interesu Rusije, očito nekim ljudima u Hrvatskoj dobro dođe.

Plenković ode u BiH, govori o europskoj perspektivi te napaćene zemlje, obećaje pomoć, a već drugi dan se pohapse pripadnici HVO-a, a taj isti HVO se sustavno sotonizira u dijelu hrvatskih medija, sve za korist onima koji bi htjeli da je polovica BiH ruska gubernija ili da je cijela zemlja dio Erdoganova carstva. Premijer Plenković ode u prijateljsku Ukrajinu, čiji istočni dijelovi su okupirani od strane ruskih četnika, a odmah krenu sinhronizirani napadi ruskih diplomata i dijela domaćeg novinstva na njega. I premijer i predsjednica dobri su diplomati. Mediji u Kanadi i u Ukrajini vrlo pozitivno su pisali o njihovom boravku u tim zemljama, jedino dio medija u Hrvatskoj suze roni.


Za vrijeme dvojca Josipović-Milanović, vanjska politika nije postojala, Vesna Pusić bila je fikus na Zrinjevcu. Hrvatska konačno ima jaku vanjsku politiku, Hrvatska ima stav, Hrvatska zna tko su joj prijatelji u svijetu i jačaju se veze s njima, nacionalni interes je bitan. To što je taj nacionalni interes ujedno protivan interesu Rusije, očito nekim ljudima u Hrvatskoj dobro dođe da napune svoje kućne budžete. Kako Beograda nema, očito da se dio Jugoslavena prešaltao na Moskvu.

Sve ovo nije ništa čudno, Mojsije nije uzalud svoj narod vukao 40 godina po Sinaju, teško se riješiti starih navika. Još samo 14 godina, pa će možda i Jugoslavenčad odumrijeti u javnom prostoru, pa nećemo slušati napornu kuknjavu koja vidi ustaše u svemu što misli i djeluje imalo prohrvatski.