MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Reforma školstva je potrebna i važna, današnji sustav nema smisla

Sustav obrazovanja u Hrvatskoj istinski ne odražava ni potrebe suvremenog svijeta, ni potrebe hrvatskog gospodarstva.

Piše: Mislav Miholek

Slušajući Borisa Jokića jučer na HTV1 kod Aleksandra Stankovića zapalila se u meni neka čudna nada da u ovoj nesretnoj zemlji ima još uvijek boraca. Ako je taj čovjek demagog, onda barem divno laže, za razliku od primjerice političara na čije smo floskule već pomalo oguglali.


Sustav obrazovanja u Hrvatskoj istinski ne odražava ni potrebe suvremenog svijeta, ni potrebe hrvatskog gospodarstva. Ne postoji nikakva komunikacija između tržišta rada i obrazovnog sustava. Kako to često ovdje pišem, dolazim iz duge loze prosvjetara na svim razinama školstva. Izvan malobrojnih gradskih središta, tijekom nesretne i zlosretne hrvatske povijesti  jedini obrazovani ljudi su bili svećenici i časnici, a od sredine 19. stoljeća pojavljuju se i učitelji. Iz današnje perspektive, stare obiteljske priče koje imaju začetka u Austro-Ugarskoj zvuče nadrealno. Tu su se nalazile prenatrpane učionice, siromašni učenici, robovanje sustavu koji je u svakom trenutku te mogao baciti kamo se pojedinom aparatčiku prohtjelo, problemi s plaćama, ideološko miješanje svake vlasti u poslove obrazovanja. Danas postoje neki slični problemi, ali ne postoji mogućnost da se završi u zatvoru ili na groblju kao što je to postojalo sve od Austro-Ugarske do SFRJ.


U nizu reformatora i drmatora školstvom, u familijskoj predaji posebno mjesto zauzima Vlado Bakarić, Titov doglavnik i komunistički gubernator Hrvatske. Čovjek koji je u više govora i na više mjesta vrijeđao učiteljsku struku. Dok je Slovenija imala Edvarda Kardelja za svoga gubernatora, koji je eto bio učitelj, mi smo zapeli sa ciničnim gadom Bakarićem. Pokojna bakina braća, koja su studirala pravo s navedenim, tvrdila su da je bio najveći kicoš, da je obvezno nosio najskuplje stvari, imao je prokleto skupu kožnu torbu, a bio je komunist. Ako je itko mlađi od 35 godina nastavio čitati ovaj članak, onda je pomalo pogubljen jer prosječni Hrvat mlađi od 40 godina više ne zna ni tko je Vlado Bakarić, ni tko je Edvard Kardelj, iako je Bakarić bio apsolutni vladar Hrvatske od 1945. do 1983. Ali vrlo vjerojatno zna nekakve gluposti o borbama protiv davno zaboravljenih Turaka i nekakve nepotrebne bedaste ilirce koji su sanjali Jugoslaviju.


Nastava povijesti često spada među one najdosadnije. Imao sam sreću da sam u osnovnoj školi imao divnu i genijalnu nastavnicu iz povijesti koja je znala mobilizirati cijeli razred u pedagoški proces. Kako ocjene nisu baš uvijek bile svima sjajne, naša profesorica Stanka Herak davala je mogućnost dodatnih bodova tako da je svatko mogao dobiti jedno izlaganje iz nastavnog programa po vlastitoj temi, deset do petnaest minuta pred razredom. Nije bilo osobe u razredu koja nije nešto izlagala. To je ujedno bilo prvo iskustvo javnoga govorenja za mnoge, ljudi su se ozbiljno pripremali, i to prije Interneta, išli su u knjižnice i za mnoge je to bio svečani događaj. Još jedna stvar koja je bila važna, profesorica Herak uvijek je isticala najbitnije stvari i svatko imalo inteligentniji mogao je znati koja će pitanja biti na ispitu. Gimnazijska povijest je pak bila noćna mora, nepregledna količina podataka s desecima nebitnih godina, vječno kašnjenje u planu i programu, beskorisnih četiri godine od kojih su mnogi zamrzili povijest, tako da u generaciji od šest razreda, ne poznajem nikoga tko je otišao studirati klasičnu povijest, a mislim da do Vlade Bakarića nismo ni došli, ali zato smo učili svaki prokleti događaj u Francuskoj revoluciji, kao da je važno je li je Luj XVI. bio smaknut 1792. ili 1793., apsolutno nebitno, bitno je da je francuski narod smaknuo degeneričnog kralja, a zašto; to nismo učili.


Kada se Boris Jokić poziva na Stjepana Radića, koji je obiteljski junak, jer je jedini dao povišicu učiteljima, jer je bio jedini ministar obrazovanja kojeg je zanimalo školstvo, onda ja vjerujem Jokiću. Šuvarova reforma je bila promašena (iako sam više puta pisao o Šuvarovima dobrim stranama), ali možda ova reforma ipak pomogne u tome da se prestanu štrebati bespotrebne godine, da se ne opterećuje djecu s nekakvim glupostima iz 13. stoljeća, da se konačno nauči djecu misliti, a onda će možda i učiteljska struka postati opet ugledna.  Jer kao što vidimo, dobri učitelji, nastavnici i profesori pamte se do groba.


 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, škola, reforma školstva, mislav miholek, boris jokić