MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Dobro došli u Republiku Hrvatsku ili od milja Zonu sumraka

Nije sramota biti Hrvat 2016., ali je peh. Tragikomični peh.

Piše: Mislav Miholek

Prošlih desetak dana u Hrvatskoj djeluju kao da su ispali iz čuvene američke serije Zona sumraka. Čovjek si postavlja pita koliko dugo može još potrajati ovo specifično ludilo koje je zadesilo Hrvatsku sa svih strana, jer ovako nešto ne bi napisao ni najmaštovitiji američki scenarist. Tri slučaja iskaču, to su sloboda Šešelju, sukob između studenata i uprave Filozofskog fakulteta oko zajedničkoga programa s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, te pljačka policijske središnjice u Zagrebu.

Vojislav Šešelj jedna je od najtragičnijih ličnosti u povijesti ovih nesretnih prostora, ali ujedno je i oličenje zla. Gdje je taj nogom stupio u Domovinskome ratu, gdje je održao svoj govor pun mržnje, tamo su padale glave, od Voćina u Slavonija do Hrtkovaca u Srijemu. Činjenica je da je haško tužiteljstvo napravilo ogavno loš posao koji je omogućio haškim sucima da ga oslobode i time amnestiraju najgori govor mržnje. S druge strane, Šešelj je pravnik i iznio je obranu u kojoj je svu odgovornost prebacio na druge. Činjenica ostaje da su sa svim Šešeljevim dobrovoljačkim eskadronima smrti zapovijedali oficiri Jugoslavenske narodne armije i da ih je naoružala Služba državne bezbednosti Srbije, da je Šešelj bio samo lutak koji govorio što je javnost Srbije tih dana mislila. Ali jednako tako, vrh JNA nije osuđen u Haagu, a Jovica Stanišić i Frenki Simatović, glavari SDB-a Srbije 2013. oslobođeni su svake odgovornosti, iako su faktički stvorili Krajinu i krajine. Šešeljovo zlo pak je proizvod činjenice da je bio 1984. bio suđen za političke delikte i da je navodno 1985. prošao kroz pakao zloglasne KPD Zenice, što ga ne opravdava nikako, ali komunizam je stvorio ovoga monstruma kojega je međunarodna zajednica abolirala na Haškome sudu.

Drugi slučaj koji zabavlja dio javnosti, još je jedna buna studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Riječ o aranžmanu kojega je uredio današnji rektor Sveučilišta i tadašnji dekan FFZG-a Damir Boras, po kojemu studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta mogu paralelno studirati na FFZG-u, što je naljutilo studente FFZG-a koji su sami ustrojeni kao religijska zajednica, pa možemo govoriti o prvom pravom vjerskom sukobu u suvremenoj Hrvatskoj. Studenti FFZG-a i KBF-a stvarno nemaju dodirnih točaka, prvi su uglavnom lijevo usmjereni aktivisti koji misle da mogu izvesti socijalističku revoluciju, zatim tu su djeca naših gastarbeitera koja studiraju jezike, pokoji nabrijani prikriveni desničar koji prebiva na studiju povijesti ili sociologije, te neka dobra djeca koja su shvatila da rad u školama donosi određenu životnu sigurnost, a totalno su apolitični. Studenti KBF-a u 65% slučaja su oni koji nisu mogli ništa drugo upisati, 30% su budući svećenici i časne, dok su 5% oni studenti, često stariji, koji su to upisali iz vjerskih pobuda. Nastava na KBF-u i na FFZG-u nema dodirnih točaka (KBF npr. ima školsko zvono), a jedni i drugi su zatvorena skupina studenata koji ne doživljaju ostatak Sveučilišta. U isti tren su totalno različiti, ali imaju identičan religijski mentalitet. Iako aktivisti na FFZG-u često su dosadni kao proljev, ovaj put su u pravu, FFZG-ovci ovim sporazumom dolaze u lošiji položaj. Zašto država to dopušta? Zato što država ne može vratiti svu nacionaliziranu imovinu Katoličkoj crkvi koju su komunisti uzeli, pa stoga Crkva ima povlašteni položaj gdje ne bi trebala imati. I tu, kao sa Šešeljom, komunisti su skuhali ljutu juhicu koju mi danas jedemo. 

Upasti u sjedište policije, ukrasti 280 tisuća eura, dignuti dvije kile zlata i otići u noć. Nije James Bond, nije Alan Ford, nego je Hrvatska 2016. Ovo na prvu ruku nema veze s komunizmom, ovo nema veze s bilo kojom ideologijom, ovo jednostavno još jedan u nizu dokaza da vlast od prosinca 2015. faktički ne postoji. Doduše, ministar Orepić proveo je svoje formativne godine u JNA, pa stoga ne treba čuditi činjenica da ga pretjerano ne uzbuđuje da mu ispred nosa netko nešto krade. Komunizam je nestao 1989., a mi danas 2016. i vučemo njegove repove. Po Bibliji treba proći 40 godina da dođe do normalizacije. Ali tko će čekati još 13 godina? Nije sramota biti Hrvat 2016., ali je peh. Tragikomični peh.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

policija, heinzelova, filozofski fakultet, kbf, vojislav šešelj, HRVATSLA, mislav miholek