MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu inteligentne, mada ni takve još nisu isključene

Krajnje je vrijeme da se pređe na ekonomiju.

Piše: Mislav Miholek

Naslov je parafraza čuvene izjave Slobodana Miloševića 28. lipnja 1989. na Kosovu Polju. Tada je postalo svim mislećima u Jugoslaviji bistro da se nešto grozno sprema u bivšoj državi, a rasplet je sasvim poznat, niz ratova u kojima su Srbija i JNA probale pacificirati Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Kosovo. Svi su ti ratovi izgubljeni, osim onoga u BiH, Republika Srpska je živa i zdrava, Mile Dodik unatoč svim udarcima stoji na nogama. Ali ovo nije tekst o tužnoj sudbini Jugoslavije, iako postoje neke paralele između današnjeg stanja i onoga s krajem osamdesetih.

Postoji neko nepisano pravilo da kad je HDZ na vlasti, da se onda ekstremniji dio desne scene primiri i prestane izvoditi svoje performanse. Koja je to razlika između Olivera Frljića i bacanja četničkih kapa Mirjani Rakić, meni osobno nije vidljivo, ali cirkus koji dolazi s dijela desne scene i cirkus koji protežira dio SDP-a sakupljen oko Milanovića mora prestati. Ako vojskovođe Velimir Bujanec i Gordan Maras imaju neopisivu potrebu za građanskim ratom, uvijek mogu otići sa svojim prijateljima na zagrebački hipodrom. Tamo RH može svima željnima dati oružje i bojevu municiju, uz preduvjet da mogu pucati na području hipodroma i nigdje drugdje, čim se maknu konji, da ne bi nevini stradali. Nakon što se obje strane propisno ispucaju (85-90% ljudi u oružanim sukobima puca iznad glava, efikasni su jedino topništvo i zrakoplovstvo, jer ne vide neprijatelja) i ispjevaju koloplet ustaško-partizanskih pjesama ("Mlada partizanka ustašu jahala" i slično), onda neka već jednom svi začepe o Drugom svjetskom ratu u hrvatskoj političkoj areni.

Marko Jurič je pretjerao, mitropolit Porfirije doduše je pjevao četničke pjesme (zabavno je obrazloženje Milorada Pupovca koje je na tragu one izjave Stipe Mesića kako je samo otvarao usta na Juru&Bobana), ali hoćeš-nećeš, čovjek se iskreno trudi da drži nekakav dijalog na razini, ali zar logika stvari ne nalaže da je dovoljno pustiti ravnogorski piknik u Kanadi, bez da se dodatno ide džonom na sve svećenike SPC-a? Dok su mnogi episkopi SPC-a za vrijeme agresije šmugnuli u Beograd ili na okupirani teritorij, dosta svećenika je ostalo na teritoriju pod kontrolom hrvatskih vlasti. Ulogu SPC-a u ratu proučavao je Goran Mladineo i imao neke vrlo zanimljive zaključke, šteta što ih nije objavio nigdje.

Eto, 2016. i dobar dio teksta se bavi prošlošću jer je to dominantna paradigma u sadašnjosti. Na prosvjedima za Z1 dogodila se jedna zanimljiva situacija, većina prosvjednika bili su u svojim nježnim šezdesetima. Osim nekolicine profesionalnih mladih desničara, tu nije bilo nikoga mladoga, apsolutno nikoga. Gledateljstvo televizije Z1 malo je starije životne dobi, ali da stvar bude luđa, ovo nije bio najstariji prosvjed po godinama. U susjednoj Crnoj Gori, na četničkim prosvjedima protiv knjaza Mile Đukanovića, prosvjednici su po svemu sudeći bili još starije životne dobi od ovih iz Zagreba. Ispada da veseli starci, koji su stasali u socijalizmu, konačno odrađuju svoju ukradenu mladost u kojoj su se vrlo vjerojatno, i ovi iz Podgorice i ovi iz Zagreba, nezrelo kleli na vjernost drugu Titu i njegovoj kleptomanskoj bandi.

Pišem već dosta dugo da je u Hrvatskoj od kada je Zoran Milanović zajahao na vlasti jedan specifični puzeći građanski rat. Sreća u nesreći je da građanskog rata neće biti jer nema mladih da ga vode, oni i dalje idu u inozemstvo. Neka budala, zaboravio sam tko, na nekoj emisiji na HTV-u zaključila je da se oduvijek emigriralo iz Hrvatske. To je istina, ali emigriralo se na drugačiji način, svi ti mudri starci koji pričaju o tome kako su mladi glupi i nesposobni, kleli su se Titu, krali su svoje firme i mirno gledali kako Slobo iz prvog paragrafa vodi Jugoslaviju u propast. Ako ekstremna desnica i Milanovićevo krilo SDP-a žele voditi Hrvatsku u propast, neka to rade privatno, u svoja četiri zida ili kao što sam rekao, neka to rade na hipodromu. Krajnje je vrijeme da se pređe na ekonomiju, tako mi Čiča Mijine kolibe.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

rasprava, hrvatska, mislav miholek