MISLAV MIHOLEK

OPROŠTAJ OD VELIKANA: Arsen - institucija hrvatske kulture

Arsenov život je bio toliko bogat, a prostora tako malo. Pa pozdrav u vječnosti! Pozdravi Endriga!

Piše: Mislav Miholek
Ovih dana bombardirat će nas s tekstovima o Arsenu. Prepisivat će se jako puno, jer objektivno, svi će se praviti da sve znaju o tome čovjeku, pa ćemo dobiti hrpu jednakih tekstova. Pokušat ću biti barem malo drugačiji, a sasvim sam siguran da nitko neće pisati o zagrebačko-kajkavskom opusu dragoga pokojnika, čega se planiram dotaknuti. Ali, odrastao sam uz Arsenovu muziku, ali sasvim iskreno, svake godine sam otkrivao neku novu pjesmu, jer njegov opus je bio stvarno velik. Tu su zbirke pjesama, albumi, muzika za televiziju i film.
 
Arsen Dedić jednom je prevario smrt. Pred 11 godina u Padovi je dobio novu jetru. U to doba svi su stvarno shvatili da je div hrvatske kulture. Jedan od onih ljudi koji imaju svoje mjesto u društvu, jedan od onih bez kojih je nezamisliva domaća muzika, jedan od onih koji će se pamtiti.
 
Prva predstava u mom životu koju sam gledao bila je u Maloj sceni, druga polovica osamdesetih. Kako se zvala, o čemu se radilo, iskreno nemam pojma.  Bila je sjajna muzika, to dobro pamtim, a muziku je napisao Arsen Dedić. Uz djetinjstvo mi je neraskidivo vezana i emisija "Zlatna nit" koju je HTV za rata redovno vrtio. Muziku je napisao, nije teško za pogoditi, Arsen. Nisam dugo vidio na televiziji tu genijalnu dječju seriju. Ne znam, djeca su danas drugačija, djeca su na pijedestalu, razmažena derišta koja ne poznaju ne, ali čini mi se da bi im se svidjela Zlatna nit. Valjda se Arsenov "Bubamarac" po tekstu Zvonimira Baloga još sluša.
 
Uz televiziju i film Arsen je bio vječno vezan. Motivi iz serija "U registraturi" i uz film "Glembajeve", ostat će mi vječno povezani s njim. Prvi gudački taktovi motiva iz Glembajevih nešto su genijalno.
 
A sada, onaj dio o kojem nitko neće pisati. Arsen kao kompozitor Zagreba i kajkavske Hrvatske. Neraskidivo je bio povezan s Festivalom kajkavske popevke u Krapini preko prijateljstva s pjesnikom Dragom Britvićem, koji je stajao iz festivala. Kajkavski evergreen "Oko jedne hiže" iz 1980., po Britvićem tekstu i Arsenovoj muzici, postao je narodna pjesma. Iako tekst opisuje Podravinu, Zagorci su ga posvojili i smatraju ga svojim narodnim blagom. Kada čovjek napomene da je to Arsenovo djelo, obično se svi začude. Izbor najdražih kajkavskih skladbi koje je Arsen napisao, izdane su na njegovom LP-u iz 1986. pod jednostavnim nazivom "Moje popevke" na čijoj se naslovnici nalazi Generalićev portret Arsena.
 
Svi pišu da je bio Šibenčan, ali pjesnik je proveo veći dio života u Zagrebu. Na LP-u "Provincija" iz 1984. objavio je antologijsku "Zagreb i ja se volimo tajno", a dvije godine prije, pjevao je na tekst i muziku velikog Marija Kinela pjesmu "Ilica moga grada". Za "Krapinu 1972." napisao je muziku za pjesmu Jurja Stubičanca "Angeluš", koja opisuje tugu i sjetu Zagreba poslije sloma Hrvatskog proljeća, a pjesmu su pjevali njegova Gabi i Bojan Kodrić. Još jedna od suradnji s Jurom Stubičancem je i "Palainovka", oda čuvenom purgerskom restoranu u kojoj su ukrstili glasove Gabi, Hrvoje Hegedušić, Zvonko Špišić i sam Arsen. Tu su još "Šestinske ambrele" i mnoge, mnoge za koje se misli da su narodne kajkavske.
 
Za kraj, Arsen je bio čovjek mnogih muzičkih prijateljstava. U Italiji je prijateljevao s prvom ligom talijanske kancone, s pokojnim Sergiom Endrigom i još živim Ginom Paolijem. Iako je Endrigo bio esul, pjevao je čak na hrvatskom. U Rusiji je Arsen bio dobar s najvećim Bulatom Okuđavom. U Srbiji s Borom Čorbom i Đorđem Balašavićem s kojima je prekinuo prijateljstvo. Za Boru se zna zašto (obnovili su ga poslije rata), ali gdje je puklo s Balaševićem, iskreno ne znam.  U Sloveniji je pak bio neraskidivo vezan sa Zoranom Predinom. Arsen se posebice volio s pokojnim Kemalom Montenom, s kojim je pisao udarne hitove za Gabi.
 
Arsenov život je bio toliko bogat, a prostora tako malo. Pa pozdrav u vječnosti! Pozdravi Endriga!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, arsen dedić