Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Političke i razvojne mogućnosti trinaeste hrvatske Vlade

Dobili smo svojevrsni hrvatski politički eksperiment.

Piše: Darko Marinac

Trinaesta hrvatska Vlada trebala bi uskoro biti sastavljena podrškom većine u Saboru, koju je osigurala Domoljubna koalicije i  MOST nezavisnih lista. Nova hrvatska Vlada, upravljati će zemljom u napregnutim uvjetima i ograničenog vanjskog povjerenja u hrvatsko gospodarstvo, iskazane od rejting agencija, kreditora i ulagača. U Hrvatskoj je visoka nezaposlenost i to posebno mladih i značajno smo zadužena zemlja. U Europi  jedino je Grčka ima veću nezaposlenost. Hrvatska ima nizak kreditni rejting i ulagački optimizam  je nizak. Imamo jedan od najviših PDV-ova, na svijetu. Preko sedam godina smo bili u gospodarskoj stagnaciji, tek jednu godinu imamo rast, najmanji u Europi.


Na društvenoj razini imamo zatvorene institucije, od nevladinih udruga do političkih stranaka, što rezultira nisku participaciji i povjerenje u društvene,  političke i državne institucije. Potrebna je paradigma, ili društveno strategijsko opredjeljenje, društvene integracije, kao što u svom ogledu sugerira hrvatski europarlamentarac Davor Ivo Stier, kako bi učiniti hrvatsko društvo otvorenim, a time i vitalnijim.


Dobar dio autora društvenih zbivanja od sveučilišnih profesora, do inih političkih komentatora slaže se sa činjenicom, kako se nalazimo u dubokoj društvenoj, pa i političkoj, te  naposljetku gospodarskoj i ekonomskoj krizi. Potrebne su nam sveobuhvatne i višestruke reforme, od javne uprave, do javnih dobara od školstva do zdravstva, do reforme političkih stranaka, jer društvo funkcionira i po principu spojenih posuda.


Više je društvenih, kao i značajki našeg političkog sustava protivan gospodarskom i  društvenom razvoju. Jedan od pokazatelja je i pojava nestranačkog mandatara, ne sama po sebi. Fikcija o vladi stručnjaka pokazuje, kako u nas nema stručnjaka u upravljanju, posebno ne u vođenju države, ta struka u nas ne postoji,  u Hrvatskoj ne postoji tradicija francuske Visoke škole za javnu upravu (Ecole Nationale d'Administration – ENA), koju je utemeljio još 1945.  general de Gaulle.  Stručna vlada je ustvari eufemizam od nepolitička vlada, a to ne može biti postignuće političkog sustava. 


Naša ekonomska kriza, omeđena je činjenicama, kako je realni sektor, poduzetnici i tvrtke, zakočen davanjima u javni sektor, koji nije efikasno vođen, tj efikasno je eksploatiran od političkih aktera, do zlouporabe. Javni sektor mora biti jeftiniji , a sa boljim uslugama za građane. Tvrtke ili holdinzi u državnom vlasništvu, kažu trebajubiti zaštićeni od politike. Imamo paradoks da nam političke stranke u hrvatskom višestranačju,koče razvoj, ekonomske slobode i demokratizaciju društva. 


Ne treba tu biti neki poseban makro ekonomski stručnjak za zaključak kako trebamo jeftiniju državu, koja bi manje opterećivala gospodarstvo, što bi omogućilo rast, zapošljavanje i uvećalo standard građana. Razina vanjskog duga zbog veće javne potrošnje narasla je na 90% društvenog proizvoda, pa smo blizu  stanja, da samo rast veći, od kamata na našu zaduženost, može smanjiti hrvatski javni dug ili pak povoljnije reprogramiranje dugova.

Dakle političke stranke treba mijenjati. To su birači svojom kolektivnom svijesti i rekli.  Na izborima imali smo do sada neviđen broj grupiranih glasova, koji nisu bili za naše dvije najveće stranke. MOST nezavisnih lista vjerojatno je i dobio toliki broj glasova jer se nije glasno proklamirao i utvrdio kao treća opcija, a vjerojatno i zato što su govorili i ovjerili izjavu, kako neće koalirati ni sa jednom stranom, ni SDP-om ni HDZ-om. Nešto što je vjerojatno slabost MOST-a, njegova njegov nemonolitnost, pokazala se  privlačna biračima, jer im je njihova vodoravna struktura, davala garancije  kako neće biti stranačke kuhinje. Tako su postali, što bi se reklo poželjna udavača, pa je primjerice SDP, MOST-u dao sve što se dati može, samo da sudjeluje u vlasti ili je tu još bilo nekih drugih taktičkih zamisli. Bilo kako bilo, sada Domoljubna koalicija i MOST nezavisnih lista, pregovaraju oko ministarskih mjesta, pošto je gospodin Tihomir Orešković, kao izvanpolitička ili bolje rečeno izvanstranačka osoba  od Predsjednice dobio mandat za sastavljanje 13. hrvatske Vlade.


Dobili smo svojevrsni hrvatski politički eksperiment, gdje u poslovnim krugovima priznati financijski stručnjak, a u Hrvatskoj nepolitička ili nestranačka osoba planira voditi Vladu, koja je pred velikim izazovima. Tako će djelovanje ove Vlade ako kani potrajati biti određena socio-ekonomskom dijalektikom. U izbornoj kampanji koalicija Hrvatska raste, deficit, a time i posljedično zaduživanje, kanila je riješiti poglavito rastom, pa je tako i nazvala svoju koaliciju. U Domoljubnoj koaliciji povremeno bi spominjali bolne rezove.


Ne treba tu biti neki poseban makro ekonomski stručnjak za zaključak kako trebamo jeftiniju državu, koja bi manje opterećivala gospodarstvo, što bi omogućilo rast, zapošljavanje i uvećalo standard građana. Razina vanjskog duga zbog veće javne potrošnje narasla je na 90% društvenog proizvoda, pa smo blizu  stanja, da samo rast veći, od kamata na našu zaduženost, može smanjiti hrvatski javni dug ili pak povoljnije reprogramiranje dugova.


Smanjenje javne uprave, kao i slabljenje realnog sektora, stvara nezaposlenost i sada je pitanje kako ljude iz javnog sektora preseliti u realni sektor koji za to nije sposoban. Odgovor je cjelovitim reformama tj.sveobuhvatnim društvenim reformama i otvaranjem institucija, od državnih, političkih,  javnih, do ekonomskih. Integracija sve isključenijih građana u razvojnom modelu integriranog društva , ima realne šanse stvoriti određenu razinu društvenog optimizma, kao kreativnu energiju za nadilaženje apatije uslijed kriza. Ovome govori u prilog i činjenica kako ljudi kao jednu od najpozitivnijih činjenica, kod vrednovanja nekog zaposlenja, čak često i iznad plaće vrednuju uključenost u odlučivanje.


Jedna od najvećih kočnica razvoja i društvene integracije je korupcija. Korupcija je značajan kočničar razvoja i gušitelj poduzetničkih sloboda. Korupcija guši poduzetničku nadu u jednake prilike, za to je veći problem korupcije kao pojave koja koči razvoj, od čisto etičkog. Za nadilaženja korupcije potrebne su opet, efikasne i otvorene državne institucije, a njih će graditi u konačnici političke stanke.


Kako bi poduprle razvoj, naše političke stranke treba mijenjati i reformirati. Opće prihvaćene demokratske vrijednosti i administrativne norme trebaju i u strankama  vrijediti. Demokratizacija političkih stranaka potrebna je osim toga,  što i u njih poslije izbora  ulazi i javni novac i zbog toga kako bi se ograničila neupitna moć predsjednika stranaka i užeg vodstva. Demokratski standardi koji kako bi bili uspostavljeni u društvu, moraju primarno djelovati u političkim strankama, kako bi dobili transparentan uvid u proces donošenja odluka.


Sve to potrebno je kako bi se povratilo javno povjerenje u političke institucije i povećala participacija građana u politici, kako bi se profilirali kvalitetniji ljudi u strankama na vodeće pozicije u njima, kako podaništvo i poslušnost ne bi bili jedini kriterij za dolazak na više pozicije. Osim toga transparentan izbor vodstva u političkim strankama suzit će prostor za korupciju, koju umnožava i zatvorenost, političkih, pa državnih i ekonomskih institucija.


Osim otvaranja državnih političkih i ekonomskih institucija treba preglednim učiniti i financiranje civilnog sektora i to tako da se u prvom redu uredi financiranje udruga civilnog društva, prema izvrsnosti programa i projekata i njihove korisnosti za društvo.


Vlada sukladno socio-ekonomskoj dijalektici, rezanja da bi spasili, u vremenima koja su pred nama mora djelovati u smjeru društvene integracije, otvaranjem institucija, sa ciljem oslobađanja kreativne i stvaralačke energije građana Hrvatske,  zato  što će uključivost smanjiti vrijeme izlaska, kao i smanjiti krizno beznađe, uslijed cjelovite društvene, političke, gospodarske i ekonomske krize u kojoj se nalazimo.


U vremenu neophodnog odricanja velikog dijela naših građana, kao nužnost, do pojave njima vidljivih znakova gospodarskog oporavka i vraćanja vanjskog duga, koje možemo okarakterizirati i kao ronjenje na dah, upravo će institucionalna i društvena uključenost ili društvena integracija biti kisik za napore izlaska iz krize kao i optimizma koji je potreban, na osobnoj i društvenoj razini.


Kako bi se uspješno komuniciralo reforme, kao put izlaska iz krize, mandatar i Vlada općenito mora svoje reforme ili svoje poteze komunicirati na osnovne dvije razine i to kao prvo prema vjerovnicima, rejting agencijama, te posebno investitorima, a kao drugo, ne manje bitno je komunikacija prema hrvatskim građanima. Novi mandatar koji je široj populaciji nepoznat, te mora u javnost poslati ključne pouke, od kojih bi jedna mogla biti- Došao sam u Hrvatsku pomoći, čast mi je biti mandatar, pa predsjednik hrvatske Vlade.


Komunikacija prema investitorima treba prikazati poduzetničke prilike i klimu, te administrativnu jednostavnost i efikasnost. Drugi i na manje važan komunikacijski krak treba biti komunikacija prema građanima, koji u dobro dijelu jedva krpaju kraj s krajem ili ga više niti ne mogu pokrpati. Građanima koji su malodušni, koje su političari već bezbroj puta razočarali, koji imaju svoje strahove.


Po prvi puta, u modernoj hrvatskoj povijesti imamo nestranačkog mandatara ili predsjednika Vlade. Njegov poslovni profil financijaša i menadžera u Plivi i Tevi, u dijelu javnosti može stvoriti strah kako će Vlada primarno podilaziti interesima krupnog kapitala, a ne raditi u javnom interesu. Najjednostavnije rečeno, period pred nama bit će financijski i politički vrlo zahtijevan, neke društven skupine reforme će pogoditi u značajnom dijelu. 


Kao i u svim kriznim situacijama program izlaska iz krize tj. program Vlade mora biti  komunikacijski jasan, tj. mora biti jednostavan i razumljiv svima, jer tako nastaje društveni pristanak, od kojega može ovisiti sudbina zemlje. Na karaju, svi govore o bolnim rezovima i kako ih treba učiniti poradi ozdravljenja cijelog organizma, medicinski rečeno. Isto kao što je kirurg opremljen znanjem i praksom, tako i političar koji kani voditi i biti lider, on ili oni posebno u vremenima krize moraju biti opremljeni kredibilitetom, integritetom i povjerenjem javnosti, jer samo to im daje onu potrebnu snagu tj. političku moć za djelovanjem, za vodstvom koje trebamo. 

 

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

vlada, darko marinac, tihomir orešković