Komentari

BLOG ANKICE MAMIĆ: Kako su ponovno oživjeli partizani i ustaše?

Crveni i crni ponovno su izvirili iz vreća uz prijedlog o preseljenju predsjednice u Banske dvore, a Vlade u 'Kockicu'.

Piše: Ankica Mamić

U jednom od svojih prethodnih blogova pisala sam o tome kako je pojava Mosta trajno promijenila hrvatsku političku scenu, nametnula potpuno novu agendu i prisilila dva politička pola da se ne bave kao prije više sami sobom, nego stvarnim i konkretnim temama koje zanimaju hrvatske građane. Ono čemu smo se svi posebno razveselili je činjenica da su s liste omiljenih tema maknuli ustaše i partizane, piše Ankica Mamić u svom novom blogu.


Nažalost, veselje nam nije potrajalo. Crveni i crni ponovno su izvirili iz vreća uz prijedlog o preseljenju predsjednice u Banske dvore, a Vlade u „Kockicu“.


Tako je prvi započeo Karamarko komentirajući kako prije useljenja u zgradu CKSKH-a treba prvo pozvati svećenika da otjera duhove prošlosti. Na odgovor nismo čekali dugo pa se tako oglasio Željko Jovanović s komentarom kako „Tihomir Orešković može mirno u Kockicu bez straha od crvenih duhova i da se više mora bojati crnih vragova oko sebe”.


Želim vjerovati kako Tihomiru Oreškoviću, za razliku od mnogih, komentari Karamarka i Jovanovića nisu nimalo zanimljivi ni smiješni. Crveni duhovi i crni vragovi zasigurno nisu u fokusu njegova promišljanja, jer dolazi iz svijeta biznisa gdje su stvari sasvim drugačije postavljene. To je svakako nešto što ohrabruje. Ohrabruju i njegovi javni nastupi. Kao komunikacijski stručnjak ne bavim se time koliko dobro govori hrvatski jezik, nego porukama koje šalje.


Već u prvom javnom istupu, po povratku iz Kitzbuhela,  dao je do znanja da će se baviti i govoriti o konkretnim pitanjima i temama koje se itekako tiču života hrvatskih građana, bez metafora, doskočica i optužbi na račun onih koji su bili prije. Tako je argumentirano pojasnio da je u Austriju krenuo s tri konkretna cilja i koji su to ciljevi, što je tamo radio i govorio,  kakvi su bili komentari sugovornika, što ih je najviše zanimalo i što im je on konkretno odgovorio. Logično je i očekivano da su njegovi stavovi sada predmet stručnih analiza i komentara ekonomskih stručnjaka i analitičara, međutim, puno je važnija poruka građanima da će s njima komunicirati konkretno i nedvosmisleno. Drugo, i ne manje važno, svakako je pristojnost i odmjerenost u javnoj komunikaciji.


Tko su pravi komunisti, tko su prave i malo manje prave ustaše, pitanja su koja su, nažalost, upropastila i jučerašnju emisiju Nedjeljom u 2 u kojoj se konačno pojavio i Zoran Milanović. Lekcije o Paveliću i 10. travnju sigurno nisu teme koje smo očekivali, s obzirom na aktualnu političku situaciju i ekonomske pokazatelje.


To je nažalost dokaz koliko smo, kao društvo, teško kontaminirani. Ideološke teme uporno se ponavljaju i u svakom kontekstu isplivaju na površinu kao važne i presudne. Naći lijek za to nije lako. Liječenje će, nažalost, biti dugotrajno i skupo. Stoga, pojava nestranačkog mandatara iz jednog drugog svijeta, svakako je nešto što treba pozdraviti. Što god radio, barem nas neće opterećivati crvenima i crnima.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

partizani, ankica mamić, ustaše