MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Vruće političko ljeto u Hrvatskoj: Trideset u hladu, predizborna kampanja je u gradu

MOST-u se ipak mora odati priznanje da je prodrmao političku scenu i ipak pokrenuo promjene.

Piše: Mislav Miholek

Političko ljeto uglavnom je dosadno. Svi političari pobjegnu nekamo na odmor. Nekakav dežurni ministar ostane u Banskim dvorima da lopovi ili strani investitori ne bi odnijeli zgradu Vlade, iako Banski dvori više vrijede emotivno Hrvatima, nego što financijski vrijede. Država i mediji stanu na dva mjeseca, a onda se od rujna sve nastavlja po starome. Ovo ljeto je drugačije.

Mnogi će proklinjati sudbinu, ponajviše kolege novinari i članovi političkih stranaka. Nitko nije očekivao ovako brze izbore, ali politička ispostava Katoličke crkve u Dalmaciji zvana MOST pokrenula je klupko događaja koji se ne mogu zaustaviti. Pisao sam da su novi počeci odlična stvar, da su jedna od biti kršćanstva, a HDZ je bez utega Tomislava Karamarka i MOST jednostavno živnuo. Doduše, bit će liberalnodemokratski tužno ako će Andrej Plenković biti jedini kandidat za predsjednika te stranke. Ako dvadeset i šest godina od uvođenja demokratskog sustava u Hrvatsku, jedna od dvije glavnih stranaka ne može iznjedriti barem dva kandidata, onda ispada da nismo došli daleko u prihvaćanju zapadnih i liberalnih načela na kojima počiva naš politički sustav. Jednostavno, konkurencija je zdrava, uvijek moraju postojati barem dvije, ako i ne tri opcije. Nisam član HDZ-a, ali s općehrvatskog pogleda, dajte ljudi barem dva kandidata. SDP to ima redovno ima, pa biste i vi trebali.

Kako piše kolega Klarić, SDP-u pojava Andreja Plenkovića nikako ne leži, jer nije tip koji će se zamotati u zastavu i s kvazipatriotskim retorikom. Najveća greška Tomislava Karamarka je u tome što je mislio da HDZ mora biti turbohrvatski, a još luđe da ga je u toj priči pred prošle izbore pobijedio Zoran Milanović, zamotavši se u hrvatske zastave, započinjajući sukobe sa Srbijom gdje se god moglo i predstavljajući sebe kao hardcore domoljuba, ali s antifašističkih pozicija. Alex Braun je pošteno zaradio svaku kunu. Sad treba vidjeti kakvu će kampanju napraviti SDP, jer HDZ je krenuo s puno lakšom retorikom, počevši od stranačkog gurua Milijana Brkića koji je neki dan u Splitu zvučao kao HSLS za vrijeme Franje Tuđmana, dakle srednjolinijaško-centristički. Što je sasvim u redu za Hrvatsku u godini 2016.

Sve je više izvjesno da MOST i Tim Oreskovich idu na zajednički nastup na izbore, uz fini push dijela Katoličke crkve u Hrvatskoj. Kao vjernik, kao katolik, smatram da je Crkva važna društveno-kulturna sila bez koje bi hrvatsko društvo bilo siromašnije, povijest Hrvatske isprazna, a Hrvati manje solidarni. Svaki put kada se Crkva u Hrvatskoj ide direktno petljati u politiku, to nije dobro. Naime, dovoljno je spomenuti da je na čelu Narodne stranke od 1860.-73. bio biskup Josip Juraj Strossmayer, čija koncepcija jugoslavenstva išla je nasuprot Starčevićevoj ideji nacionalne države po francuskom modelu. Dvije Jugoslavije raspale su se u najgorim ratovima, a hrvatski politički identitet je i dalje više-manje starčevićanski, naravno s jakim utjecajem Stjepana Radića, ali i Josipa Broza Tita.  Drugi primjer je Hrvatska pučka stranka (1920.-1929.), tipična klerikalna stranka pod kontrolom hrvatskih biskupa koju je Stjepan Radić uništavao na svim izborima. Politički koncepti koji su obje stranke zastupale, bili su i jesu štetni za Hrvatsku. Također, obje stranke nisu nikada imale širu potporu među stanovništvom . Alojzije Stepinac nije se petljao u stranačku politiku. Hrvati su vjernici, ali zbog Starčevića, Radića, pa i Broza, oni su jednostavno antiklerikalni. Ne mogu razumjeti što jednoj jakoj organizaciji, kao što je Katolička crkva, trebaju političke avanture. 

MOST-u se ipak mora odati priznanje da je prodrmao političku scenu i ipak pokrenuo promjene. Ako se HDZ zaista krene mijenjati, onda će se promijeniti i SDP. Možda ne u onom smjeru kako je to MOST htio, ali svaka promjena u hrvatskoj ustajaloj političkoj močvari je dobra. Možda se na jesen dobijemo dozu optimizma bez ustaša, partizana i svega toga kvazipolitičkoga folklora. 

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, ljeto, izbori, kampanja, vruće političko ljeto