Komentari

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA: Kako smo uspjeli zaratiti sa susjedima?

U mandatu ove Vlade pogoršani su odnosi sa svim susjedima, a ni odnosi sa svim bitnim faktorima u svijetu nisu nimalo bolji.

Piše: Rafael Jurčević

Prekidi granica, zidovi, žice, vojska, optužbe, ekonomski rat. Izbjeglička kriza je do maksimuma pogoršala međususjedske odnose između Mađarske, Srbije i Hrvatske, a trenutno na vidiku nema nade kako bi se stvari mogle lako preokrenuti u kratkom roku.

Loši odnosi sa većinom susjeda vladaju već dugo prije ove izbjegličke krize. U mandatu ove Vlade pogoršani su odnosi sa svim susjedima, a ni odnosi sa svim bitnim faktorima u svijetu nisu nimalo bolji. Odnosi sa Mađarskom su na najnižoj točki od samostalnosti, a odnosi sa Srbijom su najgori nakon rata. Sa niti jednom susjednom zemljom Hrvatska u protekle 4 godine nije riješila niti jedno otvoreno pitanje. Odnosi sa Slovenijom, BiH i Crnom Gorom su bili stabilni sve do raskidanja arbitraže i pokušaja hrvatske blokade izvoza bosanskohercegovačkog mlijeka na europska tržišta, a odnosi sa Crnom Gorom su zapeli na istoj razini jer Hrvatska nije napravila nikakav pomak u rješavanju graničnih pitanja sa Crnogorcima, za razliku od BIH i Kosova.

Odnosi sa Mađarskom su već par godina na dosta niskoj razini, glavni razlozi leže u neriješenom pitanju upravljanja INA-om. Mađarska također zamjera Hrvatskoj i nesuradnju u ostalim energetskim pitanjima (plinovodi), a prije par godina je zamjerila i navodno hrvatsko odbijanje poziva za pristupanje u Višegradsku skupinu. Ova kriza je pokazala da između premijera Hrvatske i Mađarske postoji i osobna netrpeljivost. Mađari čak i najavljuju kako neće ni surađivati sa ovom vladom, a već su obavljeni razgovori sa HDZ-om u slučaju njihove pobjede. Orban je za sebe tvrdio da je fan bivšeg predsjednika Tuđmana, a i za očekivati je da bi mogao puno lakše komunicirati sa Karamarkom i HDZ-om nego sa lijevim vladama.

 

Nacionalni interes se ne brani sa verbalnim prepucavanjem koji često poprimaju i uličarski oblik, ne brani se vođenjem ekonomskih ratova, niti zabrana dolaska stranih građana u Hrvatsku, nacionalni interes se brani diplomacijom, čvrstim stavom o bitnim pitanjima, suradnjom i kompromisom.

Odnosi sa Srbijom se pogoršavaju već par godina. Pobjeda bivšeg radikala Nikolića i njegove neodmjerene izjave su razbile prividnu harmoniju koja je vladala u diplomatskim odnosima. Odnosi između Hrvatske i Srbije su od rata imali stalno uzlaznu putanju. Gospodarska, kulturna, sportska suradnja je iz godine u godinu rasla, a čak ni povremena svađanja i kriza nisu zaustavili taj rast. No velik dio krivnje leži i na hrvatskoj strani. Mlaka politika je prve tri godine primala sve udarce sa srpske strane bez nekih većih reakcija, pa se onda u izbornoj godini stanje potpuno preokrenulo. Hrvatska nije ni pokušala inicirati rješavanje niti jednog otvorenog pitanja između Hrvatske i Srbije, a kraj mandata je dočekan potpunom radikalizacijom odnosa sa Srbijom. Mimohod je shvaćen kao diplomatski poraz Hrvatske, jer europskim političarima nije bilo u interesu ponižavati Vučića koji u isto vrijeme obavlja teške pregovore sa Kosovom i bori se sa pokušajem inicijative o Srebrenici u UN-u. Čak ni u ovoj izbjegličkoj krizi argumenti na hrvatskoj strani nisu ništa uvjerljiviji, europski političari opet upadljivo ne podržavaju Hrvatsku, a Vučić gradi sebi poziciju žrtve i glasa razuma. Bez obzira tko vladao Hrvatskom sljedeće godine, odnosi teško mogu biti gori od sadašnje razine.


Hrvatska nije ni pokušala formulirati nekakvu aktivniju politiku i prema drugim susjednim zemljama. Luka Ploče, Jadransko- jonska autocesta, granična pitanja, hrvatsko pitanje u BIH, energetika itd. Niti jedno od ovih bitnih pitanja za Hrvatsku nije uspješno riješeno u zadnjih par godina, a ono što je posebno sramotno je što se čak nije ni pokušavalo. Hrvatska se nakon ulaska u EU okrenula samoj sebi, no čak ni naša europska politika nije dovoljno jasna i ovisi pretjerano o improvizaciji i Milanovićevim hirovima. Hrvatska nije imala niti jedan dovoljno jasan stav o bitnim pitanjima u EU, naš povjerenik Mimica je praktički nevidljiv, a Hrvatska nema svoj stav ni kako bi EU trebala izgledati u budućnosti, niti s kim bi trebala surađivati. Čak ni politika lokomotive regije ne funkcionira, Njemačka i Austrija su preuzele glavnu ulogu u pristupanju balkanskih zemalja, što dovoljno govori o uspjesima MVP i ministrice Vesne Pusić. Tom nedostatku povjerenja je vjerojatno i kumovalo hrvatsko besmisleno protivljenje izručenju Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu.

Odnosi sa ovim zemljama su izuzetno bitni. Prometni koridori, energetska suradnja, turizam, gospodarska, kulturna, sportska suradnja, velike hrvatske manjine itd. Ni izbori, ni činjenica da susjednim zemljama vladaju ljudi koji nam se možda i ne sviđaju, ni izbjeglička kriza ne bi trebale poremetiti odnose sa ovim zemljama, jer dobri odnosi sa njima su naš nacionalni interes. Nacionalni interes se ne brani sa verbalnim prepucavanjem koji često poprimaju i uličarski oblik, ne brani se vođenjem ekonomskih ratova, niti zabrana dolaska stranih građana u Hrvatsku, nacionalni interes se brani diplomacijom, čvrstim stavom o bitnim pitanjima, suradnjom i kompromisom.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

DIPLOMACIJA, KRIZA, IZBJEGLICE, MAĐARSKA, RAFAEL JURČEVIĆ, HRVATSKA, SRBIJA