MISLAV MIHOLEK

PROBLEMI SUSTAVA: Za krizu je odgovorna i akademska zajednica koja živi u svom malom zatvorenom svijetu

Nismo si sami dali diplome ili odredili upisne kvote.

Piše: Mislav Miholek

Ovoga vikenda, pomalo američki, roštiljao sam sa svojim prijateljima. Slavila se jedna promocija. Diplomiranje i završavanje fakulteta veliko je dostignuće za većinu Hrvata i to tako treba biti. Tako smo za stolom mlatili ćevape na popustu, svi redom VSS, diplomirani i magistri, i svi redom bez stalnog zaposlenja. Na grbači svojih roditelja.

Naravno, zlobnici će reći, tko vam je kriv što ste pozavršavali fakultete iz društveno-humanističkih područja. Stvarno, tu je bilo pravnika, ekonomista, komunikologa, novinara, politologa, a boje teologije branio sam ja.

 

Stvarno sam dobro upoznao Sveučilište u Zagrebu i moram reći da ne postoji vrlo vjerojatno u svijetu takva obrazovna institucija koja se toliko loše odnosi prema svojim studentima kao ovo neodgovorno sveučilište koje i dalje živi u socijalizmu

Svi redom na burzi, odnosno neki su na 1600 kn (i dalje nezaposleni), neki poput mene hvataju svaki honorar koji mogu (i dalje nezaposleni), a neki jednostavno čak ni to. Svi između 25 i 30 godina starosti. Kvalitetni studenti. U punini snage. Ne mogu naći posao. Znam te ljude dugo i tvrdim da nisu glupi, nesposobni, nego su uglavnom pošteni i radišni. I imali su nesreću da se rode u Hrvatskoj u osamdesetim godinama 20. stoljeća. I da žive 2014. u Hrvatskoj.

Studirao sam politologiju. Nesuđeni sam politolog. Po meni divna struka, divno zvanje. Stvarno izrazito pametna djeca studiraju politologiju. Ali rijetko koja struka se tako maćehinski odnosi spram sebe, kao što je politologija. Fakultet političkih znanosti čudesno se ne brine što će biti s diplomantima kada diplomiraju. Znam to dobro. Trojica kolega diplomiranih politologa završila su u Kanadi. Ajde, određeni dio se uhljebio u znanstvenim ustanovama, državnoj upravi i u EU upravu. Ali većina je daleko od toga. Mene osobno boli prisjećati se koliko pametnih ljudi nije dovršilo taj studij politologije.

Bio sam također studentski predstavnik, član fakultetskog vijeća, član fiktivnog fakultetskog etičkog povjerenstva (u dvije godine nikad se nije sastalo), a i član Odbora za odnose s javnošću Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, koji se čak i povremeno sastajao i nešto konkretno radio. Stvarno sam dobro upoznao Sveučilište u Zagrebu i moram reći da ne postoji vrlo vjerojatno u svijetu takva obrazovna institucija koja se toliko loše odnosi prema svojim studentima kao ovo neodgovorno sveučilište koje i dalje živi u socijalizmu. Ako mislite da je Fakultet političkih znanosti nešto loš spram svojih studenata, zapravo i nije tako loš. To je jednostavno standard koji je općenit svim fakultetima na sveučilišnoj razini, valjda je FER kao iznimka, a umjetničke akademije su pak svijet za sebe.

Moji dragi prijatelji i ja jednostavno nismo navudreni da bismo bili informatičari, razni inženjeri i slične tehničke struke koje su tražene na tržištu. Osobno, znam dobro govoriti i pisati. Upisao sam teologiju iz istih razloga, kao i politologiju, jer se u to razumijem, jer to volim, jer sam obje struke shvatio kao doživotni poziv i osjećao nešto nadnaravno u njima.

Nismo sami sebi dali diplomu i nismo sami sebi određivali kvote za upis. Sve je to napravilo Sveučilište u Zagrebu. Koje je sasvim izvjesno upisivalo, upisuje i upisivat će previše studenata i time zatrpava tržište nepotrebnim kadrovima. Ono što nosimo iz socijalizma je da nitko ne radi u svojoj struci

Za prvu sam se prevario. Nažalost, kod teologije, pripadam u izrazitu manjinu onih koji vole svoj poziv. Štoviše, ne radim u struci. Ali, nisu se moji prijatelji sami obrazovali, nismo sami sebi dali diplomu i nismo sami sebi određivali kvote za upis. Sve je to napravilo Sveučilište u Zagrebu. Koje je sasvim izvjesno upisivalo, upisuje i upisivat će previše studenata i time zatrpava tržište nepotrebnim kadrovima. Ono što nosimo iz socijalizma je da nitko ne radi u svojoj struci. Pogotovo, u državnoj i lokalnoj upravi, to je vrlo dobro vidljivo. Ovdje diploma ne znači ništa.

Da bi tržište rada došlo k sebi, prijeko je potrebno privatizirati sva hrvatska sveučilišta i iz socijalizma ih prevesti u tržišnu ekonomiju. Pa ako pojedini fakulteti propadnu, pa što onda. Akademska zajednica je mudro šutila dok je propadalo hrvatsko gospodarstvo zadnjih 25 godina. Osim nekolicine nastavničkog kadra i svebujajuće fakultetske birokracije, nitko živ se neće plakati za pojedinim fakultetima, jer ih je jednostavno pregazilo vrijeme.

Mi smo izgubili konkretno znanje. Svijet nas je prešišao. Ubiše nas Japan i Južna Koreja. Prijeko je potrebno tu napraviti reda i vidjeti kakvi kadrovi trebaju tržištu, a ako država smatra da strateški treba zaštiti pojedine katedre i fakultete (npr. učiteljske), neka to učini. Ako država želi razvijati pojedine tehnologije, neka dovede stručnjake iz inozemstva i neka financira te katedre. Ali većinu fakulteta treba baciti logici tržišta. Pa ako većina propadne, to je sigurno zaslužila.

Jovanovićeva vizija boljeg obrazovnog sustava je kresanje plaća učiteljima i ideološki sukob oko spolnog odgoja. I tu Jovanovićev kapacitet staje. Ako je hrvatsko društvo i hrvatska država odlučila napraviti invalide od generacija rođenih u osamdesetima, bilo da imaju VSS ili SSS, dobro, ali neka bude fer prema budućim generacijama. Ili neka se pobrine, da uz rodni list, usput imaju osiguranu radnu vizu za Kanadu, da znaju što ih čeka. Jer ovako više ne može.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

obrazovanje, sveučilište, fakultet, mislav miholek, diploma, posao