Komentari

ANALIZA: Što propuštamo u ovom političkom kaosu ili utrci opozivima?

Dominantnim političkim akterima u nas, SDP-u, i HDZ-u smetaju te treće opcije jer tada nema pojave izborne volatilnosti.

Piše: Darko Marinac

Postoji opasnost da u ovim turbulentnim političkim vremenima u utrci opozivima, propustimo vidjeti što se događa, da od drveća ne vidimo šumu, ali i obrnuto.  Kao prvo rasplinula se politička ideja, eksperiment ili mantra o stručnoj vladi ili stručnom premijeru. Ta ideja često se mogla čuti u našem javnom prostoru, u posljednjoj predizbornoj kampanji, a  HDZ-u, naročito njegovom predsjedniku Tomislavu Karamarko stručna vlada i stručni premijer bila je stožerna komunikacijska misao.

 

Naravno on nije u tome bio sam i mnogi su u političkoj sferi kao i  komentatori političkih zbivanja tu ideju smatrali spasonosnom. To je imalo i svoju podlogu u tome što se nalazimo u gospodarskoj i ekonomskoj krizi, ali i društvenoj, a sada i u totalnoj političkoj krizi, koja je opet, ove svekolike krize i producirala.  No treba reći kako je ideja o stručnoj vladi i stručnom i nestranačkom premijeru našla na plodno tlo i zbog toga što je u hrvatskom društvu i kod građana vrlo nisko povjerenje u političke stranke, pa i u politički sustav. Tako da je došlo do jednog oblika zaobilaženja volje birača po tom pitanju i sad je samo pitanje kako će birači na to reagirati.

 

Već jedno duže vrijeme, zagovarana  tzv treća opcija opredmetila se ponajviše u Mostu nezavisnih lista, bez kojih više u Hrvatskoj nije bilo moguće oformiti Vladu. Njihov uspjeh vjerojatno je bio rezultat ponajviše kao njihov organizacijski  odmak od političkih stranaka u nas, s javnom percepcijom dominacije horizontalnije  organizacije nad vertikalnom koja je karakteristična za ostale političke aktere, gdje vodstvo ultimativno kontrolira članstvo posebno dužnosnike koje producira.

 

Kako je MOST nezavisnih lista poslije zadnjih izbora postao nezaobilazan politički akter kod sastavljanja saborske većine, prvo je SDP pregovarao s njima, a pregovori su naprasno prekinuti zbog jednog oblika političkog nagrizanja mosta tj. pokušaja krađe ruku u Saboru. Dominantnim politički akterima u nas SDP-u, i HDZ-u smetaju te treće opcije jer tada nema pojave izborne volatilnosti, mehaničkog prelijevanja dijela ideološki nevezanih glasova na drugu stranu kada jedna od ovih političkih opcija zakaže, po principu konačne sume. Treba još i dodati kako Most kao nova i još moću ne umrežena politička opcija izaziva neskriveni prezir kod etabliranih stranaka, posebno kada takva velika stranka sudjeluje u vlasti, a kada su ovi prvi tako blizu javnim dobrima.

 

Zanimljiva je činjenica kako su svi partneri domoljubne koalicije Most i Premijer tražili svojevrsni osigurač za i od svog političkog partnera ili od njegovog čelnika u traženju pozicije ministra unutrašnjih poslova ili ravnatelja SOA-e.  U svom obraćanju Tomislav Karamarko je izrazio bojazan da se obavještajne službe i DORH ne bi po njemu uključile u političku krizu u preslagivanje u Saboru. Te oprečne pojave jednostavno usmjeravaju na to, kako se vrlo vjerojatno radi o komunikacijskoj tehnici cijepljenja suprotnim stavovima.

 

Dalje predsjednik HDZ-a u svom obraćanju rekao je i kako je najavom opoziva povjerenja Premijera u Saboru htio postići i šok. Moramo se pitati zašto je prvi potpredsjednik Vlade  posegnuo za šokom javnosti, ali i HDZ-a. To je inače opisala  Naomi Klein u svojoj knjizi Doktrina šoka, kojom se uslijed šoka na društvo preskaču neke demokratske norme i ubrzano se provode neke društvene promjene, a koje bi  neke društvene skupine teško prihvatile.

 

U HDZ-u, sve više uslijed ukazivanja na  afere, dolazi do pojave  jednog oblika  političkog autizama, jer HDZ ne bi preživio još jednu političku propast, jer se ne želi priznati i vidjeti  problem. Zašto je  domoljubna dimna zavjesa? Po samoj uspostavi vlasti izveden je pravi juriš kao npr. kada je iskorišten kratkotrajni ministar branitelja i izveden  pravi desant na ministarstvo od strane stranačkog odbora za branitelje, branitelji su imali razloga biti nezadovoljni, no opisane radnje izazivaju u najmanju ruku dvojbe.

 

Usred političke krize i oprečnih izjava, ovakva Vlada sa svim akterima i sukobima u njoj, odjednom je sazvana i donose se odluke koje su primjerene vladi koja uživa potpuno povjerenje javnosti, nije se npr. na brzinu išlo u prijedlog  promjene ovršnog zakona nego u rješavanje članstva u nadzornom odboru INE, prodaju zemljišta i druge osjetljive teme. Zanimljivo je da je i HDZ-ovac Goran Marić to propitivao. To kao i odupiranje dijela članstva HDZ-a, koji nisu potpisali zahtjev za smjenom premijera kao i akcija HDZ-ovih parlamentaraca kojim apeliraju saborske zastupnike da to ne čine, dokazuje nam, kako stranke ne mogu ugasiti slobodno mišljenje kao i osjećaj za javni interes.  Neki dužnosnici u HDZ-u govore da treba slušati izabrana tijela stranke i vjerojatne su sankcije. No otpočetka je bilo jasno da ovakvi stranački izbori kakvi su i kako su provedeni  ne daju kakvoću kredibiliteta kakva je za političke stranke neophodna, sada se to valjda vidi. Jer povjerenje je najvažnije upravo u krizama.

 

Njemačko pravosuđe primiče kraju svoje suđenje protiv istaknutih djelatnika tajne službe jedne totalitarne države na svom tlu, pa se jednostavno može nametnuti pitanje da li je kriza izazvana, a nije bilo ni posebno teško, kako bi se zaglušio njen javni odjek u Europi, ali i u Hrvatskoj.

 

Najnovija izjava, inicijativa predsjednika HDZ-a, kako bi zbog mira tj. funkcioniranja Vlade bilo potrebno da iz Vlade izađe Premijer, potpredsjednik i on prvi potpredsjednik kako bi se osvježio njen vrh, što bi opet omogućavalo njeno djelovanje, izgledao je obećavajuće. No Božo Petrov ga je na kraju odbio i povukao svoju ostavku.  Ovaj manevar ima potencijal biti pobjednički, no ne i sam po sebi. Nekako podsjeća na jednu hladnoratovsku bitku u tzv. Kubanskoj krizi kada je unatoč svjetskom mnijenju u nadmetanju istoka i zapada, analizom učinka pobijedio Nikita Hruščov jer na Kubu nikada nije izvršena invazija, koja je bila izvjesna, tamo su žrtvovane rakete i mogućnost napada na SAD, a ovdje je žrtvovan svoj položaj u Vladi da bi se zadržao u stranci i kako SDP-u ne bi vlast pala u ruke.

 

Sad je pitanje koga će HDZ predložiti za premijera, jer to ja sada za stranku od prvorazredne važnosti. On ili ona trebali bi biti javno prihvaćeni. Tragedija će biti ako tome ne bude tako, jer HDZ, to može, kao uostalom i u manjem opsegu i SDP.  Ako neće to će biti zbog osobnih ili grupnih interesa. Jer ovdje makar se čini kako je potrebna kvantiteta 76 ruku, još je potrebnija kakvoća vodstva. Samo bjesomučno okupljanje ruku bez reda i načina, može ozbiljno narušiti stabilnost zemlje, ali i nacionalnu sigurnost. Trebalo je javno opovrgnuti vijesti kako g. Vučić iz Beograda pomaže skupiti ruke, jer manjinci u vladama sa tijesnom većinom mogu biti sjeme razdora, isto kao i to da se i oni nalaze u za njih neudobnoj situaciji.

 

Jer neke su zemlje uspješne, prvenstveno zbog političkog sustava i organizacije društva, a neke neuspješne iz istih razloga. Isto tako, netko je uspješan političar lider i državnik jer posjeduje povjerenje i politički kredibilitet. U uspješnim zemljama, zato odmah i daju ostavke, pošto se povjerenje u njih poljulja, jer ne znaju, ali ni ne mogu, uspješno  bez njega vladati ili upravljati kako hoćete. Samo to je razlika, samo to i ništa više. Tako malo a, tako nedostižno. Dokada?

 


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

darko marinac, hdz, most, vlada