Komentari

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA: Gubi li HDZ potporu birača i što će odlučiti sljedeće izbore?

HDZ je potpuno zaboravio na birače političkoga centra.

Piše: Rafael Jurčević

U roku od pola godine će u Hrvatskoj biti održani parlamentarni izbori. Ovi izbori će biti posebno važni jer odlučuju o samoj budućnosti Hrvatske. Ovo su prvi izbori nakon ulaska u EU, te po prvi put više ne postoji zajednički cilj političkih elita. Spori gospodarski oporavak, potpuna nemogućnost reformi javne uprave, javnih poduzeća i sve veći javni dug prijete Hrvatskoj u budućnosti. Europska Komisija je posebno kritična prema Hrvatskoj, a strani mediji već najavljuju kako bi Hrvatska mogla izgubiti kontrolu nad javnim dugom za par godina. Nažalost na horizontu trenutno nema opcija koja obećavaju snažne reforme zaokrete, a da imaju dovoljnu potporu u javnosti ili da ne zagovaraju eksperimente u ekonomiji koji bi uzrokovali i još veću štetu.

 

HDZ je osigurao svoje tradicionalne biračke baze, za sljedeće izbore će ih trebati što bolje mobilizirati, no HDZ je potpuno zaboravio na birače političkoga centra. Koalicije sa HSS-om i HSLS-om nisu dovoljne za osigurati njihove glasove. Glasači centra su nezadovoljni ovom Vladom, no imaju i tradicionalni odmak prema HDZ-u, a pogotovo najavama koja dolaze iz HDZ-a. Te birače koji su uglavnom liberalniji i žive u većim gradovima HDZ treba osvajati sa popularnijim licima, također dobar dio tog biračkoga tijela čine i konzervativniji mlađi birači na kojima svoj uspjeh baziraju Most i HKS, te razne inicijative. Dio tih birača je unaprijed izgubljen za HDZ, pogotovo birači koji su naklonjeniji ljevici. HDZ također ne bi trebao kupiti političke bodove sa izjavama Gorana Marića.

Većina analitičara je prije par mjeseci bila posve sigurna u uvjerljivu pobjedu HDZ-a. No politička je scena bila poprilično intenzivna zadnja dva mjeseca. Tradicionalni proljetni običaj svađanja oko Drugoga svjetskoga rata, snimka ministra Miljenića, afera sa automobilom Karamarkove supruge, pa sve do prosvjeda branitelja i optužbi za udbašku prošlost . Po anketama ideološki sukobi su uglavnom koristili dvjema najjačim strankama za konsolidiranje potpore birača, no nakon toga je došlo do daljnje intenzivacije i blagog preokreta u anketama. Eskalacija prosvjeda branitelja i njihov dolazak na Markov trg je pokrenuo lavinu žučnih optužbi na račun HDZ-a. SDP-ovci, mediji bliski ljevici i aktualnoj vlasti, bivši predsjednik Mesić su iskoristili trenutak kako bi dizanjem moralne panike vratili dio popularnosti SDP-u, ali i naštetili aktualnom vodstvu HDZ-a. Nakon toga je došlo i do novih udaraca na račun HDZ-a. Optužnica protiv Kalmete o kojoj se davno spekuliralo je podignuta, a sam Karamarko je optužen kao suradnik UDBA-e od strane svog bivšeg suradnika Manolića. Spekuliralo se čak i o eventualnim optužnicama na račun direktorice kampanje Josipe Rimac. Rejting HDZ-a je blago pao, a HDZ-ovci su iščezli iz medija. Gotovo u niti jednom pitanju nisu imali dovoljno jasan stav i obranu od optužbi SDP-a. Problem HDZ-u stvara i gospodarski program koji još nije izašao u javnost, koji stvara kod dobrog dijela birača sumnje u to da oni uopće imaju ideju što raditi kad dođu na vlast.

Jedna od najvećih optužbi na račun HDZ-a je njihova retorika. Čak i na dijelu desnice postoji otpor prema Karamarku i retorici HDZ-a poslije njegovog preuzimanja stranke. Pravo pitanje je da li je radikalna retorika zaista stav stranke i iskazivanja namjere onoga što planiraju raditi nakon eventualnog dolaska na vlast, način mobiliziranja svojih birača ili način na koje aktualno vodstvo inače komunicira. Usporedbe rezultata HDZ-a na izborima 2011-e sa rezultatima lokalnih izbora 2013-e te rezultata Kolinde Grabar Kitarović u prvom krugu predsjedničkih izbora pokazuju kako je ta radikalna retorika dobrim dijelom i zaslužna za povratak velikog broja birača. Također ne treba smetnuti sa uma, da je velik broj birača dao glas HDZ-u zbog nepopularnosti ove Vlade ili nezadovoljstvom politikom Ive Josipovića. No, rezultati lokalnih i predsjedničkih izbora su pokazali kako je HDZ pod svoje okrilje u relativno kratko vrijeme nakon izbornog potopa vratio svoju najvjerniju biračku bazu. Deveta, deseta i peta izborna jedinica su ponovno pod potpunom kontrolom HDZ-a. HDZ vlada u svim tim županijama koje čine ove izborne jedinice, a rezultati predsjedničkih izbora su pokazali kako je HDZ vjerojatno čak i jači na ovom području nego u vrijeme Sanadera. Izbori su također pokazali kako se HDZ vraća i u ostalim županijama koje čine drugu, četvrtu, šestu i sedmu izbornu jedinicu. Dobrim rezultatima na tim područjima pridonosi i njihova široka koalicija koja je obuhvatila i liberalnije stranke, tradicionalno jaki HSS na tim područjima, ali i desnije stranke i pokrete. Problem bi im mogli stvarati nezavisne liste u Dalmaciji koje imaju potporu i dijela biračkog tijela koje je naklonjenije desnici nego ljevici, ali i HDSSB u Slavoniji.

Izborne jedinice gdje je HDZ-ov rejting upitan su prva, treća i osma. HDZ tradicionalno loše prolazi u Istri. Ni Kolinda Grabar Kitarović nije dobro prošla u toj županiji, no zamjetan je napredak na području Primorsko goranske županije. Koordinator za tu izbornu jedinicu je relativno popularni Oleg Butković, a HDZ-u na ruku idu i to što je  predsjednica Grabar Kitarović iz ove županije, kao i neizlazak Zlatka Komadine na izbore. Podjela je moguća i u Istri, gdje IDS najavljuje suradnju van neke eventualne SDP-ove koalicije, a i Damir Kajin je često nezadovoljan i sa IDS-om i sa Vladom. Također i izlazak Slavka Linića na izbore odgovara HDZ-u jer će se glasovi ljevice raspršiti na više opcija. Za pretpostaviti je kako će i Orah, te Živi zid bolje proći u ovim županijama nego u ostatku Hrvatske, što bi moglo štetiti više SDP-u, nego HDZ-u. Treća izborna jedinica također nije tradicionalno naklonjena HDZ-u, no na lokalnim i predsjedničkim izborima HDZ nije loše prošao. Savez sa Hrastom i koaliranje sa HSLS-om bi vjerojatno mogli pomoći HDZ-u u ostvarivanju boljeg rezultata, no teško je za pretpostaviti da bi birači u ovim izbornim jedinicama mogli honorirati daljnje zaoštravanje retorike. Na ruku im ide što je Čačić svojom strankom uzeo dobar dio HNS-ovih i SDP-ovih birača, a i općenito je spreman za koaliciju sa HDZ-om nakon izbora i poprilično je konstruktivniji koalicijski partner od ostatka političke scene.. Također je i prva izborna jedinica gdje HDZ nije dobro prolazio na dosadašnjim izborima velika šansa za HDZ. HDZ je doživio potop u ovoj izbornoj jedinici na prošlim izborima, no u vremenu Sanadera je počeo ostvarivati solidne rezultate. Kolinda je ostvarila izuzetno dobar rezultat u Zagrebu, što vjerojatno trebamo pripisati dobrim dijelom Bandićevim biračima. No sam HDZ nije previše popularan u Zagrebu, u svojoj gradskoj organizaciji nema javnosti popularnijih imena, iako u zadnje vrijeme imaju  bolje rezultate na području Zagreba. Sam grad Zagreb čini petinu izbornoga tijela Hrvatske i dobar rezultat u samom gradu bi dobro utjecao na rezultate u više izbornih jedinica, pa bi se HDZ, kao i SDP trebali koncentrirati upravo na ovaj grad. Ako se Hrvatska ideološki polarizira kao i na prošlim izborima, upravo bi Zagreb mogao odlučiti o izbornom pobjedniku. No za Zagreb HDZ-u bi također trebala druga retorika, jako i novije mlado lice koje bi puno lakše prikupilo glasove od dosadašnjih nositelja listi.

HDZ je osigurao svoje tradicionalne biračke baze, za sljedeće izbore će ih trebati što bolje mobilizirati, no HDZ je potpuno zaboravio na birače političkoga centra. Koalicije sa HSS-om i HSLS-om nisu dovoljne za osigurati njihove glasove. Glasači centra su nezadovoljni ovom Vladom, no imaju i tradicionalni odmak prema HDZ-u, a pogotovo najavama koja dolaze iz HDZ-a. Te birače koji su uglavnom liberalniji i žive u većim gradovima HDZ treba osvajati sa popularnijim licima, također dobar dio tog biračkoga tijela čine i konzervativniji mlađi birači na kojima svoj uspjeh baziraju Most i HKS, te razne inicijative. Dio tih birača je unaprijed izgubljen za HDZ, pogotovo birači koji su naklonjeniji ljevici. HDZ također ne bi trebao kupiti političke bodove sa izjavama Gorana Marića. Iako se to čini relativno jednostavnim načinom prikupljanja političkih bodova, upravo bi im se ta politika mogla osvetiti kada i ako dođu na vlast. U slučaju reformiranja javne uprave, daljne privatizacije ili rezova u javnom sektoru teško bi bilo neočekivati otpor birača koji su dali glas ponukani Marićevim javnim nastupom. A i samim svrstavanjem na jednu stranu ideološkoga spektra, gube i dobar dio potencijalnih ekonomskih liberalno orijentiranih birača sa desnice. Veliki problem bi HDZ-u mogao biti i zaoštren odnos sa nacionalnim manjinama, posebno srpskoj. Iako je Sanader prije dolaska na vlast 2003-e vodio kampanju koja po žestini ne zaostaje ovoj, Sanader se već prije tadašnjih izbora intervjuima stranim medijima približio i nacionalnim manjinama i budućoj oporbi. Glasovi nacionalnih manjina bi također mogli biti presudni u slučaju izjednačenog rezultata, iako su nacionalne manjine tradicionalno pragmatične i priklanjaju se onome tko ima mandat za sastav Vlade.

S druge strane, SDP gotovo sigurno neće postići uspjeh kao prije par godina. Njihovi koalicijski partneri su dosta slabiji nego prije par godina, SDP je stalno pod kritikama, a dio tradicionalnih ili potencijalnih birača je otišao drugim lijevim opcijama ili je postao politički indiferentan. SDP bi trebao okupljati što širu koaliciju lijevih političkih opcija ako želi ozbiljno zaprijetiti HDZ-u, kao i onih na centru, no ni u kojem slučaju ne smije više pristajati na ucjene slabijih koalicijskih partnera. Ne samo što bi im se to moglo osvetiti u slučaju eventualne pobjede, već i u slučaju poraza. Padanje pod utjecaj manjih partnera bi izazvalo nezadovoljstvo u stranci. No, što šira koalicija je potrebna zbog samoga izbornoga sustava, ali i zbog toga što će u slučaju izjednačenog rezultata dosta značiti tko ima relativnu većinu u Saboru. Problem s tim koalicija je što bi manji partneri tražio dosta velike koncesije, ali i veliki problem je netrpeljivost između Milanovića i vođa tih političkih stranaka. Jedino veliki pad Oraha u anketama bi ih mogao lakše usmjeriti prema SDP-u kao i Laburiste. HDZ već ima prednost što je Kolinda Grabar Kitarović predsjednica, a i gotovo uvijek su relativno najveća stranka u parlamentu. U vođenju kampanje bi trebalo iskorištavati pogreške HDZ-a, no ne trebaju previše biti oštri prema HDZ-u jer bi to moglo izazvati kontraefekt kod HDZ-ovih birača, ali i birača desnice koji nisu skloni HDZ-u da im daju glas. SDP-u je vođenje ideoloških bitki već naštetilo u ovih tri i pol godine mandata, sada trebaju prepustiti HDZ-u "inicijativu" i koristiti njihove greške. SDP bi trebao i redefinirati svoj odnos prema predsjednici. Iako dio njihovih birača odobrava sukobe sa njom, ona je trenutno najpopularnija političarka u Hrvatskoj i ima dosta potpore na političkom centru i izazivanje sukoba samo smanjuje mogućnosti SDP-a u privlačenju novih birača.

Iako se datum izbora još ne zna i ne znamo koje se mogu nepredviđene stvari dogoditi na već uzburkanoj političkoj sceni, već sada se može reći da će izbore dobiti onaj tko pravi što manje pogrešaka i tko bude agresivnije koristio greške druge strane i privlačio birače političkoga centra i mobilizirao svoje birače. Samo izazivanje sukoba i radikalizacije političke scene niti jednoj strani neće dugoročno  koristiti. Ne samo što time odbijaju dobar dio birača koji se ne nalaze u njihovom biračkom tijelu, već i zbog toga što u slučaju pobjede na izborima sami sebi smanjuju šanse za uspješno vladanje. Svaka reforma u budućnosti bi imala veliki otpor gotovo u pola biračkoga tijela, bez obzira na namjere i ciljeve te reforme.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hdz, izbori, rafael jurčević