MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Za koga je poginulo dvanaest policajaca u Borovom Selu 1991.?

Zemlja je pred demografskom katastrofom, država pred bankrotom, mladi masovno odlaze, a najvažnija su pitanja ustaše, partizani i Big Brother.

Piše: Mislav Miholek

Od spomena bijega iz Jasenovca (22.04.) do spomena Bleiburga (15.05.) smjestio se pokolj dvanaest hrvatskih mladih policajaca i bombardiranje Zagreba. Tužni su to dani, ova zadnja dva događaja jako se dobro sjećam, jer sam kao i cijela svoja generacija rat proveo prikovan uz televiziju. To je sretnija opcija, jer su mnogi drugi bili protjerani. Hrvatska ima kolektivni PTSP od Domovinskoga rata jer nitko nije imao luksuz ignoriranja rata. 

Nesretni i tužni drugi svibnja 1991. dan je kada je umrla Jugoslavija jer toga dana je umro suživot. Iako je ožujak 1991. imao čak dva velika sukoba između policije i srpskih pobunjenika (Pakrac, Krvavi Uskrs) to nesretno Borovo Selo, kada je policija dvaput pala u zasjedu i kada su iskasapljeni mladi hrvatski policajci, to je bila točka bez povratka. Takvo divljaštvo, takav barbarizam, takva mržnja nije bila viđena u Europi od Drugoga svjetskoga rata.

Puno se puta postavlja pitanje koji je vrag bio u glavi brkatom milicajcu i voždu tzv. Krajine kada je 2. i 3. svibnja 1995. kazetnim bombama gađao Zagreb. Nekako svi zaboravljaju da je od proljeća 1992. Sarajevo, kao glavni grad jedne europske države, bilo pod konstantnom topničkom vatrom JNA i njezinog djeteta VRS. Sarajevo i Zagreb su jedine europske prijestolnice koje su gađane teškim naoružanjem poslije Drugoga svjetskoga rata. Zapadna Europa, ta visokomoralna dama, mudro je šutila oba puta. Kao što je pokolj u Borovom Selu bio kraj svakoga smislenog suživota, tako je bombardiranje Zagreba de facto bila smrtna kazna tzv. Krajini, jer svaki onaj koji je branio tu Miloševićevu tvorevinu ostao je bez municije, jedino je Carl Bildt i dalje stajao uz one koji su bombardirali dječju bolnicu, starački dom i HNK. Jedan od glavnih ciljeva napada bila je Zagrebačka katedrala, ali ta smrtonosna pošiljka završila je u Vlaškoj. Kada je krenula Oluja, Mile Martić nije stigao opet napasti Zagreb. Kada Aleksandar Vučić lije krokodilske suze zbog Bljeska i Oluje nekako ne vidi ni Borovo Selo, ni Vukovar, ni Sarajevo, ni Zagreb. Zato ispada takav licemjer.

Hrvatska je danas razapeta između HDZ-a i SDP-a, a negdje između se nalazi uplašeni i pogubljeni MOST. Po svemu sudeći na jesen ćemo opet na izbore. Tko će pobijediti? Teško je to reći, ali sasvim moguće da nas čeka velika koalicija između HDZ-a i SDP-a jer nitko sam neće moći sastaviti vlast. Treća sila u državi će postati Živi zid jer njihove relativno radikalne metode postat će drage malobrojnom hrvatskom biraču, većina će ostati doma. MOST će jednako brzo nestati, kao što je nastao, još jedno političko čedo Katoličke crkve u Hrvatskoj, druga Hrvatska pučka stranka. Četiri godine vladavine Zorana Milanovića pokazalo je da SDP ne zna i ne može puno. Ovih sto dana vlasti isto nekako vlada neko mrtvilo. Većina građana ne može popamtiti lica ministara, jedino su prepoznatljivi ministri Šustar i Hasanbegović jer su jedini intelektualci u vlasti, a svi znaju za Bernardicu Juretić, jer je riječ o sposobnoj ženi koja ruši zidove. Ostatak ekipe kao da ne postoji. 

Kada se makne folklor tzv. ustaša i tzv. partizana ideološki ostaju u javnom prostoru dvije malobrojne i jako glasne sekte. Prva su uvjetno kazano jugosocijalisti, lijeva intelektualna odnarođena elita koja je na proračunu, uhljebljeni na fakultetima i kulturnim institucijama, te lijevi novinari koje je SDP priključio na proračun, a sad im ministar Hasanbegović, u skladu sa željama desnog glasačkog tijela, lagano zatvara pipu. Druga sekta su libertarijanci (ne miješati s liberalima) koji žele uništiti svaku socijalnu državu, koje žele zatući svakoga onoga koji nije nadaren za poduzetništvo, koji misle da je divlji kapitalizam sveta krava, koji misle da treba zatući penzionere tako da se uništi javno zdravstvo, pa nek' svaki onaj koji ne može platiti, neka taj siromah crkne od raka. Libertarijanci žele biti novi feudalisti, ne shvaćajući da većina kapitala je uvijek naslijeđena i da se društveni odnosi uglavnom preslagivaju za revolucija i za ratova, kao što smo ovdje dobro naučili za ratne pretvorbe i privatizacije. 

Zemlja je pred demografskom katastrofom, država pred bankrotom, mladi masovno odlaze, a najvažnija su pitanja ustaše, partizani i Big Brother. Dvanaest policajaca poginulo je da Hrvatska bude liberalno-socijalna zemlja kao što su Kanada, Danska ili Austrija. Hrvatska je danas Chicago dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Ima nas sve biti sram pred svima poginulima iz rata.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

borovo selo, mislav miholek, hrvatska