Mislav Miholek

PANONSKI VIDICI: Ivan Pernar nije glas svoje generacije

Najveći populist u Hrvatskoj zadnjih deset godina bio je don Ivan Grubišić, dakle katolički svećenik. Obećavao je brda i doline, ušao u Sabor i napravio jedno veliko ništa.

Piše: Mislav Miholek

Ove nedjelje kod Aleksandra Stankovića možemo očekivati Ivana Pernara. Za obiteljskim objedom zadnje vrijeme jako blagi Aca Stanković probat će piknuti miljenika medija. Jer nema vijesti koja nije povezana s poštovanim zastupnikom Pernarom, a da se dobro ne čita. Zaista, sve što objavimo na ovom portalu, a ime veze sa šefom Živoga zida, imat će uvijek barem malo bolju čitanost nego ostale vijesti.

Kažu ankete da popularnost Živom zidu pada. Analitičari tvrde da je Pernar uzrok tome. Ivan Sinčić je blag čovjek. Možemo ga vidjeti u Saboru kako se nježno brine za svoga sina i kako ga pazi. S druge strane imamo Pernara, koji je jednako tako otac, ali živi vrlo daleko od svoga djeteta. No dobro, to su privatne stvari i ne trebaju nas se ticati. Ali svakako se mora uočiti da su blagost i mirnoća Ivana Sinčića u koliziji s eksplozivnom ličnošću Ivana Pernara. I stvarno ima logike da je Živi zid rastao uz pomirljivog Sinčića, a da pada uz nepredvidljivog Pernara.

Ivan Pernar nije nikakvo novo lice. Svi mi rođeni u osamdesetima u glavnom gradu vidjeli smo ga puno prije nego što je nastao Živi zid. Nije bilo javnoga skupa bez toga čovjeka. Čak je uživao upadati na teološke fakultete u Zagrebu i širiti svoju vjersku istinu.

Ono od čega se Ivan Pernar razlikuje od svoje većine, činjenica je da je političko-aktivistički izrastao u protestantskom miljeu, u onom najekstremnijem dijelu, kod adventista, pučki više znani kao subotari. Kao i svi hrvatski populisti, Pernar je učio zanat u crkvenim krugovima. Uostalom, Milan Bandić je u isto vrijeme bio komunist i vjeroučitelj za bivše države, Kerum je planirao dignuti gigantski križ na Marjanu. Najveći populist u Hrvatskoj zadnjih deset godina bio je don Ivan Grubišić, dakle katolički svećenik. Obećavao je brda i doline, ušao u Sabor i napravio jedno veliko ništa.

Pernar je probao mnoge političke opcije. Bio je hadezeovac. Kad mu to nije uspjelo, prešao je u zelene, gdje je letio van zbog svojih tvrdih stavova spram LGBT zajednice, a nepismeno pravilo je da su LGBT zajednica i zelene opcije u simbiozi, ali Pernar, kao dobar adventist nije mogao pristati na toleranciju.

Pernar je probao mnoge političke opcije. Bio je hadezeovac. Kad mu to nije uspjelo, prešao je u zelene.

 

Iskreno, volim svoju generaciju iz osamdesetih, moguće da sam subjektivan. Ali, mi smo imali toliko nesreće, najsličniji smo onima rođenima u tridesetima godinama dvadesetog stoljeća, koje je zadesio Drugi svjetski rat. Netko rođen 1934. imao je sedam godina 1941. Netko kao ja, koji je rođen 1984., imao je sedam godina 1991. Zajedničko je objema generacijama da se sjećaju rata u detalje, kao i svi ostali rođeni u tridesetima i osamdesetima. Težak je to križ, ali i veliki blagoslov. Naime, obje generacije su naučene ratničko-ratnoj disciplini. Ove iz devedesetih pamte čuveni paket za skloništa. Petit beurre keksi, porcija dvopeka, jedna boca Radenske i deka. Većina generacije nije doživjela sudbinu djece Vukovara ili Drniša, ali ipak nose svoje traume.

Hrvatska nikada nije imala bolje obrazovane generacije, nikada nije imala više radišne generacije, nikada nije imala generaciju koja doslovce često radi bez plaće ili radi za mizerno malu plaću. Generaciju odlikuje radišnost, hrvatstvo i nepokolebljivo poštenje.

Zbog svega toga, dobar dio generacije je emigrirao jer želi raditi i želi raditi pošteno. Nisu otišli jer ne vole Hrvatsku. Štoviše, druže se međusobno  i dalje u inozemstvu. Znaju tko su i što su. Osječki sjajni punkeri Gužva u 16-ercu trenutno su na irskoj turneji.

Ivan Pernar je Jugoslaven. Samo potražite njegove nastupe za bošnjačke i RS medije po Youtubeu. Hrvatska njemu ne znači ništa pretjerano. Dok radišne generacije iz osamdesetih idu trbuhom za kruhom, a pritom pate za Domovinom, Ivan Pernar prodaje bosanskohercegovačke Hrvate za Putinovu korist kod Senada Hadžifejzovića, koji je na ti s Miloradom Dodikom. Generacije iz osamdesetih vjeruju u Zapad, pa stoga idu u Kanadu, Irsku i Njemačku, Pernar vjeruje u Putina i Rusiju. Pernar nije glas generacije, on je negacija svoje generacije u svakom pogledu.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, živi zid, sabor, ivan pernar