Komentari

BIRANJE SURADNIKA: Slatke muke mandatara Andreja Plenkovića

Novi mandatar i izborom ministara iskazuje političku volju za promjenama. Ova vlada biti će uspješna, ne samo zbog svoje stabilnosti uslijed ruku u Saboru, nego značajnije zbog političke volje za...

Piše: Darko Marinac

Andrej Plenković kao predsjednik HDZ-a i kao relativni pobjednik nedavnih izbora, skupio je  91 potpis za sastavljanje Vlade i tako postao mandatar 14. Hrvatske vlade. On kao diplomat, najvjerojatnije je obučavan i pregovaranju. Pregovore sa potencijalnim partnerima u Vladi držao je što moguće više izoliranim od javnosti dok nisu bili gotovi.

No, ipak moglo  se čuti kako pojedini manjinski zastupnici potpise uvjetuju neimenovanjem Hasanbegovića za ministra kulture. Njemu se ipak najviše zamjera što je nekim civilnim udrugama smanjio sredstva. Što se toga tiče, treba reći kako je izgledno kako su on i kratko trajni ministar branitelja Crnoja iskorišteni kao svojevrsna domovinska dimna zavjesa za branitelje kako bi ih se prevelo žedne preko vode, a glavne političke sadržaje usmjerilo prema pojedinačnim i interesima manjih skupina. Ali, isto tako treba reći kako je preveliki dio civilnog sektora javnim novcem pretvaran u civilne legije jedne političke opcije i kako svojevremeno dobar dio udruga,  nije funkcionirao kao nevladine, već kao provladine udruge.

U vremenu pred izbore u SDP-u, HDZ je imao neuobičajeni mir za pregovore, sporadično bi se oglasili na sreću, vanjski ometači pregovora. Plenković je u više navrata rekao kako je HDZ-u, MOST glavni, znači strateški partner. No stvar nije tako jednostavna. On je tek i može se reći iznenadno došao na čelo stranke, koja je devastirana pojedinačnim i grupnim interesima, i koja gotovo nije imala zamaha za političko djelovanje, a kamo li za pobjedu na izborima. Tek ustoličen Plenković već je odnio jednu značajnu izbornu pobjedu, no ipak relativnu. Moramo se pitati što bi bilo da nije bilo onog mrcvarenja sa ostavkom bivšeg šefa HDZ-a.

Tako se sada javljaju oponenti koji, ako i nisu mogli utjecati na  pregovora s MOST-om, ali sigurno su protiv stanja gdje će MOST biti strateški partner. Ove oponente možemo podijeliti na vanjske i unutrašnje, one unutar stranke. Oni su svako malo govorili kako ima alternative, kako se može i bez MOST-a. Te grupice unutar HDZ-a nikada se nisu pomirile s novostima u stranci i instinktivno osjećaju kako se njihovo haračenje strankom primiče kraju.

Po prvi puta može se reći HDZ ima veći koalicijski potencijal od SDP-a, ali i općenito, pa su stoga i nevjerojatne bile glasine o tome kako je MOST napustio pregovore. No, ne može se reći iz kojeg je tabora ta vijest, iz stranke ili njenih bivših partnera ili od političkih oponenata. Iz HDZ-a se svako malo moglo čuti, možemo i bez MOST-a i sl. No gotovo se sa sigurnošću može reći kako iz suparničkog tabora dolaze teze objavljene u nekim dnevnim novinama, kao Plenkoviću nije do reformi već se drži MOST-a, kako bi mijenjao stanje u HDZ-u.

Mora se priznati kako ovo zadnje nije posve bez istine, ali drugačijim redoslijedom. Pojednostavljeno MOST je  slijedom okolnosti ili providnosti svejedno, ispao popravljač HDZ-a, a kao takav njegova kreativna i reformska ekstenzija. Novi predsjednik HDZ-a, vjerojatno će morati mijenjati neke ljude u stranci, a time i stranku, kako bi kako kaže kolega Klarić mijenjao Hrvatsku. On će morati na jedan način zadovoljiti dvije različite skupine, prvu koja je priželjkivala i dočekala novi HDZ i tzv. tvrđu struju koja priželjkuje lustraciju, čeka osude i istraživanje grobišta poslije Drugog svjetskog rata i kojoj je Domovinski rat ishodište moderne hrvatske države. Ipak, ne treba zaboraviti osiromašene, besposlene, ovršene i blokirane kojih je u Hrvatskoj sve više.

U biranju suradnika predsjednik HDZ-a, do sada nije imao poteškoća, no u sastavljanju Vlade moglo bi ih biti, odnosno u Vladi bi se mogli naći ljudi koji nisu kompatibilni tj. ne mogu ići zajedno. Ne bi bilo dobro kada bi se po drugi puta izostavio general Krstičević kao ministar obrane, kao što je bio izostavljen iz prošle Vlade, a prije toga je bio u HDZ-ovom Odboru za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove. Veliki dio javnosti sigurno se sjeća kako je njega predsjednik Mesić prisilno umirovio 2000 godine, nakon javnog pisma-apela sedam hrvatskih generala. Nekako je teško zamisliti kako bi on mogao surađivati s nekim tko je bio šef Mesićeva ureda i koji je javno iznosio mišljenje o tom pismu i kao državni tajnik.

Možda  treba reći i razlučivati slijedeće kako, treba razlikovati ono što se kolokvijalno kaže briselski dečki, pa ih je podrugljivo se oslovljavalo kao briselski Zoka i briselski Plenky, kao nešto u biti pozitivno jer se radi o tome kako se profesionalno poznaju europske politike. No imali smo pojavu brisanja prošlost kroz jednu briselizaciju prije članstva u NATO-u i EU, tada su u različitim pred pristupnim administrativnim ulogama, razni ljudi odlazili u Bruxelles i tamo dobili nova odjela, kao briselski dečki oni su bili upoznati s ovim i onim i kao takvi postali potrebni i nedodirljivi, a vrlo kreativno su pisali svoje životopise.

Ali oni kao takvi u bilo kojem bi se sustavu našli,  bili bi gnjilo voće, neupotrebljivi, niti za kompot. Pošto su oni zatvarali sve pristupe koji bi prikazivali i ugrožavali njihove pozicije, tako je npr. gotovo bio zapriječen pristup u Atlantsko vijeće Hrvatska i tada u vrijeme prije pristupa, nije se moglo učlaniti u tu udrugu, niti mu prići, dok ste u isto vrijeme, kao hrvatski građanin mogli komunicirati sa sukladnim udrugama iz regije, koje su bile znatno dalje od članstva.

Pored svega ovdje treba reći, kako svaka ozbiljnija zemlja ne mijenja ministra vanjskih poslova ako nema ozbiljnih razloga, svako malo, posebno ako je iz iste stranke koja je participirala u prošloj vladi. Treba se samo nadati kako će snažna politička volja za borbu protiv korupcije i sređivanja stanja u pravosuđu uspjeti nadoknaditi oskudno iskustvo ministra Ante Šprlje. Branitelji kao jedna često politički iskorištavana, a zapuštena populacija, jednostavno zaslužuju jednu od živih legendi Domovinskog rata Tomu Medveda kao ministra branitelja. On je smirio situaciju s braniteljima, i započeo ozbiljan rad s problemima branitelja. Osim toga njegova predanost i usredotočenost na zadaće i probleme u domeni njegovog ministarstva je najbolja reklama za stranku, a i u radu Vlade zasigurno će davati pozitivne učinke. Reći će neko dva generala u Vladi, no problem je i neprirodno je stanje, ako u njoj gotovo ne bude žena.

Novi mandatar i izborom ministara iskazuje političku volju za promjenama. Ova vlada biti će uspješna, ne samo zbog svoje stabilnosti uslijed ruku u Saboru, nego značajnije zbog političke volje za odlučnu borbu protiv korupcije, promjene u obrazovanju, stvaranju uvjeta za razmah gospodarstva, posebno malog i srednjeg poduzetništva i otvaranja društva i institucija građanima tj. rad na svojevrsnoj doktrini integriranog društva, otvarajući institucije svojim građanima

Na kraju, novi predsjednik HDZ-a, za vrlo kratko vrijeme uspio je učiniti HDZ poželjnim koalicijskim partnerom, i otkada postoji ova stranka ona sada ima najveći koalicijski kapacitet, no njegov posao u stranci ni izdaleka nije gotov.


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

andrej plenković, hdz