Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Politički taoci i kamenčić u cipeli

Prvi potpredsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko ozbiljno je pogriješio u komunikaciji sa svojom okolinom i s javnošću.

Piše: Darko Marinac

Ova trinaesta Hrvatska vlada ima osnovnu misiju biti reformska vlada, tj iznuđeno reformska Vlada, koja treba hrvatskom društvu omogućiti prilagodbu kako bi društvo, država, a i građani preživjeli. Dobri zapovjednici su to zato, što ih vojska slijedi jer im vjeruje, a oni se pred odlučujuću bitku gdje svi nešto ulažu od patnje do cijelog svog života, spuštaju u svoju vojsku, razgovaraju sa ratnicima, odajući im priznaje ali i vjeru u pobjedu.


Hrvatska država, društvo i svi njeni građani nalaze se pred teškim i bolnim odlukama kako bi se svi prilagodili i bili konkurentniji u gospodarskim aktivnostima, kako bi se spasila naša posrnula ekonomija, dok je to još uvijek moguće. Hrvatska je po Ustavu parlamentarna demokracija i aktivnosti upravljanja javnim politikama ima Hrvatska vlada. Hrvatsku vladu kako bi ona mogla donositi teške i za dio društva bolne odluke moraju voditi političari opremljeni neupitnim javnim povjerenjem, kako bi dobili neophodan javni pristanak za potrebne nam reforme. 


Događanjima sa prvim potpredsjednikom Vlade i Predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, ne idu u gore opisanom smjeru. Problem njegovog vodstva u Vladi nije u pravnoj, a vjerojatno ni u krivičnoj sferi, već u političkoj u zahtjevnom političkom i društvenom trenutku. 


Na 17. izbornom saboru HDZ-a, Andrej Plenković HDZ-ov, točnije Hrvatski europarlamentarac, bio je iznimno hrabar, no mnoge još stvari nije htio ili nije smio reći. Rekao je kako je aktualna politička kriza i izgledno glasovanje u Saboru o povjerenju prvom potpredsjedniku Vlade štetna za Vladu, ali i za HDZ, te da ambicije pojedinaca moraju biti u drugom planu. Pa je eksplicitno nadodao, kako smatra da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg člana. Te je nastavio kako se od modernih političara očekuju najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje. I tu je samo krznuo pravo stanje stvari, zbog autocenzure ili lojalnosti stranci.


Prvi potpredsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko ozbiljno je pogriješio u komunikaciji sa svojom okolinom i s javnošću. On se u Vladi nije očitovao o spornoj situaciji lobiranja za MOL, a o istom nije našao shodno očitovati se ni u stranci u predsjedništvu HDZ-a npr. On nije tražio razumijevanje svog položaja u vezi sa spornom situacijom i zato ne može dobiti to razumijevanje, a  krivo je procijenio kako može i bez njega. Da je toga svjestan otpustio bi svoga savjetnika ili savjetnicu ili konzultanticu iz svoje blizine.


Umjesto toga on se okrenuo testosteronskoj javnoj strategiji, gotovo je zaprijetio da mu se ne dira obitelj. Zatim je ismijavao svog političkog partnera Božu Petrova kako je neiskusan i kako je kamenčić u cipeli. Na izbornom Saboru stranke naručio je košulju po mjeri i dobio je u smjesi osobne ambicije, lojalnosti i uvjetovanosti trenutnim položajem. Zatim se pribjegnulo izjašnjavanju u Vladi za koje se znalo kako će završiti, vjerojatno kao priprema za Sabor HDZ-a, a oba događaja su prema osnovi problema pseudodogađaji, tj instrumentalizirani događaji. 


Vlada je dala jedno priopćenje ili stav o ovom pitanju kao da je neka prosudbena institucija, a ne politička vlada. Pa se u obrazloženju ističe kako je neutemeljeno tražiti političku odgovornost prvog potpredsjednika Vlade isključivo temeljem netočnih i paušalnih navoda, a koji su redom novinarski autorski uradci. Time bi se kažu suspendirala načela pravne države i postigao bi se suprotan efekt. Priopćenje je vjerojatno pisala pravna služba, a ne odjel odnosa s javnošću Vlade, koji jednostavno nisu ili nisu mogli raditi, to što im je posao informirati javnost, ali i pojašnjavati položaj i stanje svog istaknutog dužnosnika i pomoći mu u pojašnjavanju svojih stavova javnosti, ili da skratimo dužni su ga komunikacijski braniti.


Znači ovdje imamo više  stvari, kao sumnju na nečasne poslove, pitanje povjerenja ili političkim utegu za Vladu i samo ponašanje aktera u ovom slučaju. A treba dodati da se ovdje sve umnožava i nedovoljnim izbornom legitimitetu u stranci,  jedan kandidat za predsjednika, dirigiranost izbora na svim razinama stranke šalabahterima i sl. 


Nevjerojatno je kako treba ponavljati, kako je bivši HDZ-ov predsjednik Vlade pod istragom i da mu se sudi, što silno povećava javni oprez i podozrivost prema pogodovanjima i sukobu interesa, a o kriminalnim radnjama da i ne govorimo. Nalazimo se kao društvo u korupcijskom društvenom šoku kojemu još ne možemo prišiti predmetak post, kako bi postao post korupcijski šok i kao takav jedno vrijeme bio društveni stres.


Sve navedeno približava nas opasnim vremenima, jer se smanjuje društveni pristanak, razumijevanje i povjerenje u vlast i to se može ogledati u raznim oblicima društvenog bunta i bilo kakav prosvjed zbog opravdanih i neopravdanih razloga može prerasti u nemire i nestabilnost. Koji će se u najmanju ruku ogledati samo u pogoršanim gospodarskim uvjetima. Ovakav model Vladanja i upravljanja krizom kakav pokazuje prvi potpredsjednik Vlade i Predsjednik HDZ-a, ali posljedično i Vlada, problem je sam po sebi i on će uvijek generirati političke krize. To će se moći riješiti sada samo odlaskom, ili pak ako članstvo, još jedno vrijeme slijepo bude uz svoga vođu, pa nakon nekog vremena HDZ više uopće neće biti bitan politički akter, sa sve manje mogućnosti sudjelovanja u vlasti. No odlazak takav razvoj događanja na  političkoj sceni, umnožiti će političku patologiju druge vrste. Osim toga ovo je  pitanje osim navedenog i političke kulture i političke socijalizacije.


A što se tiče kamenčića u cipeli, ima jedna indijska poučna pričica koja kaže otprilike ovako, kada ideš na daleki put stavi kamenčić u cipelu, pa ga na pola puta, kad se već umoriš izvadi i ostatak puta ćeš lakoćom prijeći. No ovdje se ne radi o tome jer cipele, kao ni vlast nisu samo tvoje, možeš se samo izuti i biti Boss i sada se radi samo o jednom velikom slovu i duplom s, bez kojih postaješ ništa. Jer ne postoji pravo na vođenje kao takvo, sposobnost za vođenje se stječe svojim potezima,  a ako su građani, Vlada, stranka i još poneko politički taoci, tu neće pomoći ni crveno bijela domovinska dimna zavjesa, je onda mora postojati i politički otmičar.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

komunikacija, mol, ina, božo petrov, tomislav karamarko, VLADA, darko marinac