Komentari

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA: Prnjavorizacija predizborne kampanje

SDP-ov ulazak u desni politički centar sa nacionalnom retorikom i pozitivna odluka Vrhovnog suda po HDZ je oduzela i jednima i drugima dio retorike koji su koristili zadnjih par godina.

Piše: Rafael Jurčević

Početak preizborne kampanje su sasvim neočekivano obilježili mali gradić u Bosni i Hercegovini, iznos PDV-a i povratak u igru garde sa povijesnim sokolskim nazivom.

Aktualna predizborna kampanja je pokazala kako će se kampanja voditi prvenstveno tako da se čekaju i maksimalno iskorištavaju pogreške i lapsusi kod konkurencije, te prikupljanjem podrške od gotovo svih onih sa političke scene, ali i iz javnog života, koji imaju određeni animozitet prema vođama dvije dominantne koalicije. Za razliku od prošlih izbora koji su praktički bili odlučeni i prije samih izbora, ova kampanja je dinamičnija i neizvjesnija, no pomaci u pogledu pisanja i prezentiranja svojih vlastitih gospodarskih programa javnosti su ukupno gledajući zaista mali.

Kampanja je djelomično počela već na početku izbjegličke krize, no predstavljanje programa HDZ-a 5+ je označio simbolični početak kampanje. Vrlo brzo pronađene su zaista velike sličnosti HDZ-ovog skraćenog programa sa programom političara iz Prnjavora koji je također nazvan 5+ i koji ima sadržajne sličnosti sa HDZ-ovim programom. Nakon toga je uslijedila vješta manipulacija sa starijim gostovanjem Karamarka na državnoj televiziji, gdje je pokazao ne baš zavidne vokabularne sposobnosti, te se zbog toga danima Karamarka i HDZ vrijeđalo i ismijavalo preko medija, ali i od strane političke konkurencije. Srećom za HDZ, SDP također ima u svojim redovima veliki potencijal za lapsuse i pogreške, pa je vrlo brzo ravnoteža vraćena sa gostovanjem Branka Grčića u Otvorenom i njegovim briljiranjem sa iznosom PDV-a. Sve je dodatno začinio i Branimir Glavaš sa postrojavanjem stranačke garde.

 

Za razliku od prošlih izbora koji su praktički bili odlučeni i prije samih izbora, ova kampanja je dinamičnija i neizvjesnija, no pomaci u pogledu pisanja i prezentiranja svojih vlastitih gospodarskih programa javnosti su ukupno gledajući zaista mali.

Važniji dio predizborne kampanje čini i prikupljanje podrške od sviju onih koji imaju bilo kakav animozitet prema vođama dviju koalicija. Milanović je tako pokušao u svoje redove dovesti i i Jadranku Kosor o kojoj je imao poprilično nisko mišljenje prije par godina, samo zbog toga što bi mu ona mogla donijeti i dio glasova desnog centra kojima Karamarko i nije najsimpatičnija osoba. Također se i sa Bandićem pokušalo isto, a sklapanje koalicije sa raznim minornim strančicama sa desnog centra je pokušaj razbijanja monolitnosti desnog političkog bloka. HDZ je sa druge strane fokusiraniji na mobiliziranje svojih birača, a i vjerojatno dobro pazi kako bi se također lijevi blok više podijelio i pazi s kim bi mogao lakše koalirati poslije izbora. Za očekivati je kako će koalicija koja bude imala najviše glasova imati prednost za sastavljanje buduće Vlade, a HDZ ima veće šanse za pojedinačnu pobjedu, no koalicijski potencijal mu vjerojatno nije veći od SDP-a.

Sa gospodarskim programima su prvo krenuli u HDZ-u, koji su predstavili skraćenu verziju svog programa koja je dijelom populistički intonirana. Negativna stvar kod predstavljanja HDZ-ovog programa je što građani neće u potpunosti znati kako će HDZ eventualno voditi Vladu, no HDZ je primoran izdvojiti samo manji dio programa jer je jasno  kako se taktika SDP-a svodi na hvaljenje svojim rezultatima u zadnjih godinu dana i kritiziranjem HDZ-ovog programa. Bilo kakva obećanja o bolnim rezovima bi sa radošću bila dočekana od strane SDP-a i dobro bi im koristila u predizbornim prepucavanjima i stvaranju dodatne panike od dolaska HDZ-a na vlast. No SDP za sad nije ponudio nikakav program, što je poprilično neozbiljno za stranku koja planira voditi zemlju još 4 godine i za stranku koja je odustala od prošlog programa već na samom početku svog mandata. Manje stranke su za sada uglavnom izašle sa svojim programima i zahtjevima, no zamjetno je da se mediji dosta slabo bave sa prezentiranjem tih programa javnosti, iako dio medija zaista dobro informira birače o raznim reformama koje su potrebne javnim financijama, školstvu, zdravstvu i sličnim područjima.

Jedina pozitivna stvar je što se u ovoj kampanji koristi za sada dosta lakša retorika od prijašnjih kampanja, osim izjava o petokolonašima i agentima stranih bankara, no treba pričekati kraj kampanje i prva javna sučeljavanja za davanje potpune ocjene. SDP-ov ulazak u desni politički centar sa nacionalnom retorikom i pozitivna odluka Vrhovnog suda po HDZ je oduzela i jednima i drugima dio retorike koji su koristili zadnjih par godina. Niti jednom se ne spominju izdajnici, Jugoslaveni i kriminalna organizacija, no s druge strane kampanja je namjerno postala dijelom trivijalizirana i teško je očekivati veće pomake u nastavku kampanje. No sve to spada u dio našeg političkog kolorita i teško se u budućnosti također mogu očekivati bilo kakvi presudniji pomaci. Jedino što je moguće jest javni pritisak medija i javnosti za objavljivanjem političkih programa kod najvećih stranaka i dodatni nastavak informiranja građana o raznim temama poput javnog duga, te trpjeti svu predizbornu galamu i buku jer će ona uz doživljaje obitelji Vasić iz Velikog Brata vjerojatno biti glavni izvor zabave za šire mase narednih tjedana.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

izbori, predizborna kampanja, rafael jurčević