MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Vatikanska diplomacija još je jednom izdala Hrvate i Ukrajince

Vatikanska diplomacija ponovno je odlučila žrtvovati Stepinca i Slipija u korist svoje vanjske politike.

Piše: Mislav Miholek
Odnosi crkve i države skoro se uvijek u središtu hrvatskog političkog života. Ante Starčević bio je najomraženija osoba na Kaptolu u svoje doba, svećenicima je bilo apsolutno zabranjeno podržavati Starčevića i njegovu stranku, rijetki su svećenici to pravilo kršili. Jedan od njih bio je Juraj Žerjavić, upravitelj župe i svetišta u Mariji Bistrici, centralnog kajkavskog prošteništa, koji je de facto financirao Stranku prava u jednom dugom razdoblju. Žerjavić je bio nestvaran lik, kao da je ispao iz narodnih priča, sposoban, inteligentan i nadasve duhovit svećenik, koji je stvorio suvremeno svetište u Mariji Bistrici, a ono je danas centralno proštenište svih hrvatskih katolika na svijetu.
Kada je Starčević otišao pred Gospodina, sljedeća žrtva Kaptola i kaptolskih novina postao je Stjepan Radić. Količina blata koja je dolazila iz smjera Katoličkog lista prema  Radiću bila je zavidna, a prednjačio je urednik Stjepan Bakšić, koji je bio Jugoslavenčina na kvadrat. Nije za odmet spomenuti da su Starčević i Radić bili gorljivi vjernici, pobožni katolici i hrvatski domoljubi.


Činjenica da su Starčević i Radić bili u sukobu s Kaptolom i s Vatikanom uvijek čudi moje čitatelje i slušatelje.
Činjenica da su Starčević i Radić bili u sukobu s Kaptolom i s Vatikanom uvijek čudi moje čitatelje i slušatelje. Kasniji sukobi između Pavelića i Stepinca, pa onda Tita i Stepinca bili su sasvim drugačije prirode, Tito je opelješio RKC, uzeo joj posjede, oteo joj je tiskare (podosta komunističke literature i novina je bilo štampano na katoličkim tiskarskim strojevima), pobio dio klera i biskupa (o običnim vjernicima da ne govorimo). Kao vrhunac svega, Tito je nespretno i nepripremljeno pokušavao staviti kardinala Stepinca pod svoju kontrolu, na vrlo sličan način kao što je to htio Pavelić, na što je Stepinac totalno poludio i radije otišao u zatvor nego da služi čuvenog zagorskog maršala. 
Tito je bio kao teflon, ništa se na njega nije lijepilo, a valjda jedini put da se opekao u velikoj igri s nekim, to je bilo sa Stepincem. Tito zbog pritiska SAD-a i činjenice da je primao masovnu američku financijsku pomoć jednostavno nije mogao tako lako ubiti Strepinca. Da nije bilo SAD-a, Katolička crkva ne bi preživila u Jugoslaviji.

Ukrajinska katolička crkva, kao najveća grkokatolička crkva na svijetu, nije imala tu sreću da živi relativno lagodnim životom kao RKC u Jugoslaviji. Dolaskom zapadnog dijela Ukrajine u sklop SSSR-a, Staljin 1946. nasilno pripaja UKC Ruskoj pravoslavnoj crkvi, njezine vladike i svećenike zatvara u gulage, a jedini živi vladika ostaje Josif Slipij, glavar crkve i veliki nadbiskup Lviva, a tek daleke 1963. biva pušten iz gulaga i to akcijom velikoga pape Ivana XXIII.  

Ukrajinska crkva čudesno funkcionira u totalnoj ilegalnosti, a u prosincu 1989. Sovjetski Savez ponovno dopušta slobodno djelovanje ukrajinskim grkokatolicima.
U subotu su se konačno sastali papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril, to je takav prvi sastanak u povijesti. Vatikanska diplomacija ponovno je odlučila žrtvovati Stepinca i Slipija u korist svoje vanjske politike. Očito da Lepoglava i Sibir nisu bili dovoljni da se ponizi vjernički narod u Hrvatskoj i Ukrajini, Vatikan je još jednom opalio pljusku vjernicima u tim zemljama. 
Kao što znate, vrlo vjerojatno rijetko tko piše tako pozitivno o papi Franji u hrvatskom medijskom prostoru kao ja, ali ova ekumenska gesta plaćena je preskupo. Dobiva se osjećaj kao da je Vatikan opet prepustio Ukrajinsku katoličku crkvu na milost i nemilost Moskve (sami ukrajinski katolici vrlo se glasno bune), a žrtvovana je i kauza kardinala Stepinca i to za ljubav Beogradu. Gledajući "Oko magazin" RTS-a na temu toga susreta (https://www.youtube.com/watch?v=6cSHhDjyN-8), po svemu sudeći papinski nuncij Alessandro D'Errico u Hrvatskoj u najmanju ruku prešućuje neke bitne detalje deala između Vatikana, SPC-a i srpske države, koji idu na štetu katolika u Hrvatskoj. Ali to nije ništa čudno rekli bi nam Ante Starčević i Stjepan Radić, sve je to već viđeno.
 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ukraina, hrvatska, crkva, papa, kiril, vatikan, mislav miholek