Kolumne

STRUČNA POLITOLOŠKA ANALIZA: Trumpova pobjeda ne predstavlja kraj svijeta

Trump, kao 'nesistemski čovjek', zapravo je u dobroj poziciji riješiti neke krize gdje je američka politika došla do zida (Sirija, Ukrajina) i gdje su određene promjene nužne. Njegove kritike NATO saveza i Europske Unije, iako u mnogočemu pretjerane, mogle bi pokrenuti nužne promjene unutar tih organizacija.

Piše: Nikola Kovač

Suprotno očekivanjima i najavama velike većine političkih analitičara te rezultatima predizbornih i izlaznih anketa, Donald Trump izabran je za novog 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. To je uspio nasuprot neviđenoj medijskog harangi koja je trajala gotovo cijelu kampanju i koncentrirala se prvenstveno na Trumpove privatne skandale. Izgleda kako su ti medijski napadi bili ne samo neučinkoviti već i kontraproduktivni.

Prvi članak o američkim predsjedničkim izborima napisao sam nakon prve debate, rekao sam kako je, usprkos proglašenoj pobjedi Hillary Clinton u očima svih medija, Trump bio uspješan u slanju svojih poruka o ekonomiji i vanjskoj politici svojem ciljanom biračkom tijelu, te da ga s obzirom na jedinstvenost njegove kandidature nipošto ne treba otpisati. Trump je daleko premašio i te prognoze te izbore zapravo osvojio u tradicionalnom demokratskom teritoriju tzv. ''rust beltu'', osvojivši tako u tom dijelu SAD-a, i Wisconsin, Pennsylvaniu te zasada Michigan koje republikanci nisu osvojili najmanje od 1988 (neke čak od Ronalda Reagana) i u kojima se prednost davala Hillary Clinton.

Također, dobivena je i Florida gdje velika izlaznost latinoameričke populacije nije dovoljno pogodovala Hillary Clinton, štoviše Trump je dobio veći postotak manjinskih glasova od Mitta Romneya 2012. Tu su važnu ulogu odigrali glasovi etničkih Kubanaca nezadovoljnih uspostavljanjem diplomatskih odnosa između Obamine administracije i Castrove Kube. Općenito se može reći da su na nacionalnoj razini podbacila očekivanja demokrata o dominaciji u glasovima žena i manjina gdje su razlike u korist demokrata bile puno manje od najavljivanih.

Trumpova pobjeda u mainstream medijima dočekana je naravno s konsternacijom koja je išla do apokaliptičnih razmjera, u skladu s njihovim cjelokupnim odnosom prema Trumpovoj kampanji. Takve reakcije su naravno površne, pretjerane i nevjerojatno iritantne. Donald Trump je izabrani predsjednički kandidat republikanske stranke, iza sebe ima jedan dio republikanske baze s ne toliko radikalnim stajalištima (počevši od budućeg potpredsjednika Mikea Pencea), te ima sličan sastav Kongresa (dakle republikanska većina sastavljena od gotovo istih ljudi kao prije od kojih mnogi nisu previše podržavali Trumpa). Stoga, Trump će kao predsjednik ulaziti u mnoge kompromise, ali i svojim izborom definitivno promijeniti retoriku republikanske stranke, pogotovo zbog činjenice da je pobijedio s netradicionalnim republikanskim glasačima i temama.


Poraz Hillary Clinton još je jedan poraz globalnog statusa quo nakon ''Brexita'' i sve većih uspjeha antisistemske desnice i ljevice diljem Europe. Ono što je zajedničko svim tim pokretima jest obraćanje gubitnicima globalizacije i prevladavajućeg oblika globalne ekonomije.

Najveći i najteži izazovi biti će mu oni domaći, zbog kojih je izabran; vraćanje industrijskih poslova u SAD. To je u SAD-u lakše napraviti nego u Europi, ali u vrlo ograničenoj mjeri budući da je globalizacija samo dijelom proizvod politike a dijelom tehnološkog napretka koji je nezaustavljiv, te tek treba vidjeti kakve promjene trgovinske politike treba očekivati od Trumpa. Od ostalih stvari, realno možemo očekivati ukidanje Obamacarea (plemenite ideje koja se pokazala puno skupljom od najavljivanog) budući da je to republikanska većina pokušavala kroz kongres. S ideološke strane, iako bi neki naši novi konzervativci očekivali neku vrstu konzervativne revolucije, Donald Trump nije nikakav konzervativac te će tu teško biti većih promjena. Imigracija će zasigurno biti zanimljivo pitanje, iako je iz prvog Trumpovog govora nakon pobjede očito kako zauzima puno pomirljiviji stav nego u kampanji.

Ono što je nama najzanimljivije je vanjska politika koja rijetko odlučuje kod američkih glasača. Trumpove izjave o vanjskoj politici uzrokovale su velike potrese u medijima i europskoj javnosti. Postoji opravdan strah od svojevrsnog zanemarivanja Europe s jedne strane, a s druge strane jačanja globalne nesigurnosti. Sjedinjene Američke Države možda se ne može nazvati jedinom silom na svijetu, ali ostaju najjače u svim elementima moći (od vojne preko ekonomske do političke i kulturne), tako da je vanjska politika SAD-a ključna za cijeli svijet. Svijet si ne može priuštiti izolacionistički i neaktivan SAD, ali teško je vjerovati kako će do tog ekstrema doći, usprkos Trumpu.

Trump, kao ''nesistemski čovjek'', zapravo je u dobroj poziciji riješiti neke krize gdje je američka politika došla do zida (Sirija, Ukrajina) i gdje su određene promjene nužne. Njegove kritike NATO saveza i Europske Unije, iako u mnogočemu pretjerane, mogle bi pokrenuti nužne promjene unutar tih organizacija (priče o reformi NATO saveza i većem doprinosu europskih saveznica su realne i traju dugo prije Trumpa), a teško je vjerovati kako će mu politički sustav dozvoliti preveliko povezivanje s Rusijom, koje predstavlja razlog za zabrinutost. Dakle, uz sav njegov temperament i očito nepoznavanje nekih elemenata politike, Trump je, uz dobar tim, u poziciji donijeti neke pozitivne promjene.

Na kraju, poraz Hillary Clinton još je jedan poraz globalnog statusa quo nakon ''Brexita'' i sve većih uspjeha antisistemske desnice i ljevice diljem Europe. Ono što je zajedničko svim tim pokretima jest obraćanje gubitnicima globalizacije i prevladavajućeg oblika globalne ekonomije koji su postali najmotiviranije glasačko tijelo u zapadnim demokracijama. Pobjede tih opcija znak su da se te ljude predugo ignoriralo i da su globalnom sustavu potrebne izvjesne promjene. Pri tome treba biti svjestan da je riječ o sustavu koji je, usprkos svim svojim manama, donio najveći napredak čovječanstva u povijesti, te da bi radikalne promjene bile kontraproduktivne.

Francis Fukuyama, koji je u svom slavnom djelu ''Kraj povijesti i posljednji čovjek'' proglasio konačni trijumf liberalnog kapitalizma kao univerzalne ideologije, 2012. u magazinu Foreign Policy objavio je tekst pod naslovom ''Budućnost povijesti'', gdje esencijalno ostaje kod svoje tvrdnje iz kraja hladnog rata, ali otvara prostor za novu interpretaciju liberalnog kapitalizma vezanu za nacionalizam; veću demokratsku kontrolu nad tržišnim procesima i jačanje srednje klase oslabljene ekonomskom krizom iz 2008. 

Može se reći kako postoji šansa za pozitivne globalne promjene u tom smjeru usprkos ponešto generiranom, ponešto realnom strahu od populizma. Kombinacija reformskih poruka Donalda Trumpa i snaga statusa quo koje će ga zadržavati mogla bi rezultirati i nekim ograničenim pozitivnim promjenama usprkos sasvim očitim Trumpovim nedostacima. Promjene ne predstavljaju nužno kraj svijeta, a činjenica kako se one u demokraciji događaju je zapravo odraz postojanja kritične mase nezadovoljnih prevladavajućim sustavom.

*Nikola Kovač je magistar politologije i međunarodnih studija.
Diplomant je Sveučlišta Old Dominion u Virginiji, u SAD-u.