Komentari

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA: Ima li Hrvatska svoju verziju Syrize?

Ekonomska je kriza u EU direktno utjecala na nagli porast radikalno lijevih, radikalno desnih i populističkih antiestablishment opcija.

Piše: Rafael Jurčević

SDP-ov zaokret ulijevo i situacija u Grčkoj je kreirala novu situaciju u političkom životu Hrvatske. HDZ je promijenio svoju retoriku i sad se uglavnom koncentrirao na buduće iznošenje svog gospodarskog programa javnosti, a SDP pokušava stvoriti protutežu HDZ-ovim najavama o bolnim rezovima sa kopiranjem politika nove ljevice iz mediteranskih zemalja. Niz drugih stranaka se također poziva na to da su oni istinska hrvatska verzija Syrize, no pitanje je da li itko Hrvatskoj ima sposobnost profitirati na takvoj politici i može li se situacija u Hrvatskoj uopće uspoređivati sa Grčkom?

Ekonomska je kriza u EU direktno utjecala na nagli porast radikalno lijevih, radikalno desnih i populističkih antiestablishment opcija. Na sjeveru Europe je zamjetan rast radikalno desnih opcija kojima je prioritet uglavnom pitanje imigracije. Te nove stranke, koje su znatno desnije od prevladavajućih demokršćanskih stranaka, su također i euroskeptične, neke od njih su sklone i jačanju decentralizacije na nacionalnoj razini, a u ekonomskim pitanjima se nalaze od protivljenja prevelikoj socijalnoj državi do nekakvog trećeg puta između tržišta i veće uloge države. U Hrvatskoj nije došlo do porasta opcija sa desnice koje bi bile slične strankama sa sjevera Europe. Razlozi su uglavnom što su teme desnog biračkog tijela za sada poprilično različite između desnice u Hrvatskoj i tim zemljama i zbog toga što je kod nas došlo do okupljanja desnice pod paskom HDZ-a. Jedina novost na desnici je osnivanje HKS-a, no ta stranka se teško može smatrati radikalnom. Njezina politika se uglavnom bazira na politici europskih konzervativaca koji su skeptičniji prema europskim integracijama, ali su daleko od političkog radikalizma u većini tema.

 

SDP-ovo približavanje Syrizinoj politici u startu ima velikih nedostataka. Osim ministra Lalovca i Kotromanovića, SDP ima problema sa popularnošću svojih kadrova. Gotovo je nevjerojatno i za pomisliti kako bi građani u većini ministara Milanovićeve vlade mogli vidjeti borce za pravdu i zaštitnike siromašnijih. Drugi je veliki, pa gotovo i nepremostivi problem, taj što se SDP ne može pozicionirati kao antiestablishment opcija, jer su uz HDZ najveća hrvatska stranka dva desetljeća i sukrivci su za situaciju u kojoj se nalazimo.

U južnom dijelu Europske Unije se dogodilo upravo suprotno. Došlo je do naglog rasta novih lijevih političkih opcija, koje se uglavnom nalaze na pozicijama radikalne ljevice ili populističkog euroskepticizma. Zajedničko kod tih svih stranaka je da se protive politici štednje "nametnute" od strane europske birokracije, zalažu se za direktnu demokraciju, jednu vrstu demokratskog socijalizma, promjene u funkcioniranju EU, izlazak iz NATO-a u dobrom dijelu slučajeva, veću zaštitu okoliša itd. Te su stranke rasle uglavnom na račun dotadašnjih prevladavajućih socijaldemokratskih opcija. Socijaldemokrati su se u tim zemljama pokazali nesposobnima u provođenju reformi uoči krize i za vrijeme krize, a njihova biračka baza je smatrala da su se socijaldemokrati slabo opirali politici štednje i da nisu zaštitili najugroženije dijelove stanovništva. Zajedničko obilježje svih tih novih opcija je što imaju glavnog i popularnog  frontmena koji često donosi i prevagu u popularnosti tih pokreta. Od Alexisa Tsiprasa, Beppa Grilla pa do Pabla Iglesiasa. Uglavnom se radi o ljudima koji su do sada bili van ozbiljne politike i javnost tih zemalja ih percipira kao nova i politički neistrošena lica. Zajedničko svim tim opcijama je što su nastali i promovirali se preko masovnih  prosvjeda protiv politika štednje i što okupljaju oko sebe niz raznih frakcija, društvenih skupina i političkih opcija koje se načelno protive politici štednje i europskoj birokraciji. Syriza i Podemos imaju veze i sa radikalnom ljevicom, Syriza u sebi ima čak i maoističke, trockističke i slične frakcije, a vođu Podemosa su optuživali da je fan Huga Chaveza i Fidela Castra. Beppa Grilla sa druge strane su optuživali za demagogiju i uspoređivalo ga se čak i sa Benitom Mussolinijem! Ono što povezuje lidere ovih novih opcija su i optužbe za salonsko ljevičarenje i zbog života na visokoj nozi ( Grillo i Varoufakis pogotovo)


U Hrvatskoj je također došlo do rasta novih opcija u zadnjih par godina. Najviše su profitirali Živi zid, Orah i nezavisne lokalne liste. Čak je i HDZ određeno vrijeme koketirao sa tim novim politikama, no za pretpostaviti je kako je ta njihova politika bila motivirana sa Orbanovom politikom u Mađarskoj, a ne sa Syrizom. SDP se u zadnje vrijeme također okreće prema politikama nove ljevice. RF također povezuju sa Syrizom, ali i sa nekim drugim ljevičarskim opcijama u Europi. No niti jedna od tih stranaka nema sposobnost biti hrvatskom verzijom Syrize. Stranke sa desnice nemaju potencijal uzeti biračko tijelo sa ljevice, nezavisne liste su pretjerano orijentirane na lokalnu razinu i nemaju dovoljnu političku snagu za veću homogenizaciju raznih društvenih skupina na nacionalnoj razini. RF je sličnija radikalnijim dijelovima Syrize i grčkoj komunističkoj partiji nego prevladavajućim snagama u Syrizi. Njihova retorika, zalaganje za nacionalizaciju, osnivanje radničkih savjeta i zalaganje za radikalniji oblik političke borbe stubokom se razlikuje od programa Syrize i politike Alexisa Tsiprasa. Orah je propustio svoju šansu pozicionirati se na političkoj sceni i veliko je pitanje kakva će biti budućnost te stranke u slučaju lošijeg izbornog rezultata, a svojom politikom koja se bazira na ekološkim temama ta stranka bi trebala biti bliža u budućnosti europskim zelenim strankama. Živi zid je za sada najbliži hrvatskoj verziji Syrize. Zadnja istraživanja pokazuju kako bi mogao osvojiti od pet do deset mjesta u parlamentu, a sama stranka se povezuje i sa Pokretom pet zvjezdica iz Italije, sa kojim imaju čak i više sličnosti nego sa Syrizom. Živi zid u sebi nema istaknutijih radikalno ljevičarskih frakcija (iako im se program u nekim dijelovima približava i stavovima radikalne ljevice), a ne postoji ni dovoljno snažna i popularna osoba unutar samog pokreta koja bi oko sebe mogla okupiti i druge nove hrvatske opcije u jednu širu programsku platformu za izbore. No velika prednost Živog zida u odnosu na ostale stranke je što on zaista djeluje kao antiestablishment opcija, što su se okrenuli prema temama koje zaista tišti velik broj hrvatskih građana i što ih velik dio javnosti percipira kao ipak pozitivnije likove u odnosu na ostatak političke scene.

SDP-ovo približavanje Syrizinoj politici u startu ima velikih nedostataka. Osim ministra Lalovca i Kotromanovića, SDP ima problema sa popularnošću svojih kadrova. Gotovo je nevjerojatno i za pomisliti kako bi građani u većini ministara Milanovićeve vlade mogli vidjeti borce za pravdu i zaštitnike siromašnijih. Drugi je veliki, pa gotovo i nepremostivi problem, taj što se SDP ne može pozicionirati kao antiestablishment opcija, jer su uz HDZ najveća hrvatska stranka dva desetljeća i sukrivci su za situaciju u kojoj se nalazimo. U Hrvatskoj također nije bilo ni velikih mjera štednje do sada, dijelom i zbog SDP-ove politike u zadnjem mandatu, pa je teško pretpostaviti kako bi mogli okupljati oko sebe sve one koji su na gubitku zbog mjera štednje, kao što su radile ostale opcije u mediteranskim zemljama. Sama ljevica je također razočarana SDP-om i često dolaze kritike upravo sa ljevice kako je SDP izdao radnike i svoju biračku bazu i provodio "neoliberalne" reforme. Bez obzira što je Lalovac sa svojom politikom i svojom popularnošću vratio dio birača SDP-u, teško je za očekivati kako bi im ta politika mogla donijeti više rezultata. Igrati na kartu Syrize mogu samo nove opcije, popularniji i politički neistrošeni lideri tih novih opcija i samo oni koji su u stanju iskoristiti masovno nezadovoljstvo naroda. Situacija u Hrvatskoj se također i razlikuje i po tome što se kod nas zaista nisu događala velika rezanja proračuna niti ikakav program štednje, pa je gotovo nemoguće očekivati kako će bilo koja opcija iskoristiti nezadovoljstvo građana upravo sa mjerama štednje!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hdz, sdp, rafael jurčević, syriza