Komentari

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA: Plan 21 se više ne smije ponoviti!

Političke stranke kod nas uglavnom preuzimaju vlast nepripremljene i svjesne kako se neće pridržavati programa koje su pisali prije izbora.

Piše: Rafael Jurčević

Na političkoj sceni je došlo do prvih najava pisanja ili objavljivanja gospodarskih programa, te novih koalicija. Upravo su gospodarski programi najbolji pokazatelji ozbiljnosti političkih stranaka u vođenju zemlje. Bez dobrog programa, teško je za očekivati bilo kakav pomak.

Gospodarski programi u hrvatskom političkom životu nemaju pretjerano veliku važnost. Birači često biraju na izborima bez obzira  na to što nisu informirani kakvi su programi stranaka, a same stranke ozbiljno ne shvaćaju programe i često obećavaju stvari koje nemaju veze sa stvarnošću i koje ne planiraju ispunjavati. Na prošlim izborima gospodarski program HSLS-a je od strane dijela ekonomskih i političkih analitičara proglašen najboljim, no ni to nije pomoglo HSLS-u da uđe u Sabor.

 

Taj plan je u startu kritiziran od dijela ekonomskih i političkih analitičara kao i od strane političke konkurencije kao neuvjerljiv, neostvariv i pogrešan, no nije ga se previše kritiziralo jer se smatralo kako će Kukuriku koalicija sigurno odnijeti pobjedu. No, zamjetan je potpuni aktualni nedostatak bilo kakve rasprave o tom planu. Najbolji način za provjeriti vjerodostojnost i uspješnost aktualne vlasti je usporedba onoga što su obećavali prije izbora i što su postigli u mandatu.

Najuvjerljiviji argument koji potvrđuje da gospodarski programi u našoj javnosti ne igraju bitnu ulogu je nedostatak bilo kakve javne rasprave o programu Kukuriku koalicije Planu 21. Na prošlim parlamentarnim izborima Kukuriku koalicija je bila sigurna u svoju pobjedu zbog teške ekonomske krize, zasićenosti HDZ-om i velikim korupcijskim skandalima. Pred izbore su izašli sa svojim Planom 21 koji je trebao biti radikalni odmak od HDZ-ovskog vođenja države. Taj plan je u startu kritiziran od dijela ekonomskih i političkih analitičara kao i od strane političke konkurencije kao neuvjerljiv, neostvariv i pogrešan, no nije ga se previše kritiziralo jer se smatralo kako će Kukuriku koalicija sigurno odnijeti pobjedu. No, zamjetan je potpuni aktualni nedostatak bilo kakve rasprave o tom planu. Najbolji način za provjeriti vjerodostojnost i uspješnost aktualne vlasti je usporedba onoga što su obećavali prije izbora i što su postigli u mandatu.

Glavni ciljevi Plana 21 su bili stvoriti socijalno pravedno društvo te spriječiti navodno pretvaranje Hrvatske iz tržišne ekonomije u tržišno društvo (?!), prioritet su trebali imati radnici, mlade osobe te ostale nezaštićene društvene kategorije. Također i obećana promjena modela hrvatske ekonomije koji se navodno zasniva na neoliberalnom kapitalizmu i tržišnom fundamentalizmu. Iako bi ovakve isprazne formulacije o neoliberalizmu u ovom trenutku izazvale niz reakcija ekonomskih i političkih analitičara u hrvatskim medijima, prije par godina žešćih reakcija i nije bilo. No, sa druge strane SDP je tvrdio da neće povećavati porezno opterećenje u svom mandatu, da će dapače smanjiti porezno opterećenje rada i da će se protiviti načinom upravljanja državom koji se do tada sastojao od prikupljanja poreza, populističke retorike i podjele novca među interesnim grupama koje podržavaju vlast.

Planom 21 je bilo predviđeno vjerovali ili ne kako će stope rasta dosegnuti 5% u 2015-oj godini, javni dug će se stabilizirati na razinama ispod magične granice od 60%, a deficit i javni rashodi će se naglo smanjiti. (Za deficit je bilo predviđeno također padanje ispod razine od 3%). Ne zaboravimo također da su i predstavnici Kukuriku koalicije po medijima tvrdili kako će stope rasta biti 0,8% već u prvoj godini mandata, dok se danas uspjehom smatraju bilo kakve pozitivne stope u zadnjoj godini mandata. Planom 21 se također obećalo kako će doći do velikih ulaganja u energetiku, investicija u hotelijerstvo, obećalo se zaustavljanje iseljavanja mladih, a smatralo se kako će Hrvatska od emigrantske zemlje postati dominantno imigrantska zemlja!

Također je i obećana reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava, pravosudnog sustava ali i velika reforma javne uprave (tek je nedavno donešena strategija buduće reforme javne uprave). Trebalo je doći i do ukidanja bespotrebnih općina, velike fiskalne i administrativne decentralizacije, te veće participacije građana u donošenju odluka od opće važnosti (upravo je ova Vlada sprječavala referendume kao način dodatne participacije građana u vlasti).

Uvjerljivo najveći raskorak između obećanog u Planu 21 i prakse je u segmentu kulture. Kritiziralo se stalno smanjivanje proračuna za kulturu, obećavalo se kako će se prestati sa praksom nametanja intendanata nacionalnih kazališnih kuća od strane Ministarstva i kako će se dopustiti veća prava lokalnim zajednicama i radničkim vijećima na biranje vodstva institucija. Također je i obećano kako će doći do veće slobode medija. Mandat ministrice Zlatar Violić je protekao kao potpuna suprotnost svega onoga što je bilo predviđeno Planom 21.

Građani i mediji, kao i politička konkurencija bi trebali obraćati puno više pozornosti onome što piše u programima, pa i tražiti čvrsta obećanja političara kako će te programe provoditi, te već nakon godinu ili dvije godine tražiti ostavke  buduće Vlade ako se ne budu pridržavali programa. Mediji bi u tome trebali imati  vodeću ulogu. Političke stranke kod nas uglavnom preuzimaju vlast nepripremljene i svjesne kako se neće pridržavati programa koje su pisali prije izbora, no samim tim te stranke gube velik dio šanse za osvajanje sljedećih izbora. Reforme bi se znatno lakše provele kad bi se jasno predstavile biračima prije izbora i kad bi te stranke dobile mandat upravo za određenu politiku, a ne za skup želja koji je daleko od realnog stanja stvari.

U medijima je najavljeno kako SDP  navodno planira prepustiti pisanje novog programa stranke starom političkom bardu te stranke Antunu Vujiću. Vujića se smatra pripadnikom istinske lijeve struje unutar te stranke. Program bi trebao biti odgovor na HDZ-ove najave bolnih rezova u slučaju pobjede na izborima. Također bi i taj novi program trebao biti odgovor na prozivanje ljevice kako je SDP postao previše liberalna stranka, a odmaknuo se od svoje ljevičarske baze. Program bi se navodno sastojao od otpisa dugova, radikalne socijaldemokracije, postizanja pune zaposlenosti, političkog utjecaja na banke, protivljenju bolnim rezovima. Takav program bi bio strahovit korak unatrag za SDP. SDP-u bi bilo svrsihodnije kritizirati HDZ i isticati kakve takve pozitivne stvari u svom mandatu poput restruktuiranja određenih javnih tvrtki, te nekakvog oporavka ekonomije nego obećavati stvari za koje su i sami svjesni da ih ne bi provodili ili koje bi nas dovele u još veće probleme. Plan 21 je dovoljno upozorenje.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

rafael jurčević, programi, stranke, plan 21