Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Bomba u vrtiću i 1941. godina

Javne osobe trebaju paziti što govore, jer njihove izjave na različite načine odjekuju u javnom prostoru.

FOTO: Ognjen Kraus
FOTO: Arhiva
Piše: Darko Marinac

Javne osobe trebaju paziti što govore, jer njihove izjave na različite načine odjekuju u javnom prostoru u različitim javnostima. Tako je dr. Ognjen Kraus predsjednik koordinacije Židovskih općina izjavio kako je situacija u Hrvatskoj slična onoj iz 1941. godine iz vremena NDH. Čudi kako je jedna obrazovana osoba rekla tako nešto, ne misleći na posljedice.


Njegova izjava može biti poziv ili okidač za ekstremno djelovanje pojedinaca i skupina, ali i za skupine organizacije koje se mogu motivirati na podrivačku djelatnost, jednostavno zato što im ova javna izjava, pojačava javni utjecaj njihova malignog djelovanja.  


Njegova izjava na ovogodišnjoj svojevrsnoj separatnoj ili izdvojenoj komemoraciji u Jasenovcu zasigurno ne pridonosi shvaćanju zločina koji su se događali u ovom logoru bezdušja i smrti. Jednostavno lakše je prihvatiti činjenicu kako je on kao predsjednik Židovske općine zaboravio kako su došli dati komemoraciju i svim žrtvama Jasenovca kao logora (prema izviješćima medija), jer ga je ponijela mogućnost dati packe političarima koji u Jasenovcu još nisu bili. 


Kao medicinaru trebalo bi mu biti jasno, a kao urolog mogao se relativno lako konzultirati sa psiholozima, kliničkim psiholozima, a i s psihijatrima, kako u svakoj populaciji ima po nekim autorima i do 5 % psihički bolesnih ljudi koji, opet mogu biti motivirani učiniti neko nedjelo u skladu s nekom izjavom. Naravno da ne treba razmišljati u stilu filma Balkanski špijun, ali jednostavno postoje i pojedinci, skupine i organizacije u okruženju neke zemlje kojima je u nekom interesu nestabilnost ili jačanje nekih tendencija u nekoj zemlji.  


Trebamo očekivati i očekujem, u javnom interesu da hrvatske institucije i službe upute upite predsjedniku Židovske općine, o eventualnim saznanjima u vezi njegove izjave o stanju u zemlji. Jer postoje stvari s kojima nema igre i koje se trebaju uzeti krajnje ozbiljno i kod kojih opreza nikad dosta. Ovo je bitno posebno stoga što je sigurnost i osobni osjećaj svakog pojedinca.


Bomba u romskom dječjem vrtiću treba svakoga zabrinuti, i taj događaj također zajedno sa ovom opisanom izjavom, može biti opasna i zabrinjavajuća situacija. Nitko normalan ne može reći kako je izjava o stanju u Hrvatskoj kao 1941. godine izravno prouzročila bacanje bombe u romskom dječjem vrtiću. No tako nitko, a naročito institucije ne mogu biti neoprezne i ne prihvatiti dvokomponetni učinak aluzije o NDH 1941. i ovog gnjusnog nedjela.


Kako u pojam sigurnosti spada i osobni osjećaj i javna percepcija, valjalo bi da netko javno kaže, kako je ova istraga jedan od prioriteta i osudi nedjelo. A ovaj događaj umnožen i izjavom kako je stanje u hrvatskoj slično onom iz 1941. ima potencijal stvaranja atmosfere nesigurnosti i straha u Hrvatskoj. I to institucije kojima je djelokrug rada sigurnost moraju znati i biti opremljene znanjima, senzorima i sposobnostima za nadilaženje ovakvih situacija. 


Izjava o Hrvatskoj koja sliči na NDH iz 1941. i bomba u dvorištu romskog vrtića imaju potencijal biti uznemirujuće izjave. No idiota i zločinaca uvijek je bilo i biti će ali, im kao društvo ne smijemo davati prostor izjavama koje im mogu uvećati učinak njihovih zločina.


Bombi u romskom dječjem vrtiću, kojega sam pogrešno i nepotrebno nazvao romskim, jer postoji samo dječji vrtić u Hrvatskoj, kao što ni bomba nije hrvatska ili bilo čija, treba dati najviši prioritet od hrvatskih institucija i službi. Zato što je bomba u dječjem vrtiću, ugroza djece i osobne sigurnosti, a kao takva i ugroza nacionalne sigurnosti, to je jednostavno napad na Hrvatsku. Osuda i uporna beskompromisna istraga ovog slučaja pitanje je profesionalnosti, ljudskosti, ali i domoljublja. Veliki smo kao ljudi, a Hrvatska je velika kao nacija, samo onoliko koliko može pružiti manjinama i ranjivim skupinama.


Na kraju vaš autor će radosno prihvatiti vijest,  poput bolesnika kojemu je saopćeno da ima benigni tumor, a ne maligni, kako mu je komentar paranoičan,  jer završava kako ova situacija smrdi više  od nekadašnje kafilerije u Sesvetama, na vijest o posmrtnim ostacima  41 djeteta, po „oslobađanju“ Vukovara 1991. godine  ili na eksploziju na židovskom groblju i Židovskoj općini u sklopu operacije Labrador, iste godine.


 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

darko marinac, ndh, bomba, vrtić, hrvatska, javni prostor, izgovorena riječ