Komentari

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA: Prijeti li ljevici raspad nakon izbora?

Eventualni poraz na sljedećim izborima bi doveo socijaldemokraciju u položaj gdje se nalazi u susjednim zemljama.

Piše: Rafael Jurčević

Prošli tjedan je došla potvrda, nakon više mjeseci medijskog spekuliranja, da će hrvatski politički život biti obogaćen za još jednu političku stranku na ljevici. Bivši predsjednik Ivo Josipović zajedno sa svojim prijateljima i još neutvrđenim budućim suradnicima planira kreirati jaku alternativu na lijevom centru postojećem SDP-u. Stranka nastaje zbog toga što Josipović smatra kako je SDP neodlučan u provedbi reformi, pogotovo u pogledu decentralizacije, pravosuđa i ukidanja  besmislenih propisa koji guše ekonomiju. Sa ljevice također stalno postoje najave formiranja novih lista ili stranaka, počevši od nezavisnih saborskih zastupnika Linića pa do nekih frakcija unutar samoga SDP-a, te nekih poznatijih aktera na javnoj sceni.

Glavni argument većine novih lijevih inicijativa je izdaja radnika od strane SDP-a. Po njihovih tvrdnjama se SDP priklonio neoliberalnim kapitalizmu i krupnom kapitalu već u vrijeme premijera Račana, a takvu politiku je nastavio provoditi sve do danas. Te kritike ne dolaze samo sa radikalne ljevice i njihovog pokreta Radničke Fronte, već i od frakcija u samom SDP-u, te velikog broja javno istaknutih ljevičarskih intelektualaca i novinara. SDP je pokušavajući kopirati politiku Trećeg Puta, koja je bila aktualna na kraju 90-ih i početkom 2000-ih u anglosaksonskim društvima te Njemačkoj, navodno izdao radnike i ideju socijaldemokracije. Iste argumente koristi i Orah, samo u drugom kontekstu koji obuhvaća i ekološke teme. Toj fami o izdaji radnika nauštrb liberalnoga kapitalizma potpomaže i sam Milanović koji je u više intervjua sam sebe nazivao i liberalnim konzervativcem, socijaldemokratom i libertarijancem (?!). Opća konfuzija među pojmovima i ideologijama na ljevici se najbolje vidjela kod gostovanja Piketty-a u Zagrebu.

 

Eventualni poraz na sljedećim izborima bi doveo socijaldemokraciju u položaj gdje se nalazi u susjednim zemljama. Nagli pad popularnosti, odvajanje stranačkih frakcija u nove stranke je sasvim moguć scenarij nakon izbora, a upravo bi nova stranka Ive Josipovića mogla imati istu ulogu kao nove stranke u susjednim državama. Potpunim slabljenjem oporbene oštrice ka novoj vlasti ili preuzimanjem lijeve glasačke baze.

Također je prošli tjedan Inoslav Bešker u Jutarnjem listu objavio kolumnu u kojoj tvrdi kako je socijaldemokracija kriva jer se otuđila od naroda, pri tome dozvoljavajući raznim ekstremno ljevičarskim i desničarskim pokretima manipulirati sa nezadovoljnim narodom, a liberalno ekonomskim opcijama u provođenju svoje politike. To otuđenje od naroda se prvi put dogodilo u razdoblju pred Prvi svjetski rat kad se socijaldemokracija priklonila nacionalnim politikama (izglasavanjem ratnih kredita) i poslije rata kad je zaboravila na obespravljene, te u novije doba kad se priklonila svojim politikama liberalnoj ekonomskoj politici. Taj pomak socijaldemokracija ka ekonomskom liberalizmu je učinila prihvaćujući politiku Trećeg Puta. Treći Put je značio zaokret od klasične socijaldemokracije ka liberalnijim politikama prihvaćanjem slobodnoga tržišta, forsiranjem politika decentralizacije, javnoprivatnog partnerstva te prihvaćanjem politika fleksibilizacija tržišta rada i odbijanjem politika nacionalizacije.

Tvrdnju kako je socijaldemokracija svojim liberalnijim politikama i otuđenjem od naroda uzrokovala rast lijevih i desnih populističkih pokreta, demantiraju sami primjeri koje je i sam Bešker spominjao. U zemljama gdje su socijaldemokratske stranke provodile politiku Trećeg Puta, te iste stranke nisu značajno izgubila na svojoj snazi, a lijevi i desni radikalni i populistički pokreti nisu ni približno jaki kao u zemljama gdje socijaldemokracija nije prihvatila novu politiku. Zemlje poput Australije, Novog Zelanda, SAD-a ili bolji i nama bliži primjeri u Europi zemalja poput Velike Britanije i Njemačke pokazuju kako su tu stranke lijevog centra značajno jače nego u ostalim zemljama gdje se nije provodila ta ista politika. Također u tim zemljama ne postoji jačanje radikalnijih opcija niti novih ljevičarskih populističkih opcija. Sa druge strane zemlje poput Grčke, Španjolske, pa i Francuske pokazuju kako su socijaldemokratske stranke izgubile bitno na snazi. Neprovođenje reformi od strane Pasoka, bivšeg španjolskog premijera Zapatera, te politika aktualne političke nomenklature u Francuskoj su doveli do potpunog potopa popularnosti grčkih i španjolskih socijaldemokratskih opcija, a u Francuskoj ljevica gotovo sigurno gubi sljedeće izbore. Na mjesto tih stranaka su došli novi pokreti poput Syrize i Podemosa, a u Francuskoj jača Nacionalni Front.

Slično se događalo u Hrvatskoj i u nama susjednim državama. Neprovođenje reformi od strane lijevih opcija u Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini je dovelo do potopa bivših vodećih socijaldemokratskih opcija, te stvaranje niza novih opcija koji su ih zamijenili (Pozitivna Slovenija, Demokratska Fronta, Nova Demokratska Stranka). U Hrvatskoj je neodlučna politika ljevice dovela do rasta popularnosti Oraha, Živog zida i stvaranja niza novih opcija i inicijativa. Da su socijaldemokrati odlučnije krenuli u reforme bilo u mandatu Ivice Račana ili u aktualnom mandatu, vjerojatno je kako sada ne bi ni sigurno strahovali od svih tih novih opcija ili od frakcija unutar samih svojih redova. Većina tih opcija su stvorene kako bi se vratile politici prave ljevice, ne razumijevajući kako upravo s tim politikama štete ljevici, dok se SDP ne usudi krenuti u snažnije reforme strahujući od kritika tih novih opcija. Eventualni poraz na sljedećim izborima bi doveo socijaldemokraciju u položaj gdje se nalazi u susjednim zemljama. Nagli pad popularnosti, odvajanje stranačkih frakcija u nove stranke je sasvim moguć scenarij nakon izbora, a upravo bi nova stranka Ive Josipovića mogla imati istu ulogu kao nove stranke u susjednim državama. Potpunim slabljenjem oporbene oštrice ka novoj vlasti ili preuzimanjem lijeve glasačke baze.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ivo josipović, ljevica, rafael jurčević, zoran milanović